DIV, MRAV
Život u tuđini nije lak, ni onima koji imaju sreću da njihove obitelji žive sa njima. Sve je to stvar izbora, bili na to prisiljeni ili ne. Na žalost, ja sam u ovom slučaju silom prilika razdvojena od obitelji, radim u Irskoj, i nisam ih mogla povesti sa sobom, jer svatko od njih ima svoje obaveze, fakultete, poslove.. Ovako im mogu pomoći, bar financijski, a sve drugo što im mogu dati i što im uvijek dajem, je moje srce, koje živi za njih. Često se pitam kako se čovjek može naučiti godinama biti sam, lijegati i ustajati, odlaziti na posao, poput vojnika, koji zna da će se sve ipak jednom završiti i da će se vratiti kući.
Nikad se od obitelji nisam razdvajala, ostavila sam čak stalni lijepi posao zborista u HNK, da bih bila majka mojih četvero prekrasne djece, jer nije ih imao tko čuvati, suprug je radio a nisam ih željela prepustiti ulici i onda sam dio života potpuno i samo njima posvetila. Pružila im temelj-vjeru, nešto za što se uvijek mogu uhvatiti kad ih bura života iznenadi. Ništa na silu. Sve kroz igru i nježne priče pa sam smišljala igre.
Jedna igra je bila „Div-mrav“.. Ja se u kući negdje sakrijem, i to dobro, a oni me traže i traže, dok odnekud ne iskočim i poplašim ih malo..Ja sam bila div,oni moji maleni mravi.. Godine su prošle, djeca su odrasla, ja pronašla drugi posao, i poslije odlaska u Irsku, bila sam prepuštena svojim razmišljanjima. Da li sam dovoljno učinila? Da li mogu još više, jer uvijek sam uz obitelj pronalazila nekoga kome je trebala pomoć pa su me mučile sumnje, da li će razdvojenost ohladiti ljubav u srcima koje volim? A onda me iznenadila najstarija kćerka koja je pronašla staru fotku, gdje se igramo diva-mrava. Vjerovatno je tata uslikao. Ja sam i zaboravila na to i objavi tu fotkicu na fb-u, da me iznenadi, uz riječi koje su dotakle moju dušu i zagrijale srce..Njene riječi i fotografiju dijelim sa vama..“
„Nije ti rođendan, nije ti imendan, naizgled je običan dan. No listajući fotke naišla sam na ovu staru fotografiju. 2004 godine, Na slici se igramo "Diva Mrava" - tada strašna, strašna igra... Koja nije mogla biti igrana bez mame. Uvijek je, unatoč svim umorima i bolestima, imala vremena za pola sata "Diva Mrava". Unatoč svemu, učinila si naša djetinjstva prekrasnima i blagoslovljenima, i približila nas Isusu, bez kojega naši životi ne bi imali smisla. Unatoč svim našim bježanjima, Njegova Ljubav je uvijek tu, kao što je i Tvoja. Bez obzira na daljine."
komentiraj (1) x ispiši x #
