Znanost protiv Biblije



Podaci iz Svetoga pisma kakve još niste čuli na vjeronauku, radio Mariji ili na nedjeljnoj svetoj misi


ASTRONOMIJA

Biblijski svemir je okrugla ploča s kupolom
Stade Sunce i Mjesec
A stvori i zvijezde
Sunce ide unazad

SEKSOLOGIJA

Neraskidivi himen blažene djevice Marije
Biblijska rodna ideologija
XXX Biblija-1
XXX Biblija-2
Krvava krpa
Erotika
Gnjusne priče
Kćeri liježu s pijanim ocem
Silovana pa rasječena
Sodoma i Gomora
Ubojstvo kćerke radi zavjeta

SOCIOLOGIJA

Zašto nisam kršćanin
Predavanje Richarda Dawkinsa
Božje egzekucije nevinih
Priručnik za robovlasnike
Nemoralne i brutalne priče
Židovomržnja u Novom zavjetu

BIOLOGIJA

Propisi o žrtvovanju životinja
Jahvino prokletstvo
Čudna bića
Magarci u svetom pismu
Divovi i svinjski stampedo
Zmaj koji riga vatru
Jednorog - behemot
Riba, anđeo, demon i fatalna žena
Čudni podaci

MEDICINA

Kršćanstva i medicinska znanost
Biblijska medicina
''Genetski inženjering''

MATEMATIKA

Broj Pi
Greške u zbrajanju
Greške u nabrajanju

MALO HUMORA


Isus Krist kao Snjeguljica
Napušeni proroci
Glupavi mit o Noinom potopu
Neobrezana usta
Babilonska kula
Antiekološki savjeti

ISUSO-KRISTOLOGIJA


Zli Isus
Dolazi ubrzo
Božja osveta i kazna mukom
Kako se slagao mit o Isusu
Tipologija
Slagalica o Isusu
Grčke bajke i prepravke
Isusovo rodoslovlje

GEOGRAFIJA

Sumnjivi Nazaret
Isusova seoska misionarenja
Kletva na grad Tir
Meteorologija

POVIJEST

Isus nije povijesna osoba
Apologet: "Isus je 100% postojao za stručnjake"
Isusovački robovi crnci
Lažne relikvije
Vijesti
Sumnjivi sveci
Proročanstva
Majka Tereza - kako je napunila vatikansku banku
Mitološki Mojsije
Križarski ratovi
Eunusi u Vatikanu
Zapisi o Muhamedu

Svi navodi su preuzeti sa:
On-line HBK Biblija


Znanost i religija su nespojive


Protagora


Nisam vjernik


Predavanja pok. prof. Polića


www.dislajkammrznju.hr/



Pokret za sekularnu Hrvatsku


www.dugineobitelji.com

HRT projekt: Drugi

Svjetlonoša


Smanjite buku crkvenih zvona!


15.01.2014., srijeda

KRIŽARSKI RATOVI

Kako je sve počelo :

 photo pohod_zpsb3c73b60.jpg
Papa Urban ll, u strastvenom, propagandističkom govoru pred tisućama prikupljenih vjernika u Clermontu, u Francuskoj, 27.11.1095, poziva sve istinske kršćane da oslobode Svetu Zemlju od Muslimanskih nevjernika, koji su je osvojili stoljećima prije i sada naplaćivali hodočasnicima ulaz. Tisuće naivnih vitezova, kmetova, pa čak i nekoliko kraljeva stavlja na svoje tunike veliki crveni križ i odlazi u 200. godišnji rat za oslobađanje navodnog Isusovog groba. Začinjen prijetnjom pakla i obećanjem nagrade (konkretno Papa je udijelio "izlazak iz čistillišta svim sudionicima direktno u Raj" - poznato?), poziv je naišao na neočekivani odaziv. Oni koji su pročitali o nasilju u Bibliji znaju da i Križarski ratovi i Inkvizicija i progoni Židova i ostalih "pogana" nalaze tamo svoje puno opravdanje.

Križarskim ratovima su prethodila golema, vrlo uspješna islamska vojna osvajanja. Arape je ujedinila vjera u Boga Allaha, koja je poticala džihad - sveti rat protiv nevjernika, obećavajući specijalno mjesto u muslimanskom raju. Počela je 630. god. vojnim osvajanjem Meke, nakon što je Muhamed proglasio svoju Islamsku državu. Slijedila su osvajanja, pljačke i odvođenje robova. Tijekom 7. i 8. stoljeća, sve druge religijske zajednice na osvojenom teritoriju su nestale.


1


-- Prvi Križarski rat je pokrenut 1096-1099 bojnim pokličem "Deus Vult" (Bog to želi), pozivom na uništenje nevjernika u "Svetoj Zemlji". Križari u Njemačkoj prvo su se obračunali s "nevjernicima među nama", Židovima u dolini rijeke Rajne. Tisuće su odvučene iz svojih domova ili mjesta gdje su se skrivali, i sasječeni ili živi spaljeni ("vatra čisti"). Onda su religiozne legije pljačkale i ubijale putem sve do Jeruzalema. Svećenik Raymond Aguilers je napisao: "U Solomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa čak i do konjskih uzda, po pravednom i čudesnom Božjem sudu." Oko 40.000 Muslimana, zajedno s Židovima je pobijeno u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "očišćen od nevjerničke ruke". Zabilježeno je i da su spalili jednu sinagogu punu Židova. Nakon pokolja svi su se okupili oko lažnog Kristovog groba na misu zahvale. U njihovim rukama je grad ostao oko 100 godina.

