"Takve stvari su se često događale i dalje se događaju, pa kako onda to mogu biti znaci kraja svijeta?"
Pitao je mudri zadnji nekršćanski car Julijan 378. godine, kršćane koji su okolo širili paniku o znacima skore propasti svijeta i dolasku Isusa Krista na oblacima. Kršćanska praksa očekivanja skorih masovnih kataklizmi, s mlijunima pobijenih, spaljenih, osakaćenih, nesretnih ljudi i djece, mnoge je navela na pomisao da čovjeka religija ponekad pretvara u jedno podlo, zlobno, pakosno biće, koje snuje poraz vlastitoj vrsti poput bolesna, suluda majmuna. Religijaši često likuju kad se desi kakva nesreća ili prirodna kataklizma, vičući da su "žrtve to same skrivile radi bluda, istospolnih brakova, prava na zakonski pobačaj ili drugih liberalnih poštivanja ljudskih prava", i to je znak s nebesa da Isus tek što nije došao i da je vrijeme da se svi pokaju te prihvate njihovu ćaknutu vjersku ideologiju. Osim kršćanstva i islama, nije velika razlika niti u drugim religijama moliteljskog Boga ili Bogova. Vjera se bazira na strahu, indoktrinaciji malene djece, teroru i iznuđivanju, ucjeni i podmićivanju vječnom rajskom nagradom.
________________
(Neumann frag. 3; from Julian, Book 2, derived from Cyril, Book 12. Quoted by Theodorus, bishop of Mopsuestia, in his Commentary on the New Testament. Neumann thinks that Theodorus probably wrote a refutation of Julian at Antioch about 378 A.D.)
Fatalna Fatima
Veliko proročanstvo u Fatimi (tijekom I svj. rata):
Portugalsko mjestašce Fatima, 190 km od Lisabona, u gorskom lancu Serra d'Aire, uz Lourdes u Francuskoj je Vatikan potvrdio kao mjesto ukazanja Gospe. Milijuni hodočasnika godišnje hodočaste ta dva mjesta.
13. svibnja 1917. godine. troje mladih pastirčića, Lucija (10 godina), njen bratić Franjo (nepunih 9), te sestrična Jacinta (7 godina) čuvalo je stado nedaleko od Fatime. Dječica su skupljala ovce i kanila ići doma, kada su imali viziju. Gospa im se ukazala u krošnji iznad jedne česme. Reče im: "Ne bojte se, neću vam učiniti nikakvo zlo". Prije nego li je otišla, preporučila im je da svaki dan mole krunicu kako bi svijetu konačno došao mir...
Na trećem susretu, 13. srpnja, Gospa je djeci ispripovjedala nešto što je kasnije dobilo bombastični naziv "tri fatimske tajne".
Prva se odnosila na živopisnu viziju Pakla, druga na rat, a treća je objavljena tek prije par godina..
1. dio) "Gospa nam je pokazala ogromno more vatre koje je izgledalo kao da se nalazi negdje ispod zemlje . U toj vatri bili su uronjeni demoni i duše u ljudskom obliku, kao prozirni gorući žar, a svi bijahu čađavi ili sjajno brončani , i plutahu naokolo u požaru , te bi odjednom poletjeli zrakom bačeni plamenom koji je proizlazio između njih samih skupa sa ogromnim oblacima dima, te bi sad padali na sve strane poput iskrica velike vatre, bez težine ili ekvilibrijuma, a sve popraćeno krikovima te očajnim i bolnim uzdasima koji nas prestraviše i uzrokovaše da se tresemo od straha. Demoni su se mogli razlikovati po njihovim zastrašujućim i odvratnim obličjima nalik strašnim, nepoznatim zvjerima, a svi bijahu crni i prozirni.
"Vidjeli ste pakao gdje odlaze duše jadnih grešnika . Da ih se spasi, Bog želi u svijetu uspostaviti odanost mom Prečistome Srcu. Ako se učini ono što vam kažem , mnoge duše biti će spašene i biti će mir."
