Ugrožavanje životinja

Prije nekoliko dana idem ja sa frendicom u grad onak ležero ono a kad tamo (?) krznenarija.Ušla ja i ona zamnom unutra.Takav miris se širi trgovinom,takav užasan miris krzna...Jebote (pardon na izrazu) jadne životinje (koliko sam to puta rekla).Nakon nekog vremena frik koji radi u krznenariji nakon milijun poziva se i odazvao.Ono gleda on nas s pljugom u ustima "šta trebate".Velim ja "šta?jel ima tu krzna s kunama?"On veli nešto u smislu pa naravno da ima.I tak on ode u drugu prostoriju.I ja kojim slučajem imala upaljač u đepu (da,inače pušim,znam loša navika,pokušavam prestat) a tak i moja frendica.I malo po malo kurile mi ta krzna (neka mi sve živine oproste na tome,ali se barem ti maleni životići neće prodavat).Kada smo ono snizile cijene tih bunda na 0 zgiftale smo van.Neka me nitko ne osuđuje po ovom postupku.

Kad bolje promislim kako ćemo mi ljudi izboriti prava za životinje ako mi sami ne možemo izboriti prava za sebe.Trgovina ljudima,pogotovo ženama i strancima je sveprisutna.Nakon malo razmišljanja sam si mislila.Pa što ako se i uspiju ozboriti prava za životinje.Naravno da bih bila sretna zbog toga,ali koliko će se toga zapravo riješiti time.Ako se ljudi ne pridržavaju ljudskih prava,kako će se onda pridražavati životinjskih?

Ako ste vlasnik psa ili mačke nedvojbeno ste imali dvojbu pas ili mačka,mačka ili pas?I pas i mačka imaju svoje vrline,ali i mane.Ajmo prvo o psima.Kupili ste malo štene.Sve divno,sve krasno.Maleni je sladak,smiješan,stalno netko pazi na njega.No kad ono za 4-5 mjeseci štene izraste u ogromnog umiljatog psa.Tu nastaje jedan od problema.Ako imate mali stan,uvijek provjerite da umjesto mae pudlice niste uzeli ogromnog rotvajlera jer će biti gadno.Još jedna mana koja se javlja i kod mačaka su dlake.Ako je netko alergičan,jao njemu.Psi također i zahtjevaju pažnju,šetnju 3-4 puta na dan najmanje.No kada na kraju dana padnete s nogu,pogledajte tu umiljatu facu kako spava.Psi su idealne životinje za obitelji s djecom jer psi jako vole kada ih netko mazi i gnjavi.Također i jako brzo uče.Uz malo truda nauče sve trikove.Pse inače biraju ljudi koji dosta često izlaze u prirodu.


Mačke,mačke,mačke.One su tvrdoglave,samouvjerene,razmažene i lijene.U tome je njihova čar.Sa svojim šarmom svakoga će uspjeti natjerati da joj posveti malo vremena,no kad je dosta s igrom,onda je dosta.Osim ako ne želite završiti sa ogrebotinama po licu i rukama.Mačke ne rade puno problema,naprotiv,jako su samostalne,tako da i kada zalutaju (najčešće same odu u šetnju),vratit će se.Jedini veći problem su dlake.Većina ljudi je alergična na mačje dlake pa zato biraju alternativne životinje ribe (aj kaj su ribe zanimljive) i kornjače.Mačke inače biraju ljudi bez djece jer se mačke vole maziti samo kad one žele,a kad im dječurlija dođe i ne da im mira,oj.Mačke inače biraju ljudi koji rađe ostaju doma izležavati se i uživati.

A sada je vaš odabir volite li više društvene,uvijek spremne na zabavu pse ili uvijek razmažene i pomalo lijene mačkice koje će rađe cijeli dan ostati u krevetu i dignuti se samo da nešto pojedu (vjerojatno na uzoru po Garfieldu)?

Ilegalnim radnjama na pokusnim psima na Veterinarskom fakultetu, 'znanstvenik' Antun Brkić je prekršio ne samo pravilnike i veterinarsku etiku, već i Zakon o dobrobiti životinja, prema kojem se pokusi na životinjama mogu dozvoliti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama te se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda životinja mogu etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost, a pokus je dozvoljen jedino ako njegov ishod, unatoč iscrpnim raspoloživim mogućnostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno (čl. 28 i 31). Pokusi lomljenja kostiju u svrhu ispitivanja morfogenetskog koštanog proteina (BMP), kakav je namjeravao provesti Brkić, već su izvršeni na životinjama, a prije tri godine i na ljudima.