2


Na drugi Križarski rat 1147- 1149 poziva Papa Eugenij III (d.1153); Kako je "Svetac" Bernard, redovnik iz Clairvaux-a izjavio: "Kršćani slave smrt pogana, jer je time Krist sam proslavljen." Završava totalnim porazom njemačko-francuske vojske od Turaka. 1187.

 photo 1204_crusad_zpse18d21fd.jpg

3


-- U Trećem Križarskom ratu (inicijator Papa Grgur VIII ), nakon što je Richard Lavljeg Srca osvojio grad Acre u 1191, naređuje da se 3000 zarobljenika -- od kojih su mnogi bili žene i djeca -- izvede iz grada i zakolje. Neki su raskomadani, ne bi li pronašli progutane dragulje. Biskupi su davali blagoslove. "Nevjernički životi nemaju vrijednosti". Kroničar Ambroise, ushićeno piše: "Pobijeni su svi odreda. Neka je za to blagoslovljen Stvoritelj!"
Nakon što se Friedrih Barbarosa utopio prelazeći konjem rijeku, njemački križari se povlače i gube stečene pozicije. Lukavi muslimanski vođa Saladin daje besplatan pristup kršćanskim hodočasnicima.

4


Papa Aleksandar III posjećuje 1177. godine hrvatski grad Zadar. Trideset i pet godina poslije, Zadar su osvojili, opljačkali i srušili križari 1202. U gradu je izveden masakr. Prije polaska iz Zadra, porušili su zidine i uništili sam grad. Kuće i crkve su srušene do temelja. Oštetili su i katedralu Sv. Stošije. Preostalo stanovništvo je iseljeno iz Zadra (pretežno u Nin), dok su grad naselili Mlečani. Dio flote ostao je stacioniran na Ugljanu kao osiguranje naseljenim Mlečanima u gradu. Kako bi se Emerik ispričao građanima (preostalima koji su naselili Nin), gradu Ninu je 1203. dao status slobodnog kraljevskog grada (kao jedini dalmatinski grad).

Sramotno prisvajanje Zadra traje i dalje:
Grad Zadar i danas je, 75 godina od završetka Drugog svjetskog rata i pripajanja Hrvatskoj, pod svojevrsnom okupacijom. Ovaj put ne fašističke Italije, već katoličkog Vatikana. Iako izraz “okupacija” valja shvatiti više metaforički, činjenica je da je Katolička crkva u Zadru još uvijek izuzeta iz matice zemlje. Naime, Zadarska nadbiskupija, apsolutno jedina u Hrvatskoj, pod izravnom je nadležnošću Svetačke Stolice, a ne neke od postojećih hrvatskih crkvenih pokrajina, odnosno metropolija.
Pod takav je “kolonijalni” status zadarska crkva potpala još 1920. godine kada su tadašnja Kraljevina SHS i Kraljevina Italija, rješavajući sporna teritorijalna pitanja, potpisale Rapalski ugovor. Njime je, uz brojne druge hrvatske krajeve, Zadar pripojen Italiji, koja je vodila ekspanzionističku politiku prema tom gradu. Ta politika je do potpunog izražaja došla dvije godine kasnije uspinjanjem fašista Musolinija na vlast.
Hrvatska je unazad 30 godina s Vatikanom potpisala mnogo međusobnih ugovora, uglavnom onih kojima se Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj poklanjaju materijalna dobra goleme vrijednosti, no status Zadarske nadbiskupije u njima nije nikad spominjan. Zadarska je nadbiskupija praktički unutar granica Vatikana, što nastavlja izazivati apetite Italije prema Zadru i Dalmaciji, koje u glavama brojnih talijanskih političara i danas postoje.


Dječji Križarski rat 1212
"Budući da nas Bog vidi kao griješnike, kakvi jesmo, neće nam pružiti svoju moćnu ruku i pomoći razbiti nevjernike. Zato ćemo u rat poslati nevinu djecu. Dragi Bog, uz Duha Svetoga, milostivog Isusa i njegovu bezgriješnu Majku, te ostale dobre Svece, smilovat će se na našu djecu i, kao u dobra stara Biblijska vremena, napraviti čudo te poraziti mrske bezbožnike."
Djeca su navodno ukrcana na 7 brodova i poslana u oslobađanje Svete zemlje. Većina ih nije niti došla do tamo, podavili su se, a ostatak je pao u tursko ropstvo.

Četvrti Križarski rat 1201-1204.
Povod 4.križarskog rata bio je poziv pape Inocenta II. da se dokrajči okupacija "Kristova groba", pogotovo sad kad se nakon smrti Saladina 1193. njegovo carstvo raspalo na 17 država. Papin poziv je naišao na brojne poteškoće kod vladara zapadne Europe koji su međusobno posvađani, pa se odaziva plemstvo i vitezovi željni bogaćenja i slave (visoko francusko plemstvo iz interesa kako će osvojenu Svetu zemlju međusobno podijeliti i osnovati kršćansko kraljevstvo).

Pohod na Carigrad
Prvo osvajanje grada koji je bio u kršćanskim rukama (17. 07. 1203.) i pokolj i pljačka njegovih stanovnika - kršćana. Čak su i opatice bile silovane. Na prijestolje Patrijarha, križari ustoličuju prostitutku. Papa Inoćentije III (1160-1216), daleko od toga da bi se zgražao nad zločinima koje su počinili, on se raduje pobjedi nad Istočnom Crkvom koja je do tada odbijala priznati njegovu nadmoć. Taj podlac je naredio i genocid nad Albigenzima u Francuskoj. Za nagradu je proglašen svecem.
Sve je to toliko oslabilo Bizant, da su Turci kasnije lako prodrli u Europu sve do Hrvatske i dalje.

 photo crusaders2_zps01faa9f1.jpg

5-8


Serija poraza, do osmog Križarskog rata 1291. kada su kršćani izgubili i Akon, posljednje ostatke križarske države. Epilog bi mogao biti križarski pohod koji je krenuo huškanjem pape Urbana V 1395. Tada je sa Rodosa organiziran pohod na Egipat. Križarski fanatici su zauzeli Aleksandriju. "Pokolj ne samo muslimana, već i kršćana i Židova, bio je po okrutnosti ravan onome u Jeruzalemu 1099. i Carigradu 1204

9


Edward I je pokrenuo 9. križarski rat (Edward 'Longshanks'). To je onaj vladar protiv kojeg se borio škot William Wallace.

