Brainstorm...
srijeda, 16.09.2009.
Srijeda...
Danas nemam neki pametni naslov za blog. Naporan je dan bio. I na poslu i privatno.
Eto imala sam par dana sreće, života u oblacima, razmišljanja o bračnom životu, a onda danas jedno bezazleno (barem meni) pitanje i naša novo izgrađena kula od karata se ponovno urušava. Ah, nije lagano kompromise raditi. Bilo bi lijepo kad bi svijet bio crni ili bijeli, a ne u svim mogućim nijansama sive boje. Stvarno se čovjek na svakom koraku u svojem životu može potepsti i zbrkati si život. Kako postati isprogamiran i znati što je potrebno reći u svakom trenutku? Kako uvijek koristiti onu "ispeci pa reci"?
Je li to moguće uopće? Moguće je pokušati kontrolirati ono što se govori, ali uvijek tako... Kako 100% znati kako će druga strana reagirati na neku izjavu?
A onda kad se situacija pokuša izgladiti, onda sve što se čini djeluje kao "potkupljivanje" ili ulizivanje. A ne možeš pustiti da se problem sam izgladi.
No dobro. Što je tu je. Pokušat ću karte ponovno složiti i uzdići ih... Možda uspije. Opet. Čini se da mi je veza u zadnje vrijeme puna padova i uspona. Nešto malo ima stabilnog odnosa. A barem nam nije dosadno...
nedjelja, 13.09.2009.
Divan dan...
Ah, we're back together.
Eto, nakon tihe mise, napokon je stiglo "zatišje". Nekako smo se uspjeli izvikati, isplakati (ja), sporazumiti, donijeti neki kompromis, promijeniti neke stvari, pa vidjeti kako će dalje funkcionirati. Ako ne uspije na duge staze, onda (šmrc) razlaz.
Uglavnom, danas je bilo kao u počecima veze. Mmmm, baš je lijepa nedjelja bila... Cijeli dan provesti odmarajući se (ili ne), u krevetu, uz osobu koju voliš. Mmmm...
No dobro. Idem dalje uživati u nedjelji... Još samo par sati...
četvrtak, 10.09.2009.
10-ti
Da vidimo... Današnja tema bi mogla biti... 10. u mjesecu!
Radim na jednom vrlo nezavidnom položaju u Banci... I 10. u mjesecu prijepodne bude kao da je Nostradamus idući dan najavio smak svijeta. Doduše takvi dani se pojavljaju prije vikenda, prije nekog praznika, prije ljeta... Uglavnom 10-og su mirovine u vjerojatno većem dijelu naših banaka, pa tako i kod nas. Uglavnom problem stvaraju siroti umirovljenici i oni koji su slučajno baš taj dan odlučili platiti neki od računa ili nedajbože napraviti neko oročenje, punomoć, otvoriti račun i slično...
No da... danas je bio dan "uoči smaka svijeta". To već stvarno nije normalno. Mislim, lijepo je dobiti neke novce na račun, bila to plaća, božićnica, regres, poklon ili mirovinica... Ali zar se moraju svi sjatiti 10-og. Ljudi jadni čekaju pred bankom, cupkaju, čekaju početak našeg radnog vremena kako bi što prije, prije svih ostalih podigli svoje novčiće. No dobro, znam da im nije lako (mislim na one koji imaju male mirovine) i koji krpaju kraj s krajem, ali neće novci pobjeći za jedan dan. Pa bit će na računu. Zaboga... A onda, ne bi nitko podigao 100, 200, 500 ili 1000 kuna, nego sve očiste s računa. Čemu to?!. Osim ako je neka hitna situacija, pa im trebaju svi novci. Ali baš da ih toliko diže sve?! Što, nose novce drugdje, drže ih doma pod madracem ili u čarapi? Nevjerojatno.
