Danas šetnja Dublinom, posebno sa namjerom da vidim kuću i spomenik Oscaru Wildeu.
Ah, ti čudesni ljudi, tako prefinjenu dušu, zbog svoje slobodne orijentacije i svojih manira, strpali u ksnim životnim godinama u zatvor, ODakle je pisao pisma svom prijatelju, ljubavniku, kako god, a sada su mu napravili spomenik, označili kuću gdje je živio, čak i kafić i restoran dobio njegovo ime, sve za turiste.
Mislim da se Oski još smije na sve to i odmahuje rukom, nema smisla objašnjavati dubine i površnost ljudskog karaktera.
Usput naiđoh na mali kafić "cafee angel", nisam mogla odoljeti i ne popiti kavicu s anđelima, mislim da su me pozvali malo, da odmorim nožice.
Dublin je lijep, ima dušu, ulice su prepune ljudi, uličnih svirača, čak je i jedan akrobat priredio svoju predstavu, sve u svemu, lijep đir, cijene neću spominjati..ne uklapaju se u ovu shemu.
Kćerki Leonori nekim čudnim putevima sam pronašla cd Ed Sheerana i tako, sve u svemu, deja-vu je bio opet, samo nebo zna detalje i moj sin Juraj.
Za moju Ivanu tražila nešto od Stepehena Kinga, ali mi se čini da ga Englezi više čitaju nego Irci, a za najmlađeg sina, šminkera moga, samo sam usput pogledala košulje.
Trebam malo više vremena za obići milijun trgovina, recimo, dva dana
Volim Dublin, vibre su apsolutno pozitivne i opuštajuće.