Pastirski Križarski rat

Križarski ratovi na Baltiku

Poznati su nam kao Sjevernjački križarski ratovi (the Northern Crusades). Pokrenuo ih je papa Celestin III 1193. godine. Cilj im je bio konvertirati na kršćanstvo Estonce, Litvance, Šveđane, Fince, Pruse, Saksonce, itd...
Teutonski vojni red osnovan je u 12. stoljeću u Palestini, u Akri. Činili su ga katolici njemačkog podrijetla. Protjerani su s Bliskog Istoka negdje u prvoj polovici 12. stoljeća i onda su krenuli prema Sjeveru; prema Transilvaniji, Poljskoj, te Baltiku.
Primali su naredbe direktno od pape. Provodili su prilično agresivnu politiku.

Jedan od ciljeva im je bio također konvertirati pravoslavnu Rusiju na katoličanstvo. Međutim, Rusi su ih pobijedili u bitci kod jezera Peipusa (negdje opet u prvoj polovici 12. stoljeća), što je postupno dovelo do odustajanja od gore spomenute ideje. Ali, zato su krajem 14. stoljeća uspjeli doprinijeti konvertiranju Litve na katoličanstvo. Tada je došlo i do poljsko-litvanskog saveza (litvanski vladar je oženio poljsku princezu).

No, isto tako treba napomenuti kako je primarni cilj ovdje bila teritorijalna ekspanzija, uz proširenje političkog utjecaja, dok je konverzija na katoličanstvo predstavljala popratan cilj. Gore navedeni paganski narodi dugo su pružali otpor, međutim na kraju su popustili pritisku te prihvatili kršćanstvo kao religiju, te feudalizam kao poredak.

Iako su Križarski ratovi formalno završili 1291. konačnim gubitkom Svetačke zemlje, židove su ponovno podvrgnuli genocidu. Skoro 40.000 mladih "ratnika Isusova križa" pljačkalo je ubijalo i spaljivalo na svom putu prema jugu Europe i iskorijenilo oko 150 židovskih zajednica.


"Sveti" kršćanski ratovi


 photo hypatia_zps15b52d51.gif
Kada je kršćanska rulja spalila Aleksandrijsku knjižnicu (tada najveću na svijetu) 391.god, šteta po napredak čovječanstva je bila neprocjenjiva. Uz knjižnicu je bilo sveučilište sa tisućama studenata, koji su besplatno mogli učiti i biti podučavani, a za siromašnije se prikupljao novac. Ogromno dvorište je bilo neka vrsta foruma, a po noći je svatko mogao spavati na podu. Moglo se podučavati bilo što. Niti danas nemamo nešto slično.
Građa se sakupljala i prevodila 625 godina, a njeni resursi su bili ogromni (sa tada nezamislivih 750.000 knjiga).

Rulju je nahuškao kršćanski parijarh Teofil. Još gore užasne scene događale su se i 21 godinu kasnije, kada je patrijarh Sveti Ćiril ohrabrio 'Kršćansku' svjetinu da mučki ubije najveću znanstvenicu svih vremena - matematičarku i filozofa - Hipatiju, 412.
Ta inteligentna, rječita i ne manje lijepa predsjednica aleksandrijske škole platonističke filozofije, uhvaćena je na putu na posao, iako je bila svjesna opasnosti, i razjarena rulja ju je odvukla do oltara Teofilove crkve, i tu joj školjkama zderala svu kožu do kostiju. Glavni poticatelj Ćiril je za nagradu i mirnu savjest, proglašen Svecem, a Hipatija, po kršćanskom nauku, otišla u pakao. Mnogo veće crkveno "zlo", odvijalo se stoljećima na manje dramatičan način. Crkva je svoje vjernike navela na aktivno zanemarivanje svega "svjetovnoga", tako da su znanja propadala u tom nemaru, a dragocjene knjige izgrizao zub vremena i plijesan.

U 4. stoljeću, car Konstantin, prvi rimski car koji je postao kršćanin, daje ubiti preko 3000 kršćana, jer se njihovo tumačenje Svetačkoga Pisma nije slagalo s njegovim (zamislite nisu se slagali s prevelikim povezivanjem crkve i države). To je mnogo više od par kršćana koji su stradali u svima dobro poznatim "bacanjima kršćana lavovima" u 1. stoljeću. Ostali "progoni" kršćana (Japan, Kina, Sudan itd.) nastali su kao revolt prema pokušajima Crkve da uvodi svoju dogmu na mala vrata pod krinkom "humanitarnog rada" i tako nadvlada domaće religije.

 photo 67_traite_dans_la_basilique_zpsae6b07d6.jpg
U 777., Karlo Veliki, pobožni branitelj Rimske crkve, nakon poraza Saksonskih pobunjenika, daje im izbor između pokrštavanja i pogubljenja. Kada su odbili krstiti se, dao im je odrubiti glave - 4500 u jednom danu.