" - "Lijepe" vizije Pakla od Bezgriješne samilosne Djevice i njezin dobrostiv savjet:
"ali ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, dogoditi će se još jedan gori (rat) tijekom pontifikata Pia XI."
Pio XI bijaše Papa od 1922 do svoje smrti. 1939. Hitler je započeo agresivnu ekspanziju u travnja 1938 i do 1942. Njemačka kontrolira većinu susjeda. A Lucija je zapisala "proročanstvo" 1942.! Je li štogod prepravila? Ne bi me čudilo, jer je "biskupa" kasnije pretvorila u Papu, a smrt u ranjavanje (papinog crijeva), i tako objasnila treće proročanstvo, kad je vidjela da bi se tako proročanstvo moglo nekako provući kao ispunjeno.
2. dio) Lucija piše o strahovitoj Božanskoj osveti ako se Rusija ne posveti. To je odradio 1952. Papa Pije XII, koji je do tada već sve znao o ovoj "tajni". Pa se osveta nije obavila. Lijepo.
3. dio) Ovdje Blažena vječna Djeva najavljuje djeci da će "biskup u bijelom biti ubijen", mase mrtvih, srušen grad, krv, vojska. Preglupo.
2000. god. Lucija tumači da je "bijeli biskup" ustvari Papa, a njene apokaliptične vizije su opisale atentat na Papu. 1981. Toliko buke ni oko čega.
Podsjećam da 'proročanstvo' govori o Biskupu a ne o Papi. Ubijen, a ne ranjen da mora obavljati veliku nuždu (stolicu) sa strane. Veličanstvenog li proročanstva na koje se čekalo od 1960. do 2000. Ključnog li trenutka za svjetsku povijest.
Ta se ogromna TAJNA mogla objaviti tek 1960., ali Vatikan je čuva do 2000. Da poveća radoznalost i stvori napetost?
Strahom pribavi pastvu? Jedno vrijeme Pape čak ismjehavaju te "apokaliptične poruke".
+ Lucijina majka kaže da je njena kćer: "ništa doli prevarant koji je zaveo pola svijeta".
"Čudo" Sunca!
Dogodio se 13. listopada, godine 1917. pred kraj 1. svj.rata.
Prikupilo se nekoliko desetaka tisuća hodočasnika, očekujućih, lakovjernih pokislih očajnih prestrašenih ... željnih čuda.
Gospa je ispunila obećanje djeci i predstavila se kao Gospa od svete krunice. Susret s njom nije vidio nitko osim djece.
 Djevica je rekla da će "Rat završiti danas", ali se rat odužio još 13 mjeseci.
Proročica odjednom drekne: "Gledajte u Sunce!!" - histerični počnu vikati i padati na tlo - dojmljiv prizor za ostale. Zarazno. Kako je padala kiša, bilo je oblačno, a nakon kiše obično nastanu isparavanja koja ublaže sunčeve zrake, pa nije teško objasniti mogućnost "gledanja u Sunce" i vizualne efekte u očima promatrača. Sličan efekt se događa ako nekoliko minuta zurite u kakvu zvijezdu noću. Počet će "vrludati amo-tamo gore-dolje"; probajte. U sunce po pravilu izravno ne gledajte. Čuo sam da su neki u Međugorju tako nepovratno oštetili svoj vid. Molitva ga nije vratila.
Isusu u čast. Bolje slijepi u raj nego zdrava vida u pakao...
Treća Fatimska tajna - rezime:
- Kuverta s opisom Fatimske tajne nije se smjela otvarati do 1960. god.
- pohranjena u Tajnim vatikanskim arhivama
- Papa to čita 1965. i "odlučuje šutjeti o tome"
- nitko o tome ne zbori dok bivši trapistički redovnik nije pobedastio 1981. i oteo zrakoplov, tražeći od Vatikana da otkrije tajnu, jer će ga inače dići u zrak skupa sa 100 putnika.
