Moj čarobni vrt, my secret garden, polako dobiva svoje proljetno ruho.
Kamelija je prvi puta procvala, čekala sam mjesecima rođenje tog divnog cvijeta, a i sve drugo polako se otvara i veseli moje srce i dušu.
Strpljivost i ljubav koje učimo od cvijeća nije li to način učenja za sve drugo?
Počinjemo od malih stvari, malih sjemenčica, lukovica, pokrijemo zemljom i čekamo, čekamo, kišica je bila obilna ove zime, a sunce škrto, ali odnekuda sa visina dopiralo je nešto čarobno i vrt nije osjetio nedostatak sunca i višak vlage.
Puno ljubavi od mene i još malo više od anđela i vila i proljetna rapsodija može da počne.
Na prozoru starinski, a dragi muškatli-geraniumi uvijek me podsjete na stare seoske prozore gdje su bakice tako brižno čuvale i držale svoje cvijeće, neki muškatli su bili u običnim najobičnijim loncima, a tako puni raskošnih cvjetova.
