Konačno, moj mali secret garden.

Nekoliko mjeseci brižljivo planiran, prvo je trebalo raskrčiti divlju ukrasnu travu ispod koje je bilo tui tamo i smeća od prijašnjeg stanara, ali prije svega trebalo je kupiti alat: grablje, štihaču, a motiku, to Irci baš ne koriste previše, jedva sam je pronašla. Oni svuda postave foliju, ostave malo prostora za cvijeće, ostalo zatrpaju kamenčićima, ali nije to to...zemlja voli disati pa makar i malo trave poniklo.

Poslije krčenja travurine, čišćenja otpada, trebalo je odlijepiti foliju koja je već srasla sa zemljom pa onda kupovanje biljaka, jedna po jedna.

Žuta ruža je bila prva i ima posebno duhovno značenje za mene. Poslije nje - divna kamelija, a za njom male maćuhice. Kad sam okopavala zemlju, jednostavno je nicalo prelijepo oblikovano kamenje, poput velikih oblutaka, neki su čak potpuno bili nalik na jaje, veliko pjegavo jaje koje sam stavila u zemlju blizu oltara-simboli transformacije i rađanja. Oltar sam napravila od kamenja kojeg sam kupila u trgovini-poput našeg "Peveca", sa posebnom namjerom, da ga posvetim duhovima Zemlje, Vatre, Vjetra i Vode, svim dušama koje žele svoj trenutak smiraja, anđelima i dragom Panu koji će tek kasnije dobiti svoje mjesto ovdje. Divan umjetnik i duša, suputnik i partner moje nećakinje, obećao ga je napraviti.

Nakon sadnje naručila sam kamene ploče od kojih sam napravila stazu do oltara i na svakoj zlatnim slovima napisala vilinske simbole: simbol dobrodošlice i energije na prvoj ploči - simbol komunikacije - INMEN-UBUR, na drugoj ploči. Almagrim-istina, na trećoj kao portal koji vodi ka spoznaji sebe do kraja, jer kada pristupamo vilinskim bićima, trebamo se otvoriti i imati čisto srce. Poslije toga simbol zaštite od svih nepoželjnih energija, blizu ili daleko. Iza oltara je prislonjena ploča na kojoj je napisan simbol čarobnjaka koji uvijek može razviti intuiciju i dati pravilan savjet.

Posebno mjesto ima Boginja-mati koju sam napravila od oblutaka, jer je tako vilinski svijet poželio, oko nje sam posadila divne tulipane koji tek na proljeće trebaju iznići. Uz sam ulaz u portal-oltar posadila sam visibabe, najljepše, najnježnije i najhrabrije cvijeće koje prvo najavljuje proljeće, dok sav biljni svijet još spava. Vrijesak me podsjeća na davne prošle živote, a posadila sam ga u 4 boje: ružičasti (simbol emocija, srca, vode), bijeli (simbol etera, zraka, vječnosti), narančasti (simbol vatre) i zeleni (simbol zemlje).

Stavljena je kućica i hrana za ptice, ali moja maca Lily ih zna vrebati, a ponekad mi čupa vrijesak pa ga opet posadim ponovo. Ulazi kroz portal i izlazi, sviđa joj se taj kameni oltarić.

...i tako... neka slike govore za sebe.

Puno lukovica sam posadila u zemlju, još imam nešto za posaditi što mi je ostalo od proljeća, dok sam živjela u Celbridgu.