-- 1209, Sveti Papa Inoćent (Nevini) III pokrenuo je oružani pohod protiv kršćana Albigenza na jugu Francuske.
U 12. stoljeću počinje progon katara - upravo kada su u Europi počeli nicati religiozni pokreti Valdenaza i Albigenaza (odnosno katara), a posebice kad je utjecaj Katara poprimio takve razmjere, da je počeo predstavljati opasnost po samu Crkvu i njezina bogatstva. Ne zato jer su zagovarali asketizam i primali žene u svećenike, već zvog odricanja od svećeničke vlasti i vlasti tada totalno degradiranog Pape. Katare bismo najbolje mogli usporediti s današnjim napredno-liberalnim pogledima. Kako bi se Crkva obranila od takvih pokreta, koji su postajali sve raširenijima, ona ih je proglasila heretičkima i odredila smrtnu kaznu i mučenje osumnjičenih za "herezu". Posljedica je bio i prvi interni križarski rat protiv Katara (1209-1229) u Južnoj Francuskoj (iako su ovi bili miroljubivi).
1208. godine papa Inoćent III pozvao je na križarski rat protiv katarskih gnostičkih vjernika, kako su se skupnim imenom nazivali oni koji su prihvaćajući gnosticizam, odnosno izravnu spoznaju Boga, odbacivali posredovnu ulogu pape i svećenstva (a bez te uloge naravno da bi KC izgubila i politički utjecaj... i goleme posjede)
Katari su, dakle, izazvali mržnju crkvenjaka time što su odbacivali papinstvo i katoličku crkvu - njihova hereza u svojim dogmatskim postavkama bila je ista kao i ona manihejaca. Bijes Crkve je posebnom snagom buknuo u Beziersu, u kojem su ti papini križari počinili strahovito krvoproliće, za što nam je kao dokaz ostalo i pismo papinog legata Arnolda, monarha iz Citeauxa koji se papi Inoćentu ovako hvalisao o ishodu pokolja:
"Mi ne štedimo nijedan stalež, nijedan rod, nikakvu dob; od oštrice je mača palo oko 20.000 ljudi. Nakon pokolja, grad je opustošen i spaljen, te je tako na čudesan način bjesnjela božja osveta." Postoji priča da je papin legat kod pada Beziera izrekao i ove monstruozne riječi: "Pobijte ih sve, Bog će znati koji su njegovi." Crkveni apologeti se zaklinju da to nije kazao, ali kako se god okrene, Crkva je okaljala svoje ruke do laktova u krvi, za sva vremena.


Tada su doslovce istrebljeni gradovi Perignan, Narbonne, Carcassone, Toulouse. Genocid je trajao 40 godina.

Mnogi su prvo oslijepljeni, osakaćeni, vučeni konjima i korišteni kao mete za gađanje. Rat su vodile razne vojske uključujući Vatikansku. Ono što niti tada nisu uspjeli istrijebiti, dovršila je "Sveta" Inkvizicija u sljedeća dva stoljeća. Zatrli su im apsolutno svaki trag, tako da danas nema skoro nikakvog dokumenta o njima osim katoličke antipropagande.

U 12. i 13. stoljeću iskotila se papinska inkvizicija.
Njen začetnik je 1231. Papa Grgur IX.
Inkvizitori imaju neograničeno pravo primjene svakog mogućeg načina nanošenja patnje i užasa lažno optuženim žrtvama. Izmišljeno je preko stotinu sprava za mučenje. Žrtve se mažu lojem i polako žive peku. Peći nacista za ubijanje ljudi, prvo je koristila kršćanska Inkvizicija. Surova mučenja stotina tisuća ne-kršćana prestrašna su za opisivanje. Pogubljuje se stotine tisuća "heretika".

"Evolucija Inkvizicije" mijenjanjem svog naziva:
- 1542. "Sveta služba univerzalne Inkvizicije"
- 1908. "Sveta služba"
- 1965. "Kongregacija za nauk vjere"

Engleski su katolici pak pogubljivani pod protestantskim vjerskim režimima. Američki povjesničar William T. Walsh piše: "U Britaniji, 30.000 odlazi na lomaču zbog vještičarstva; u protestantskoj Njemačkoj, brojka je oko 100.000" (p. 275).
"Notorno je poznata činjenjica da je vjerovanje u pravednost kažnjavanja heretika bila tako česta kod religijskih reformatora 16. stoljeća kao što su Luther, Zwingli, Calvin i njihovih pristaša, da možemo vidjeti kako je njihova "tolerantnost" započela s padom njihove političke moći."
(C.E., s.v., "Inquisition," 8:35).

Zabilježeno je da je Crkva proglasila SVECIMA (idu sigurno u raj) čak četiri Velika Inkvizitora: Peter Martyr (u.1252), John Capistran (u.1456), Peter Arbues (u.1485) i Pius V (u.1572)? Sv. Dominik (u.1221).

Inkvizicija - organizirana za borbu protiv Katarskih vjernika.
1197. Petar II. Aragonski proglasio Katare neprijateljima države i naredio da se spaljuju. Inocent III je ugradio inkvizicijski postupak u crkveno sudbeno pravo. 1208: Papa Inoćencije naređuje križarski pohod protiv francuskih Katara. Preko 100.000 i je ubijeno od Arnaudovih vojnika kod Beziera. 1231. postavljeni papinski inkvizitori. Još 1224. objavljen zakon protiv krivovjeraca u Lombardiji. 1252. Inocent IV. ovlastio inkvizitore da izvlače priznanja mučenjem.

