Pjesma koju je napisao moj sin Juraj pa pomislim: nema veze, ako ne stignem objaviti sve moje zbirke i romane. U njemu je moje srce i sve moje pjesme koje nisam napisala. On je moja živuća zbirka ljubavi koja će iza mene ostati. Svako moje dijete ima nešto svoje i svako od njih ima dio mene.
Juraj nosi poeziju...dalje...u neki novi svijet kojeg ja tek naslućujem.
Djeca leptira
2. listopad 2013 u 23:31h
U venama krv nam je što teče od davnina
i kao čuvari stojimo na vratima povijesti.
Vesela nam se pjesma diže do visina,
kad rodimo se nositelji dobrih smo vijesti.
Imamo krila leptira i oči boje duge
i smijemo se kao djeca na neku glupu šalu
Nosimo odjeću na šarene pruge
od svijeta uvijek krijemo neku tajnu malu.
Ponekad nas prepoznat nećeš u ljudima koje viđaš
i pitat ćeš se, gdje su nestali svi oni sretni ljudi?
Tad znaj da uvijek postoji netko kome se sviđaš,
i tko se radi drugih svako jutro budi.
Zato ustani se i hodaj i ne budi tužan,
nad tvojim osjećajima uvijek netko bdije.
Jer čak i kad dan je siv, tmuran i ružan
netko je za tebe vedar i sretno se smije.
autor: Juraj Repinac
