Eto, kad nešto jako i dugo uporno želiš, to i dobiješ. Otkad sam otišla od kuće, od Engleske do Irske, nigdje nisam mogla imati životinjicu-ljubimca, a sad me susjedova mačka usvojila, dolazi mi redovno na porciju maženja, papice i igranja.
Pitam susjedu, mogu li joj kupiti ogrlicu, a ona sva happy kaže, ako hoću, mogu je uzeti k sebi, dat će mi i njenu hranu, sav inventar, jer ima djecu; kad su nabavili mačkicu, djeca su je toliko gnjavila, da je susjeda više na žalost nije puštala unutra. Žalosno, ali i u tom zlu neko dobro.
Mačkicu sam nazvala Lily, susjeda kaže da je imala jednom mačiće, ali ne izgleda mi tako. Kad budem mogla, vjerojatno ću je kastrirati, jer je prelijepa, ali i čini mi se, malo neuhranjena. Teta Tanja će nju udebeliti malo tek da ima više snage za akcije. Čim me vidi, ulijeće unutra i prede, srećica mi došla sama.