-- Crkva je strogo zabranjivala bilo kakva medicinska istraživanja, seciranje mrtvaca i sl., i poticala neukost i zanemarivanje bilo čega tjelesnog (higijenu, tjelovježbu, poboljšanje svjetovnih uvjeta života, obrazovanje), jer nisu važni, važno je pokajanje grijeha radi vječnog spasenja, a Isus i Propast svijeta ionako su na pragu. Prosječni životni vijek je bio 25 - 30 god. Nije čudo da su najveće epidemije tifusa i kuge harale upravo u mračnom kršćanskom srednjem vijeku kada je Crkva bila na vrhuncu svoje moći.
Svetac Bernard Clairvaux (1090-1153), najutjecajniji kršćanin svog vremena, izražavao je duboko nepovjerenje u intelekt i ponavljao "da je stjecanje znanja, ako nije u svrhu svete misije, pogani čin i stoga zao."
Prema biblijskom citatu: "Svjetovnih se pak praznorječja kloni: sve će više provaljivati prema bezbožnosti i riječ će njihova kao rak-rana izgrizati."
(Timotej, 2,16)

Kao doprinos Crkve u "širenju znanosti i pisane riječi", spomenuo bih još i Popis zabranjenih knjiga, "Index Librorum Prohibitorum", koje je Katolicka Crkva proglasila opasnim po crkvu i vjeru njenih pripadnika. Prva cjelovita verzija Index-a se pojavila za vrijeme pape Pavla IV 1557. godine. Ne treba niti spominjati da je Svetačka Inkvizicija bila "autor" tog popisa. Popis zabranjenih knjiga se održao do današnjih dana i redovno je ažuriran do 1948. godine, a to 32. izdanje je sadržavalo preko 4000 zabranjenih i cenzuriranih knjiga. U tom izdanju nije npr. "Mein Kampf" (kao ni jedno djelo nekog drugog fašističkog/nacističkog autora koji je bio kršćanin).
Evo nekih poznatijih autora čija su djela na tom popisu:
* Joseph Addison
* Francis Bacon
* Honore de Balzac
* George Berkeley
* Giordano Bruno
* Giacomo Casanova
* Nicolaus Copernicus
* Daniel Defoe
* Rene Descartes
* Denis Diderot
* Alexandre Dumas pere
* Alexandre Dumas fils
* Desiderius Erasmus
* Gustave Flaubert
* Anatole France
* Galileo Galilei
* Edward Gibbon
* Andre Gide
* Vincenzo Gioberti
* Thomas Hobbes
* Victor Hugo
* David Hume
* Immanuel Kant
* Nikos Kazantzakis
* Hughes Felicite Robert de Lamennais
* John Locke
* Niccolo Machiavelli
* Maurice Maeterlinck
* Nicolas Malebranche
* Karl Marx
* John Milton
* Blaise Pascal
* Francois Rabelais
* Samuel Richardson
* Jean-Jacques Rousseau
* George Sand
* Jean-Paul Sartre
* Baruch de Spinoza
(27.IV.1656. Amsterdamska židovska zajednica proglasila ga je ekskomuniciranim, pa je sa 23 god., postao najpoznatiji heretik u judaizmu. Njegove “grozne hereze”? Negirao je besmrtnost duše i postavljao u pitanje opće prihvaćenu tezu da je Tora (Stari zavjet) doslovce dana od Boga.)
* Laurence Sterne
* Emanuel Swedenborg
* Jonathan Swift
* Theodoor Hendrik van de Velde
* Voltaire
* Emile Zola
* Gerard Walschap

Popis predstavlja samo zabranjene radove katoličkih pisaca, jer oni ostali (ateisti npr.) nisu niti zastupljeni na njoj, po onoj definiciji da su heretička djela "ipso facto" zabranjena. Pod "heretičkim" se podrazumijevaju djela koja na bilo koji način kritiziraju bilo koji element katoličke vjere.

Za izbijanja kuge 1348-1349, glasine su se širile da židovi truju bunare. Uslijedili su pokolji ogromnih razmjera. Npr. Flagelanti, ili kršćanski pokajnici koji su javno bičevali sami sebe za pokoru od grijeha, navalili su na židovsku komunu u Frankfurtu i iskalili svoj bijes na njima.

-- Protestanti Hugenoti su drugačije gledali na katoličke dogme i osuđivali ponašanje Crkve u to vrijeme. U noći Svetog Bartolomea 1572, započeo je nad njima masakr koji je trajao 6 tjedana i pobijeno je 10.000 Hugenota. Jedna grupa tih "heretika" je pobjegla na Floridu, ali 1565 španjolska katolička brigada otkriva njihovu koloniju i sve ih pobije nakon što su se predali. Blagoslov Pape Grgura XIII: "Mi se radujemo što ste oslobodili svijet od tih bijednih heretika."

Slika: "Bartolomejska noć vjerskog pokolja" kada su sljedbenici Isusa klali svoje bližnje sljedbenike Isusa koji su imali samo malo drugačije ideje o "Bogu ljubavi i milosti".


Neka od prokletstava, bačenih posebno na protestante i druge kršćane nekatolike, a koje je bijesno bacio nezabludivi Papa ex catedra na koncilu u Trentu 1563. god.:

Sveta misa
"Ako netko kaže da kanon mise sadrži pogreške koje treba povući, neka bude proklet.
Ako netko kaže da je pogrešno slaviti mise u čast svetaca i za dobivanje njihovog zagovora kod Boga (kako to Crkva želi), neka bude proklet.
Ako netko kaže da riječima: "Učinite ovo u spomen na Mene" (Lk 22,19), Krist nije osnovao instutuciju svećenika apostolima, niti je odredio da oni (i drugi svećenici) nude Kristovo tijelo i krv, neka bude proklet."

Brak
"Ako netko kaže da se brak može postaviti iznad djevičanstva ili celibata i da nije bolje i blagoslovljenije ostati u djevičanstvu ili celibatu nego biti ujedinjen u braku, neka bude proklet.

Ako netko kaže da Crkva griješi u izjavi da za mnoge uzroke, razdvajanje može biti između muža i žene u odnosu na krevet ili kohabitaciju, neka bude proklet.

Ako netko kaže da je zakonito da kršćani imaju istodobno nekoliko žena, i to nije zabranjeno božanskim zakonom, neka bude proklet."

