Jeste li ikada probali isključiti na par sekundi sve misli koje su vam tokom dana dolazile u glavu, i uključili savršenu tišinu?

Ali prvo propuštati sve što je došlo, da lijepo ode odakle je došlo..

Ha..Sad ćete se nasmijati..To je bar lako.. Bogme, tko nije probao, zna o čemu govorim..

Mozak je kao radio stanica..Upija sve moguće i nemoguće riječi, slike, rečenice, izjave, vrti po prošlosti, programira budućnost, a najmanje se zadržava na sadašnjosti..

Jer sadašnjost znači zaustavljanje trenutka, čistog samo jednog trenutka u kojem ne postoji ništa..Baš ništa..

Jer sve što "hvatamo" moždanim antenama, nije zapravo stvarno.. stvarno je samo ono što svjesno možemo odložiti od sebe, shvaćajući nestvarnost..

Evo, kako to izgleda otprilike, kada utihnemo, i poslušamo svoje misli koje prolaze..Začudili bi se koliko tu nonsensa i bespotrebnih stvari postoji:

..hoće li padati ili ne, da, jučer metar i četvrt kiše po kvadratnom metru, al' nije tu, kako ću po paradajz u baštu, da obučem krokse, smočit će se hlače, da, baka bila nemoguća, zavijala bez veze, šef rekao da je smirim, žena i djeca mu ne mogu spavati, vice ispod prozora, rekoh, ne mogu je ljuljuškati, ima sve, zaspat će, šetala ja po dvorištu, dok nije zaspala, na televiziji gluposti,l jude jadne i bolesne tretiraju kao životinje, čovjek sa ebolom šeće po pijaci, sa obilježenom majicom, samo je bio gladan, okružili ga žuti crnci sa maskama, ko' kladu ga ugurali u auto, i..kao u lazaretima dubrovačkim, pod ključ, tamo negdje pretovareni i pretili ljudi jedu, da bi utažili žeđ za ljubavlju, jer jelo izaziva ugodu, ali samo fizički dio zadovoljava, mačak mi leži pored kompa, briga ga za svijet, ljudi se okupiraju samima sobom toliko da zaboravljaju tko su i što su, jesu li dvorci imali pljuvaonice, naravno nisu, pljuvalo se gdje se stiglo, ali romantike i princeza nije nedostajalo, nije bilo televizije, kompjutera, fba, ali je bilo ljubaviiiii..na kamare, bez obzira, spotakao li se tko na hračak ili pod prozorom dvorca netko umirao od kuge..

voli dok možeš, kakve bogove zavjere i kemtrejlsi.....

STOP....!

Trenutak tišine..

uključujem dušu i priznajem da ne vladaju misli samnom, nego ja njima..

A one opet..

"od wc papira se prave vjenčanice, nilski konji se seksaju pred djecom..pa što..Guzobris dobio svojih pet minuta, a bogme i djeca..Tabui opterećuju, zar ne?''

I tako..u nedogled, a tek je početak dana..

Što će na kraju tek biti..?

STOP!

Uplovljavam već sad u sigurne zone nepropusnosti..

Sve što nije potrebno, otpuštam bez kajanja..

A što je to što nije potrebno?

Pitat ću tišinu..