- Papa i dalje šuti, a komandosi oslobađaju zrakoplov (trapist nije bio dovoljno agresivan)
- 11 dana nakon toga, nakon neuspjelog atentata na Papu, isti zahvaljuje Majci Božjoj na tome da je ostao živ, i čita omotnicu u bolnici.
- odlučuje posvetiti Rusiju djevici Mariji, ali u okviru čitavog svijeta "uključujući Rusiju" (zašto ne i cijelu galaktiku?)
- Vatikan konačno obznanjuje treću tajnu 2000.
- priča i viđenju grupe vojnika koji ubijaju biskupe i svećenike na nekoj planini, leševi časnih sestara, itd. tlapnje (gdje je 9.11? atomska bomba? posjeta izvanzemaljaca? antigravitacija? otkriće da Isus nije postojao? Elvis?)
- uz priču Vatikan kaže da se Fatimsko proročanstvo obistinilo onim pokušajem Papinog umorstva.
Izvor informacija Vatikan et. all:
http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000626_message-fatima_en.html
"Glavna fatimska vidjelica Lucija je osobno potvrdila da se u viziji radilo o Papi."
"Kada su je pitali: “Je li glavna figura u viziji Papa?”, Sestra Lucija odmah odgovori da jest. Sjetila se da je troje djece bilo jako tužno radi papine patnje, i da je Jacinta stalno ponavljala: “Coitadinho do Santo Padre, tenho muita pena dos pecadores!” (“Jadni Sveti Otac, tako sam žalosna radi grješnika!”).
Papa Ivan Pavao II stvorio je više svetaca nego svi njegovi prethodnici u nekoliko zadnjih stoljeća zajedno. A imao je posebnu privrženost Djevici Mariji. Njegova politeistička čežnja je dramatično pokazana 1981. god., kada je pretrpio pokušaj atentata u Rimu, i pripisao svoje preživljavanje intervenciji Naše Gospe od Fatime, materinske ruke koja je vodila metak. Ne možemo se ne zapitati zašto nije odvela metak da ga sasvim promaši. Drugi bi mogli pomisliti da je tim kirurga koji je na njemu radio 6 sati zaslužio barem dio zasluge. Ali možda su i njihove ruke također materinski vođene. Bitno je da nije bila samo Naša Gospa koja je po papinom mišljenju vodila metak, nego specijalno Naša Fatimska Gospa. Vjerojatno su Naše Lurdska, Guadalupeška, Međugorska, Akita, Zeitoun, Garabandal Gospa i Marija Bistrička, bile zaposlene s drugim zadaćama u to vrijeme.
Knjiga njemačkog novinara koji je pratio Ivana Pavla II.
Ratzinger u srce pogodio Wojtylu
Autor Zvonimir Despot
"Ivan Pavao II. bio je duboko razočaran. Fatimsko je čudo za njega imalo odlučujuće značenje. Pokazalo mu je da ga je Bog odabrao da prođe težak put. Karola Wojtylu pogodila je u srce činjenica da Joseph Ratzinger može sumnjati u izjave sestre Lucije i u istinitost čuda."
To su riječi koje je zapisao njemački novinar Andreas Englisch u svojoj knjizi "Ivan Pavao II.
Kardinal Joseph Ratzinger zaključio je 26. lipnja u napokon objavljenom dokumentu da se Marijino ukazanje vjerojatno nije dogodilo; djeca su maštala...
Katolici, zaključio je Ratzinger, "ne trebaju vjerovati u to čudo..." (Za one koji ne znaju, to je lukava teološka smicalica zadržavanja onih razumnijih među vjernicima, dok za one druge vrijedi da ih se ne smije pozivati na razum ili poticati da u to NE vjeruju. Tako imaju u Crkvi i ovce i novce, i obrazovanije i praznovjerne. Pametniji vjernici moraju šutjeti, a praznovjerni mogu pobožno obilaziti svete čarobne relikvije i čudesa do mile volje.)