Kler
"Ako netko kaže da u katoličkoj crkvi nema hijerarhije božanskog uređenja koja se sastoji od biskupa, svećenika i ministara, neka bude proklet."

Pokrštavanje
"Ako netko kaže da krštenje nije potrebno za spasenje /od pakla, op. prev./, neka bude proklet.
Ako netko kaže da Ivanovo krštenje ima istu snagu kao krštenje Krista, neka bude proklet.
Ako netko kaže da voda nije potrebna za krštenje, izopačujući riječi Gospodina našega Isusa Krista (!Ako se čovjek ne rodi ponovno od vode i Duha Svetoga ...), neka bude proklet.
Ako netko kaže da nitko ne treba krstiti osim u doba u kojem je Krist kršten ili u vrijeme smrti, neka bude proklet."

Sakramenti
"Ako netko kaže da ako svećenik koji je u smrtnom grijehu /serijski ubojica, pedofil, op. prev./ da sakrament, da je taj sakrament nevaljan, neka bude proklet."

***

Raspad Isus Kristove Crkve na Istočnu i Zapadnu 1054. Jedna Crkva proklinje onu drugu.
Nije trebalo dugo čekati na krvavi križarski pohod Zapadnoga rimskoga Pape na Istočnog poglavara u Konstantinopolu 1204.



Od 1550-1650-te oko 100.000 "vještica" je spaljeno u Europi kao posljedica kršćanskog fundamentalizma (Vidi u Bibliji: Nedaj vračarici da živi! Spali djevojku! Ognjeno jezero za nevjernike!). Povjesničari procjenjuju da je ukupno bio daleko veći broj žrtava - većinom žena.

Konkvistadori

"Martín Fernández de Enciso, geograf koji se našao među osnivačima kolonije Darien, izlagao je tezu da je teritorij West Indies predan u ruke španjolcima ... " upravo kao što je i teritorij Kane Galilejske predan izraelcima. Španjolci, dakle, naglašavao je, mogu postupati s indijancima na isti način na koji je Jošua po Bibliji postupao sa stanovnicima Jerihona (totalni genocid, poklane žene, djeca, starci, nemoćni i oni koji su se predali)."

Pizaro (Francisco Pizarro, 1471-1541.) i njegova braća predvodili su osvajačku vojsku koja je uništila državu Inka i zavladala Peruom, tako što je prodrla iz Paname, 1531. Kad su išli u Peru, naišli su na rat oko prijestolja, između Atahualpe i njegovog brata Huaskara.
Španjolci su miroljubivo ušli u Kusko 1532. i pozvali Atahualpu u svoj logor, na gozbu u njegovu čast, gdje je on došao s pratnjom od nekoliko tisuća ljudi, ali nenaoružanih.

Knjiga Jareda Diamonda, 'Sva naša oružja' (str. 77-78), predstavlja zanimljiv zapis jednog od španjolskih sudionika tog osvajanja koji zorno svjedoči o brutalnoj okrutnosti osvajača, ali i svećenika Isusove Crkve. Opisuje kako se dominikanski redovnik, kasniji biskup inkvizitor Vicente de Valverde po nalogu španjolskog guvernera Pizarra obratio vladaru Inka Atahualpi i od njega zatražio da se u ime Boga i španjolskoga kralja pokloni "Zakonima Isusa Krista" te stupi u službu Njegovog Veličanstva kralja Španjolske:

„Prilazeći s križem u jednoj i Biblijom u drugoj ruci, kroz čete Indijanaca sve do mjesta na kojem je bio Atahualpa, fratar mu se ovako obratio: 'Ja sam božji svećenik i kršćane poučavam božjim stvarima, a tako sam došao i tebe poučiti. Ono što poučavam je ono što nam Bog kaže u ovoj knjizi. Zato, u ime Boga i kršćana, pozivam te da budeš njihov prijatelj, jer takva je volja Božja i tako će biti dobro za tebe.' Atahualpa je zatražio knjigu da je pogleda, a fratar mu je pruži zatvorenu. Atahualpa nije znao kako da otvori knjigu, a fratar je ispružio ruku da je otvori, na što ga je kralj Atahualpa udario po ruci, ne želeći da knjigu otvori fratar. Zatim ju je sam otvorio i odbacio je pet-šest koraka od sebe. Fratar se vratio Pizzaru vičući: 'Izađite, izađite, kršćani! Napadnite ove neprijateljske pse koji odbacuju božje stvari. Taj tiranin je bacio na tlo moju knjigu Svetoga zakona! Niste li vidjeli što se dogodilo? Zašto bismo mi ostali pristojni i servilni prema tom bahatom psu kad su ravnice pune Indijanaca? Razrješujem vas grijeha, napadnite ga!'


Na dati znak, Španjolci su osuli paljbu topovima, zatim jurnuli na Atahualpinu pratnju i pobili one koji su preživjeli topovsku paljbu, a njega zarobili.

Fratar Vicente je pozvao Inke da se odreknu svih drugih bogova koji su "ruglo i laž". Atahualpa je jednostavno odgovorio da ne može promijeniti svoje uvjerenje u svemoćno i uvijek živo Sunce i druga božanstva.

