Danas šalabazanje po Dublinu.. Reminiscencije.. Davna prisjećanja.. Rijeka miriši, kao naša Drava.. Spoj secesije i novih stilova, ali zadržan je divan duh grada, koji ne zamire..
Ne grade se neboderi, tek pokoja zgrada urbanog stila nadvisuje druge, ali to ne smeta da se konačno u nekom gradu mogu osjećati kao u mom vlastitom-Osijeku, već ako smo daleko, da bar postoji mjesto, gdje se možemo opustiti i prisjetiti se naših šetnji i naše mladosti..
Vjerujem ja u život poslije, ali isto tako i u život prije.
Dublin mi je apsolutno poznat, drag i ima posebno mjesto u mom srcu..
Neke fotografije sam stavila u boji sepije, tek da me sjećanja preplave..
Grad sa mnoštvom mostova, grad u kojem se ne možeš izgubiti i da hoćeš, jer ljudi su otvorenog srca, spremni su pomoći u svakom trenutku
.Ima u njemu i tužnih slika koje neću sad spominjati, ali u kojem gradu ih nema?
Globalno, energije su super pozitivne..Love you Dublin!