- vizije Vječne djevice se nastavljaju svuda po svijetu - i uključuju sasvim banalne i bezvrjedne poruke tipa: "Uredi mi kapelicu" ili "Molite se dječice", ali i kazne i grozomorne osvete koje se imaju desiti svijetu i prokletim grješnicima (tj. i nekima od Vas, poštovani čitatelji ovih stranica)
Vizije Pakla koje nalikuju Otkrovenju - gdje se vide osmuđena tijela ateista i drugih "grješnika" - doživljavaju obično histerični umovi vjerskih bolesnika. Takvih vidjelica koje vide "promjene na Zemlji", kataklizme i mora krvi, silne požare i potrese, postoji na tisuće u svijetu. Većina je ipak u odgovarajućim institucijama... A neke lukavo koristi crkva i sl.
Lurd
1858. god. objavljeno je da se Djevica Marija pojavila u Lurdu, u Francuskoj: Majka Božja je hitno potvrdila dogmu o svom vlastitom bezgrješnom začeću koju je proklamirao papa Pio IX, tek osam godina prije toga. Oko stotinu milijuna ljudi otad je došlo u Lurd, u nadi da će biti izliječeno, mnogi s bolestima koje medicina onog vremena nije bila u stanju izliječiti.
Rimokatolička crkva je odbacila autentičnost velikog broja navodnih čudotvornih izliječenja, prihvativši od njih samo šezdesetpet tijekom stoljeća i pol (tumora, tuberkuloze, oftalmitisa, impetiga, bronhitisa, paralize i drugih bolesti, ali ne i regeneraciju nekog uda ili oštećene kralješnice). U 65 slučajeva, žene su bile izliječene 10 puta češće nego muškarci. Razmjeri čudotvornog izlječenja u Lurdu su, znači, jedan na milijun; isto je vjerojatno, grubo rečeno, da ćete se izliječiti u Lurdu kao i da ćete dobiti na lutriji, ili da ćete poginuti u avionskom udesu, na slučajno izabranom, redovitom avionskom letu - uključujući onaj koji vas može odvesti u Lurd.
Spontana remisija svih vrsta raka, uzetih zajedno, procjenjuje se da je između jedan na deset tisuća i jedan na stotinu tisuća. Ako je ne više od pet posto onih koji su došli u Lourdes došlo zbog izlječenja raka, onda se tamo trebalo dogoditi između 50 i 500 "čudesnih" izlječenja samo od raka. Budući da su samo 3 od priznatih 65 izlječenja bili slučajevi raka, učestalost spontane remisije u Lurdu čini se da je NIŽA od one koja vrijedi za ljude koji ostanu kod kuće.
Zaključak dr-a Nolena:
"Kada 'iscjelitelji' liječe ozbiljne organske bolesti, odgovorni su za neizrečenu bol i nesreću …Iscjelitelji postaju ubojice."
Iz Svijeta progonjenog demonima (Demon haunted world).
Potres u Portugalu
Na dan Svih svetih, u katoličkom Portugalu, u Lisabonu, 1755. god. u 9 30 h, strašan potres od 8,4 pogodio je taj grad, gdje su tisuće ljudi bili na svetim misama. Procjena stradalih je od 30.000 do 50.000.
Nakon potresa, izbili su požari, a onda se sručio tsunami na taj grad.
Zašto je to dobri Bog učinio svojim najvjernijim poklonicima?
Možemo li vjerovati religijskim fanaticima, da će nas Isus/Djeva Marija/Alah spasiti ako na nas krene kakav asteroid?
Na to će svaki apologet lakonski uzvratiti, da je "Bog ionako svu tu kamenovanu djecu i trudnice po crkvama ionako milosrdno posadio u svoj raj".... ili ona izvlakačina, da je "Bog nas stvorio, pa nas može i kamenovat na smrt i zdrobit našu djecu kad mu se sprdne".
Mentalni (i financijski) vritnjak kleru rješava tu "dilemu".
