Ugrožavanje životinja

Ilegalnim radnjama na pokusnim psima na Veterinarskom fakultetu, 'znanstvenik' Antun Brkić je prekršio ne samo pravilnike i veterinarsku etiku, već i Zakon o dobrobiti životinja, prema kojem se pokusi na životinjama mogu dozvoliti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama te se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda životinja mogu etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost, a pokus je dozvoljen jedino ako njegov ishod, unatoč iscrpnim raspoloživim mogućnostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno (čl. 28 i 31). Pokusi lomljenja kostiju u svrhu ispitivanja morfogenetskog koštanog proteina (BMP), kakav je namjeravao provesti Brkić, već su izvršeni na životinjama, a prije tri godine i na ljudima.

Prijatelji životinja primili su od anonimnog pošiljatelja kopiju očitovanja Antuna Brkića od 03. listopada 2005. svim zaposlenicima Veterinarskog fakulteta, koje u prilogu dostavljamo i medijima. Antun Brkić, između ostaloga, u njemu kaže kako je od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva 24. svibnja 2005. godine dobio rješenje o odobrenju pokusa na 54 kunića stara pet mjeseci i na 54 križana i miješana psa svih dobi, ali ne i pasa beagleova. Štoviše, Ministarstvo znanosti, tehnologije, obrazovanja i športa nije mu izdalo nikakvo odobrenje iz razloga što navodno nisu bila osigurana dostatna financijska sredstva za provođenje pokusa. Brkić priznaje da mu je stoga dr. Slobodan Vukičević iz Hrvatskog društva za mineralizirana tkiva donirao 32 psa pasmine beagle za spomenuti pokus, koji su stigli na Veterinarski fakultet 30.06., a potom 11.07. (za vrijeme trajanja karantene) na 'živahnim i veselim' psima 'pristupam izvođenju predviđenih zahvata na 22 životinje'.

Usprkos takvoj 'skrbi', psi su na Fakultetu bili smješteni u prljavim smrdljivim kavezima, a na slobodu su izašli prestravljeni i bolesni. Osim polomljenih nogu, svi su psi bili pothranjeni, većina pasa je bolovala od neliječenih upala ušiju, a neki i od upala grla, dvojica su imala fimozu, neki ogrebotine po tijelu i krvave repove od lupanja o rešetke kaveza, troje gastritis, jedna bruh, jedna je bez oka, jedna bez repa i anusa, a zbog oslabljenog imuniteta i dalje često obolijevaju te su pod stalnoj veterinarskoj skrbi, o čemu udomitelji posjeduju dokumentaciju. Osim fizičkih bolesti, psi se različitim tempom oporavljaju od trauma, još uvijek se boje glasnih zvukova i bijelih kuta te nepoznatih ljudi, trzaju se i cvile u snu, neki od straha nekontrolirano obavljaju nuždu. Sramotno je da psima za vrijeme boravka na Fakultetu nije pružena veterinarska skrb iako su bolovali od bolesti koje se rutinski liječe, što znači da su predstavljali živo meso, koje su ionako namjeravali usmrtiti nakon završetka pokusa.

Najnovijim istupom u javnosti čelnici Veterinarskog fakulteta, na čelu s dekanicom Ljiljanom Pinter, negirali su odgovornost svojih djelatnika za mučenje životinja na Fakultetu i prethodna priopćenja u kojima su tvrdili da su povrijeđene pojedine odredbe Statuta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu te da Fakultet nije dao suglasnost za uspostavu karantene za uvezene pse pasmine beagle. Ovo priopćenje, kao i prethodne proturječne i nelogične izjave dekanice Pinter, samo potvrđuju da Veterinarski fakultet, ne samo da se nije ogradio od samovoljnih nelegalnih radnji pojedinih djelatnika, već da želi zataškati i prikriti vlastitu odgovornost za spomenute nelegalnosti. Pomanjkanje nadzora, kao i nemogućnost da se dođe do izvještaja o liječenju beagleova koji je dekanica Pinter trebala dati udomiteljima, u najmanju su ruku začuđujući. Ono što posebno zabrinjava je sudbina životinja koje se još nalaze i onih koje će tek doći na Fakultet u pokusne svrhe, a za koje se nitko neće moći zauzeti.