Voljela bih da prestanu postojati vlakovi i kolodvori na kojima uporno silazimo i ostavljamo zagrljaje, poljupce, snove proživljene nadajući se, da će slijedeća postaja vratiti sjećanja, a onda ponovljena trajanja kroz koprenu dotičemo one duše radi koje putovanje izabrasmo.
Ostajemo sami nakon svakog rastanka grleći svoje neizrečene jecaje i opet ponovo ulazimo u taj čudni vlak koji bi trebao voziti bez stajanja do sazviježđa gdje ljubav nikad ne zaboravlja svoj odraz, a čudne tuge i još čudnije radosti prate naš put.
Voljela bih da postoji samo jedna postaja bez izlaženja, stajanja i ponavljanih susreta, tvoje srce do kojeg bih bosa koračala milijune milja samo da me ponovo zagrliš u sutonu vječnosti.
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/voljela-bih-3