Španjolci su za Atahualpu tražili otkup - da im se napuni zlatom i srebrom odaja u kojoj je bio zarobljen. Inkama je trebalo nekoliko mjeseci da skupe otkupninu u zlatu i srebru. Pretapajući kipove i nakit u zlatne i srebrne poluge, skupili su oko 24 tona plemenite kovine - otkupninu koja je vrijedila po procjenama oko 4,6 milijuna dukata. U međuvremenu su se Pizaru pridružile i nove snage pod zapovjednistvom Almagra, koje su tražile udio u pljački. Kad je cijeli otkup skupljen, konkvistadori su naredili da se Atahualpa spali (po nekima to je bilo 1533., a po drugima 1534).
Kad je Atahualpa bio na lomači, jedan misionar mu je ponudio da ga objese, umjesto da ga spale, ako prihvati kršćansku vjeru (to je bio maksimum kršćanskog milosrđa). Atahualpa je prihvatio i tako su ga objesili. Poslije tog i mnogih drugih postupaka nije čudo da su Indiosi došli do zaključka da su kršćani daleko gori ljudi od njih, a njihova religija i Bog zapravo religija zla i Bog zla.

Jedan od ciničnih detalja ovog viđenja povijesti je da je bjesomučno ubijanje domorodaca ublaženo uredbom koja sezvala "reljuerimiento", a koja je nalagala sljedeće: Prije nego što bi se počelo s nasiljem, Indijancima bi bio pročitan nalog da se pokore osvajaču, jer je Papa Aleksandar VI - Borđija njihovu zemlji poklonio (!?) svjetovnoj vlasti tj. španjolskoj kruni, kojoj oni, stoga, duguju pokornost. Vjerojatno su Indijanci (ukoliko bi im uredba uopće bila prevedena) bili u čudu - kako netko iz daleke zemlje može pokloniti njihovu zemlju nekom drugom (iz isto tako daleke zemlje), čija je produžena ruka s mačem, sad pred njima, spremna da ih ubije na znak neslaganja.) Ali, cinizam povijesti nije bio samo tada i tu na djelu.

Izmedu ostalog, opravdanjima osvajanja dodani su argumenti, koji su trebali indijance prikazati u đavolski negativnom svjetlu, kao što su masovni obredi prinošenja ljudskih žrtava njihovim bogovima (koje su, naravno, kršćani smatrani demonima). Asteci su u svojim religijskim obredima žrtvovanja ubijali oko stotinak ljudi godišnje (često ratni zarobljenici ili čak vjerski dobrovoljci, vjerujući da idu Bogu Suncu). Nakon uspostavljanja konkvistadorske strahovlade to je prestalo, ali je zato sada kršćanskom Bogu Isusu prinošen mnogo veći danak - oko 400 tisuća Indijanaca svake godine, tj. oko 40 milijuna za stotinak godina !!! Cijela jedna civilizacija je iskorijenjena.

Nakon smrti Atahualpe, Pizarro nije vidio daljnje prepreke za osvajanja i odlučio otići u Kusco 15. studenog 1533., vodeći Valverdea zajedno s njim i njegovim sljedbenicima. Dana 23. ožujka 1534. godine podignuta je crkva u Kusku i postala je Valverdeova biskupska crkva. Pizarro mu je također dao velike ovlasti, koje je Valverde iskoristio držeći i zlostavljajući narod kao robove.

Valverde je kasnije te godine krenuo natrag u Španjolsku: da pomogne Pizarroinim bratom Hernando Pizarroom u pregovorima na sudu. Tamo je predao caru po nalogu Pizarroa, izvješće o osvajanju, pod naslovom "Relacion de la Conquista de los Reynos de Peru", u kojemu je tvrdio da se Indijanci jedva mogu smatrati ljudima, jer nisu imali duše.

==========
-- 1723 biskup Gdanjska, u Poljskoj, zahtijeva da se svi Židovi izbace iz grada. Gradsko vijeće je to odbilo, ali biskupov strastveni govor je zapalio masu koja je prodrla u geto i pretukla sve njegove stanovnike na smrt.

"Kada je Napoleon osvojio Španjolsku 1808, poljski narednik Lemanouski izvještava da su se Dominikanci [zaduženi za poslove Inkvizicije] utvrdili u svom samostanu u Madridu. Kada su Lemanouskijeve trupe na silu ušle unutra, redovnici su poricali bilo kakvo postojanje ćelija za torturu.
"Vojnici su pretražili samostan i otkrili ih ispod podova. Ćelije su bile pune zatvorenika, svih golih, mnogi poludjeli. Francuska vojska, navikla na okrutnosti i krv, nije mogla podnijeti to što je vidjela. Ispraznili su sve od ljudi, postavili barut i digli sve u zrak." (De Rosa, op. cit., p. 172).

Vatikan ne može izbjeći svoj dio odgovornosti za nacistički Holokaust, koji je bio dobro poznat Papi Piu XII, ali je njegova licemjerna šutnja bila potpuna tijekom rata, o ovoj najvažnijoj od tema (npr. Guenter Lewy, The Catholic Church and Nazi Germany, McGraw-Hill, 1964, pp. 300-04). Sada je u postupku njegova beatifikacija (ako ga proglase svecem, to znači da je sigurno u raju).

"1936, Biskup Berning od Osnabruch-a je razgovarao s Fuhrerom preko jedan sat, Hitler je uvjerio njegovu Presvijetlost da nema bitnih razlika između nacional-socijalizma i Katoličke Crkve. "Zar nije Crkva," rekao je, "gledala na Židove kao na parazite i zatvarala ih u getoe?"

"Ja samo činim ono," hvalio se, `što je crkva činila tisuću i petsto godina, ali mnogo efikasnije.' Budući da sam Katolik, rekao je biskupu Berningu, "divim im se i želim promovirati Katoličanstvo." (De Rosa, op. cit., p. 5; Lewy, op. cit., p. 111).

Sramotan broj progona i ubojstava od kako je Kršćanstvo prvi put dobilo vlast, jedan je od najgorih u povijesti. Ukupan broj Manihejaca, Arijanaca, Priscilijanaca, Paulicijanaca, Bogumila, Katara, Waldenzijanaca, Albigenza, 'vještica', Lolarda, Husita, Židova i Protestanata pobijenih zbog pobune protiv Rima ili drugih denominacija, prelazi nekoliko milijuna; a osim stvarnih pogubljenja, daleko veći broj je mučenih, zatvorenih i osakaćenih.