Ali, opet shvaćam umirovljenike koji tu svoju mizeriju čekaju da im jednom mjesečno kapne, ali oni koji imaju lijepe plaćice iznad 5000 kn i svaki mjesec SVE podižu... Pa dajte ljudi... Uglavnom danas ih je u prijepodnevnim satima toliko bilo, i svi su nešto dizali da smo se jadni skroz ispraznili, jer naravno imamo limit gotovine koji smijemo u banci imati.
Što još... E kad su takve gužve, naravno da uvijek ima onih koji svaki put nađu neku mogućnost za svađu. I onda sve ljude uzbune. Ili npr. oni koji su "invalidi" pa se guraju prekoreda. Ok, shvaćam starije ljude i one koji su stvarno invalidi, al nemoj mi onako naprasno banuti prije svih i tražiti svoja "prava". Daj malo razumijevanja. Ako već koristiš to pravo, pokaži iskaznicu. Naravno ako to ne učini, onda slijedi dreka na nas od ostalih klijenata kako je dotični uletio preko reda. Pa onda objašnjavanje i tak...
Onda, usred takve gužve dođe klijent sa 100 zahtjeva. Te bi karticu, te bi napravio punomoć za ženu, te bi ona njemu, ali ne bi za sedan račun nego za sve koje imaju. Onda bi još da im se kartice dostave kod nas... A to sve traje i traje, dok se u pozadini skuplja sve više i više nervoznih klijenata.
A onda kad krene "čišćenje" gužve, odjednom pola klijenata fali. Otišli se prošetati, popiti kavu, prodavati zjake... Kad evo njih za par minuta kada su im brojevi (koje na ulazu uzmu) već davno prošli. Joj, ja nisam vidio... Možete me primiti... Gledao sam drugi šalter... Ajooooj...
I to s tim brojevima... Pa jesu ljudi nepismeni ili što?! Vidimo često bakice ili djedice kako prvi put ne znaju, a onda sami shvate kako funkcionira vađenje broja iz automata. PROČITAŠ što ti piše na ekranu u postupiš prema uputama. Ali ne! Nitko ne čita... Ne znam ja to... Stišću po cijelom aparatu osim tamo gdje treba... Ili pipaju nasumce ekran misleći da će im se možda pojaviti broj. Možda ga nabodu. Nek pak ignoriraju. Pa ja sam prvi puta ovdje... (pa pročitaj što piše!!!) Grrrr. A ja mislio da ne treba... Itd, itd... Stvarno svatko ima svoje bisere.
Ali eto, i to se sve mora izdržati. Sa smiješkom. Jee...
Sva sreća da i plaća stiže 10-og, pa odmah posao bude lakši bez obzira na gužvu. I eto, još jedan deseti je završio. Sad kreće plaćanje režija... :-)
nedjelja, 06.09.2009.
Kako urediti blog?
Surfam ja tako po ostalim blogovima koji se nalaze na bespućima interneta i vidim da ih je mnogo znatno drugačije od ovih 20-ak pripremljenih predožaka koji se nude na prvoj aktivaciji bloga.
Sad me kopka kao da ja to postignem. Da imam blog koji je poseban po nečemu. Koji sam ja uredila. Koji odražava mene.
Djeluje kao da su sve te silne dizajne blogova osmislila djeca... Pomislit ću da sam prestara za takve stvari kad ne mogu odmah pokopčati kako promijeniti font, boju, dodati sliku... Pa stvarno mi nije jasno kako se 12, 15, 17-godišnjaci tako lako bave s dizajnom i snalaze u html-u ili css-u. A ja to gledam i ne kužim previše.
I tako se nastavljaju nizovi i nizovi, redci i redci sličnih formula, po kojima naši web preglednici znaju kako je zamišljen dizajn bloga. Jesu li slova velika i plava, ili kosa i zelena, postoji li slika na blogu, mjesto za komentare, pozadina, naslov itd...
Ali shvatit ću i ja kako čeprkati po dizajnu bloga. I napravit ću nešto drugačije. DA! Hoću!
subota, 05.09.2009.
Kako napreduju moji ciljevi?
1. Izgubiti, skinuti, riješiti se suvišnih kilograma ili barem većine njih i istesati svoje tijelo (vježbanjem, nejedenjem, mentalnim radom...)