Prijatelji životinja primili su od anonimnog pošiljatelja kopiju očitovanja Antuna Brkića od 03. listopada 2005. svim zaposlenicima Veterinarskog fakulteta, koje u prilogu dostavljamo i medijima. Antun Brkić, između ostaloga, u njemu kaže kako je od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva 24. svibnja 2005. godine dobio rješenje o odobrenju pokusa na 54 kunića stara pet mjeseci i na 54 križana i miješana psa svih dobi, ali ne i pasa beagleova. Štoviše, Ministarstvo znanosti, tehnologije, obrazovanja i športa nije mu izdalo nikakvo odobrenje iz razloga što navodno nisu bila osigurana dostatna financijska sredstva za provođenje pokusa. Brkić priznaje da mu je stoga dr. Slobodan Vukičević iz Hrvatskog društva za mineralizirana tkiva donirao 32 psa pasmine beagle za spomenuti pokus, koji su stigli na Veterinarski fakultet 30.06., a potom 11.07. (za vrijeme trajanja karantene) na 'živahnim i veselim' psima 'pristupam izvođenju predviđenih zahvata na 22 životinje'.

Usprkos takvoj 'skrbi', psi su na Fakultetu bili smješteni u prljavim smrdljivim kavezima, a na slobodu su izašli prestravljeni i bolesni. Osim polomljenih nogu, svi su psi bili pothranjeni, većina pasa je bolovala od neliječenih upala ušiju, a neki i od upala grla, dvojica su imala fimozu, neki ogrebotine po tijelu i krvave repove od lupanja o rešetke kaveza, troje gastritis, jedna bruh, jedna je bez oka, jedna bez repa i anusa, a zbog oslabljenog imuniteta i dalje često obolijevaju te su pod stalnoj veterinarskoj skrbi, o čemu udomitelji posjeduju dokumentaciju. Osim fizičkih bolesti, psi se različitim tempom oporavljaju od trauma, još uvijek se boje glasnih zvukova i bijelih kuta te nepoznatih ljudi, trzaju se i cvile u snu, neki od straha nekontrolirano obavljaju nuždu. Sramotno je da psima za vrijeme boravka na Fakultetu nije pružena veterinarska skrb iako su bolovali od bolesti koje se rutinski liječe, što znači da su predstavljali živo meso, koje su ionako namjeravali usmrtiti nakon završetka pokusa.

Najnovijim istupom u javnosti čelnici Veterinarskog fakulteta, na čelu s dekanicom Ljiljanom Pinter, negirali su odgovornost svojih djelatnika za mučenje životinja na Fakultetu i prethodna priopćenja u kojima su tvrdili da su povrijeđene pojedine odredbe Statuta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu te da Fakultet nije dao suglasnost za uspostavu karantene za uvezene pse pasmine beagle. Ovo priopćenje, kao i prethodne proturječne i nelogične izjave dekanice Pinter, samo potvrđuju da Veterinarski fakultet, ne samo da se nije ogradio od samovoljnih nelegalnih radnji pojedinih djelatnika, već da želi zataškati i prikriti vlastitu odgovornost za spomenute nelegalnosti. Pomanjkanje nadzora, kao i nemogućnost da se dođe do izvještaja o liječenju beagleova koji je dekanica Pinter trebala dati udomiteljima, u najmanju su ruku začuđujući. Ono što posebno zabrinjava je sudbina životinja koje se još nalaze i onih koje će tek doći na Fakultet u pokusne svrhe, a za koje se nitko neće moći zauzeti.

Jel mi itko može objasnit kak da stavim slike veće od 20KB na post???Imam jednu sliku ,stavim je da bude na 200x150 i još mi kaže da je iznad 20KB.HELP!

Lov nije sport,već je mučenje.Koliko god ti ljudi (koje baš i ne mogu nazvati ljudima zbog njihove hladnokrvnosti) mislili da je lov zabavan i sra-la-la-la-la-la,mogu vam reći,sve je osim zabavnog.Osim što trebaš imati želudac da uzimaš mrtve životnje i trgaš im meso i krzno,trebaš biti dovoljno glup da ne znaš da to nije humano.Baš se pitam dal bi lovcima bilo svejedno da zamijene ulogu sa životnjama,da oni postanu plijen,a životnje lovci.No znam da životinje ne bi bile toliko hladnokrve da ubijaju nekoga iz puke zabave.Tako je to i u stvarnom životu.Nijedna životnja nikoga ne napada osim ako nije gladna.Taj nagon životinje one ne mogu kontrolirati.Čovječe,kako netko može misliti da je lov zabavan,to mi ne ide u glavu.Lovci love prvenstveno zbog zabave ali i osjećaja koji im lov daje.Dominacija nad slabijima,navala adrenalina kada vidiš svoju slijedeću žrtvu.Ma ljudi moji o čemu mi govorimo?Ako voliš strijeljanje,jel potrebno da imaš pokretnu metu??Upiši se na streljaštvo.Mislim kada jednoga dana nestanu određene vrste životinja,kada ih istrijebimo,zar će tek onda ljudi shvatiti da čine pogrešno?Mora postojati određena ravnoteža među životnjama.Ako jedne vrste nema,druga se nema s čime hraniti pa napadaju druge životnje s kojom se već neka druga vrsta hrani.Tako dođe to istrijebljenja.Da li se povijest mora konstantno širiti?Da li ljudi mogu već jednom shvatiti da čine zlo u svakom smislu prije nego što je prekasno?