Seksualno iskorištavanje koje je počinilo i čini svećenstvo, razotkriva se tek u zadnje vrijeme. S druge pak strane, stoljećima se usađuje u vjernike krivica zbog svih mogućih "grijeha puti", čak i seksa u braku i tako puni svoje ispovjedaonice.

Očito ljudi koji drže religiju za silu dobra gledaju samo na Dr. Jekyll-a, a zanemaruju Mr. Hyda. Ne vide praznovjerno divljaštvo koje prožima ljudsku povijest. Naivni ne vide licemjerje i hipokriziju onih od kojih bi se tome najmanje nadali.



Mali sažetak uz reference:

Inkvizicija: 13 – 18 stoljeća, između 1 i 10 milijuna mrtvih kao i bezbroj mučenih, zlostavljanih i teroriziranih (Der Spiegel, 1.6.1998.).

Križarski ratovi: 11. – 13. stoljeća, do 22 milijuna mrtvih, među njima tisuće njemačkih Židova (Hans Wollschläger, „Die Bewaffneten Wahlfahrten nach Jerusalem" [„Oružana hodočašća u Jeruzalem"])

„Pogani": 9. – 12. stoljeća. Tijekom srednjeg vijeka njemački kraljevi i kneževi nasilno se obraćaju „kršćanstvu" ili vrše okrutne pokolje nad deseticama tisuća njemačkih i slavenskih „pogana". Crkva im za to daje blagoslov ili poziva u „križarske ratove" protiv Slavena. (Karlheinz Deschner, Kriminalgeschichte des Christentums" [„Kriminalna povijest kršćanstva"], svezak 4, 5 i 6)

Židovi: Tijekom srednjeg vijeka od 11. – 14. stoljeća neprekidni pogromi s tisućama mrtvih, pripremani stoljećima crkvenom hajkom na "Bogoubojice". Julius Streicher na Nürnberškim procesima za opravdanje holokausta izričito se poziva na huškačke govore Martina Luthera protiv Židova (Friedrich Heer, „Gottes erste Liebe" [„Božja prva ljubav"]).

Osvajanje Amerike: U prvih 150 godina nakon španjolskih osvajanja
„u ime Božje" umrlo je 100 milijuna ljudi – „najveći genocid svih vremena" (Teolog Boff, PublikForum, 31.5.1991.).

Katari, valdenzi, husiti, baptisti: Tisuće inovjernika umire po zapovijedi Kristovih crkava (također i luteranske).

„Vještice": 16. – 18. stoljeća – između 40.000 i milijun ljudi, najviše žena, umire okrutnom smrću, otprilike polovica u Njemačkoj. Također i Luther naređuje spaljivanje vještica. Uputa za to, „Čekić za vještice" potječe od dva njemačka dominikanska redovnika (s.a. Hubertus Mynarek, Die neue Inquisition" [„Nova inkvizicija"]).

***

Kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta, u obje Amerike izvršen je genocid golemih razmjera. Primjerice, povijest govori da su konkvistadori, koji su u grad Tenoktitlan ušli 1519., brutalnost aztečkih vjerskih žrtvovanja iskoristili kako bi demonizirali njihovu kulturu do krajnjih granica te opravdali pljačku i konačno razaranje grada 1521. Na njegovim ruševinama kasnije je nastao Ciudad de México.
„Zločini koje su počinili britanski, španjolski, nizozemski, portugalski, francuski, belgijski i ostali kolonizatori nad domorocima svojih kolonija u Americi, podsaharskoj Africi, Australaziji i Oceaniji čine uvjerljivo najveći genocid u povijesti čovječanstva sa stotinama milijuna žrtava. Uslijed djelovanja europskih osvajača domorodačko stanovništvo potpuno je istrijebljeno u Antigvi i Barbudi, Barbadosu, Bahamima, Kubi, Dominiki, Dominikanskoj Republici, Grenadi, Haitiju, Jamajci, Svetom Kristoforu i Nevisu, Svetoj Luciji, Svetom Vincentu i Grenadiniju, Urugvaju, Patagoniji, Ognjenoj zemlji i Tasmaniji. Izumrlo je 108 južnoameričkih jezika, 103 sjevernoamerička, 10 srednjoameričkih i karipskih, par desetaka uto-astečkih, tri indonezijska, deseci australskih itd.“

Pritom treba imati na umu da nisu svi istrijebljeni narodi žrtvovali ljude u svojim religijskim ritualima, niti je to bilo toliko masovno kako je prikazivala kršćanska propaganda, niti su prakticirali kanibalizam ili neke druge slične nasilne rituale i vjerovanja, te da čak nisu uvijek bili na nižem stupnju kulturnog i tehnološkog razvoja. Naravno, čak i da jesu, to ni na koji način ne bi umanjilo težinu bilo kojeg od kršćanskih genocida.



Mi u Kršćanskoj koaliciji podižemo armiju onih kojima je stalo. Obučavamo ljude da budu efikasni -- da budu izabrani u školske odbore, gradska vijeća, državnu legislativu, i na ključne položaje u političkim strankama... Do kraja ovog desetljeća, ako radimo i organiziramo se i treniramo, Kršćanska koalicija će biti najmoćnija politička organizacija u Americi.
-- Pat Robertson, S.A.D. TV-evangelist, u pismu za prikupljanje novca, 4.6.1991. god.


 photo lojola_zps80a80d32.jpg
"Moramo uvijek biti spremni vjerovati da ono što nam izgleda bijelo je ustvari crno, ako crkvena hijerarhija tako odluči."
[Sveti Ignacije Lojola iz 16. st.]