- tu sam uspjela riješiti se 6 kg. Znači još imam manje od 3/4 za izgubiti... Na dobrom sam putu.
2. Odabrati 10-20 firmi koje bi mogle biti potencijalni poslodavci i poslati im CV i molbu
- molba i životopis napisani, konkretne firme nisu još odabrane, ali imam ih nekoliko na pameti
3. Svakodnevno ili barem par puta tjedno napisati koju riječ na blogu
- blog sasvim zadovoljavajuće napreduje. Par dana je bilo pauze, ali i to ću nekad nadoknaditi
4. Napokon naučiti raditi web stranice ili barem obaviti sve pripreme za njihovu izradu (skupiti informacije)
- da... Ovo isto malo stoji. Radim, ali ne mogu sve odjednom. Evo kad napišem post. :)
5. Održavati stan urednim
- to mi ide. Osim one bezobrazne prašine i malih grumenčića prašine koji se motaju po parketu. GRRRR
6. Pozabavit se sklapanjem novih prijateljstava
- da... Ne još...
7. Ići na vjeronauk i "primiti" sakramente
- moram još nazvati župu da vidim mogu li se samo pojaviti ili se posebno moram prijaviti za "tečaj"
8. Na poslu davati sve od sebe i raspitati se o promjeni radnog mjesta
- dajem sve od sebe. Evo oročili smo hrpu eura. Možda se maknemo iz 3. ranga. Jeeee. A za promjenu posla, to prije nego pošaljem životopise.
9. Razmisliti o daljnjoj službenoj edukaciji
- gledala web stranice o diplomskom/postdiplomskom. Skupo je to. 2 godine minimalno 60000 kn. Možda jednog lijepog dana...
10. ... nadodati još koju točku u ovim kratkoročnim planovima i možda poneki i prekrižiti :-)
- da... evo već sam napola prekrižila neke...
Da vidimo...
Cijeli dan sjedim u kuhinji za lapotopom i radim na svojim "projektima". Dobro nije baš cijeli dan. Dugo sam spavala, doručkovala, prošetala se do trgovine (i ništa nisam kupila; bravo ja), opeglala cijelu hrpu košulja za posao (uh što ne volim peglanje), i onda sam si na dasku za peglanje postavila lapotop, upalila radio i prionula poslu...
Dakle... Radim na svojoj molbi i životopisu. Pa mislila sam da je to puno jednostavnije napraviti. Naravno postoje one "ofrlje" napisane molbe i CV-ovi, a ja ne bih htjela da moje bude tako. Također bih htjela, da kad potencijalni poslodavac samo baci pogled na molbu, da mu ona odmah zapne za oko svojim izgledom. Nadam se da će to tako i biti. Bit će uredni, ispravnog pravopisa, ne predugi, niti prekratki, doduše neće biti napisani mojim stilom, nego formalni, kako to i zahtijeva vrsta posla koji tražim. A što ja u biti tražim? Ni sama ne znam. Po svojem obrazovanju djeluje da bih mogla raditi neki "uredski" posao ili naravno posao koji uključuje komunikaciju s klijentima (što sam čini se usavršila), a od sektora bi me zanimali financije, marketing, ljudski resursi, analitičari, logistika... No šta je je, konkretnog znanja nemam baš previše. Ne mogu doći na razgovor i "firmi" ponuditi svoje konkretne usluge, znanje, iskustvo... Naravno da se sve može naučiti, samo da mi netko pruži priliku.
Najradije bih ostala u svojoj Banci, ali em nema promaknuća otkako je ova državna kriza nastupila, em su skratili radna vremena, em su najavili otkaze... Eh...
Kad bi se nekako moglo uvaliti u državnu firmu... Ili neku koja dobro plaća... Naravno pod uvjetom da ne treba veza :) Iako... Govorili su i za Banku da treba veza, a ja upala baš bez-veze.
A ništa... Idem sad probati dragoga nagovoriti da malo pogleda moje črčkarije i prokomentira na što to liči...
