Došla mi je kćerka u posjetu, a jučer šetnja po Dublinu prije ghost-bus gravedigger vožnje autobusom posebno dizajniranim, da dočara stara vremena kad je kuga harala Dublinom, a lopovi iskapali svježe zakopana tijela i prodavali liječnicima za učenje anatomije i seciranja. Uklete tvrđave, zatvor u kojem još neki duhovi nemaju mira, ali sve u polušaljivom tonu stand-up komičara.
Kćerka je oduševljena Dublinom, sve nacije i nacionalnosti su na ulicama, svi se toleriraju i poštuju.
Vani ispred jednog puba, blizu groblja, ljudi si uzmu pivo, sjednu na travu i druže se, ćaskaju, nema razbijenih boca, urlikanja, pijanaca sa kojima se moraš objašnjavati.
Kad smo u Hrvatskoj vidjeli nekog Indijca, kad netko istakne samo, da je Srbin ili Hrvat, netrpeljivost se čita u očima?!
Ovdje toga nema, učimo jedni od drugih, svatko svoje drži, ali prihvaća i običaje drugog. Tako ja zamišljam moj budući svijet: bez mržnje, ratova, uz potpunu toleranciju i poštivanje svih drugih koji su nadišli sve mizerije uskogrudnosti.