Otkrivenje - analiza
 Mnogi teolozi vjeruju da je od svih knjiga Biblije "Otkrivenje" najtamnija i najmističnija knjiga. No, nakon što se pomno iščita "Otkrivenje" i stavi u povijesni kontekst ta knjiga ispada najjasnija i najjednostavnija knjiga. Citat iz Biblije (katoličke): "Kao nijedna druga knjiga Biblije, Otkrivenje je tijekom stoljeća bilo najrazličitije tumačeno. Suvremeni bibličari su podijeljeni oko njegova nastanka između godina 68.-70. i 90.-96."
Zvijer (Antikrist) u "Otkrivenju" zapravo je rimski car Neron.
Zašto bi to bilo bitno?
Bitno je iz razloga što je pisac Ivan očekivao Antikrista, pa poslije i Krista koji će ga pobijediti, u skoro vrijeme (za njegova života). Time pada u vodu buduća apokalipsa (barem ona kakva je ispričana u "Otkrivenju", a time i čitav kršćanski koncept spasenja.
"Otkrivenje" je najstarija knjiga Novog Zavjeta. Ne samo da je autentičnost potvrđena nego se i zna približan datum pisanja. Većina suvremenih bibličara i povjesničara se slaže da je "Otkrivenje" pisano u siječnju 68. ili 69. godine. Neki bibličari ga smještaju oko 96. godine. Izvor za takvo što je pisanje Irineja ("Protiv hereze" 5:30) iz drugog stoljeća koji kaže da je Ivan pisao negdje oko 96. godine.
Kršćanstvo je u to doba bilo samo jedna židovska sekta, a sekte su u to doba nicale kao lude gljive poslije kiše. Kao potvrda toga može čak poslužiti i samo "Otkrivenje" koje spominje barem tri sekte (Nikolati (Nikolaćani), Baalami i sljedbenici žene po imenu Jezabel).
"Otkrivenje" se i stilski i idejno razlikuje od Novog Zavjeta. Ono se bavi posebnom tematikom i posve drugom književnom vrstom . Pisac "Otkrivenja" je nepoznati Ivan koji uopće za sebe ne tvrdi da je omiljeni Isusov apostol Ivan, iako neki kršćanski teolozi to tvrde ("Ja, Ivan, vaš brat i vaš drug u iskušenju, kraljevstvu i ustrajavanju u Isusu, ja se nalazih na otoku Patmosu zbog Riječi Božje i svjedočenja o Isusu." - ne piše da je apostol). Kada Ivan opisuje Novi Jeruzalem u temeljima su ploče 12 apostola iz čega se da zaključiti da su apostoli, uključujući i Ivana apostola, već bili mrtvi za vrijeme pisanja "Otkrivenja". No, za ovu temu zapravo i nije previše bitno je li pisac apostol Ivan ili neki drugi Ivan, ali sasvim sigurno se zna da je Ivan bio Židov što potvrđuje obilje "hebreizama" u njegovom grčkom, te česte gramatičke greške.
"Otkrivenje" počinje s Ivanovom vizijom gdje mu u zatvoru u Patmosu (gdje je Ivan bio zatvoren zbog propovijedanja kršćanstva) dolazi Isus i diktira mu ukore koje treba poslati sedmerim crkvama. U tim porukama Isus ukorava crkve zbog raznih hereza.
Dobro je napomenuti da Ivan u nekoliko navrata govori kako je vrijeme apokalipse "blizu", "uskoro". Nikada ne odaje dojam da misli na nešto daleko, sigurno ne 2000 godina.
Poslije toga počinje apokalipsa gdje anđeli najavljuju i šalju pošasti ljudima. Tu se prvi put i spominje Zvijer koja izlazi iz Bezdana. Već u 12. i 13. poglavlju se opisuje Zvijer.
Zvijer ima sedam glava i deset rogova:
" Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna."
(Otk. 12,3)
Ivan govori da je Zvijer smrtno ranjena, ali mu se smrtonosna rana zacijelila, on će imati vlast nad cijelim svijetom i vladati će 42 mjeseca. To je jedna četvrtina svetih sedam godina.
" I vidio sam jednu od njezinih glava kao smrtonosno ranjenu. Ali njezina je smrtonosna rana bila izliječena. Sva se zemlja zanese sa Zvijeri."
(Otk. 13,3)
Zašto je važna ova smrtonosna rana Zvijeri?
Naime, poslije samoubojstva cara Nerona (nakon izdaje i kada mu je prijetila neminovna smrt) kružile su priče da on nije mrtav, nego samo ranjen. Narodom je vladala panika kod nekih, radost kod drugih. Tolika se buka digla da su neki čak i glumili Nerona da bi osvojili vlast. Trojica "dvojnika" su čak podigli velike bune u carstvu. Popularne legende o povratku Nerona su kružile još stotinama godina.
Citati koji dokazuju gornje tvrdnje:
"Oko ovog vremena Ahaija i Mala Azija bili su prestrašeni lažnim vijestima da je Neron blizu. Razne su glasine bile aktualne o njegovoj smrti; i tako je bilo mnogo onih koji su se pretvarali i vjerovali da je još živ. Pustolovine i pothvati drugih imitatora povezat ću s redovitim tijekom svoga rada. Pretendent u ovom slučaju bio je rob iz Pontusa, ili, prema nekim podacima, slobodan čovjek iz Italije, vješt harfist i pjevač, čija su postignuća, dodavši sličnosti lica, davala vrlo varljivu vjerodostojnost njegovoj imitaciji. Nakon što se povezao s nekim dezerterima, potrebitim skitnicama koje je podmićivao s velikim ulozima, zaplovio je morem. Prisiljen nevremenom na otok Cythu, potaknuo je neke vojnike koji su bili na putu s Istoka da mu se pridruže i naredio da se drugi, koji su ga odbili, da se smaknu."
(Tacitus, Histories 2:8, 69. godine)
"Ovaj je sreo svoju smrt u svojoj trideset drugoj godini života, na obljetnicu ubojstva Oktavija, i takva je bila opća radost da su ljudi stavili na glave "kape slobode" i trčali oko svega grada. Ipak, bilo je nekih koji su dugo vremena ukrašavali njegov grob s proljetnim i ljetnim cvjetovima, a onda napravili njegove kipove u raskošnoj togi, i štovali njegove uredbe, kao da je još uvijek bio živ i ubrzo će se vratiti i uništiti svoje neprijatelje. Vologez, kralj Parta, kada je poslao izaslanike Senatu da obnovi savez, ozbiljno je molio da se čast ukazuje sjećanju na Nerona. Zapravo, dvadeset godina kasnije, kada sam bio mladić, pojavila se osoba opskurna podrijetla, koja je rekla da je Neron, a ime je još uvijek bilo tako
štovano među Partima da su ga snažno podržavali i predali ga s velikom nevoljkošću. "
(Suetonius, The Lives of the Caesars - Life of Nero 57, 119. godine)
"U njegovoj vladavini pojavio se i Lažni Neron, koji je bio azijac po imenu Terentius Maximus. Neronu je nalikovao po izgledu i glasu (jer je i on pjevao uz pratnju lutnje). Stekao je nekoliko sljedbenika u Aziji, a prilikom prijelaza na Eufrata sakupio je mnogo veći broj i konačno je tražio utočište kod Artabanusa, vođe Parta koji su ga zbog svoje bijesa protiv Tita primili i pripremali se za vratiti ga u Rim."
(Casius Dio - Roman History - Epitome of Book LXVI 19:20:3, 229. godina)
Dalje anđeo još bolje pojašnjava tko je Zvijer, a tko žena koja je "pijana od krvi svetih i od krvi Isusovih svjedoka.":
"Ja ću ti objasniti tajnu ove Žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova. Zvijer "bijaše i nije", koju si vidio, izići će ponovo iz bezdana da ode u propast. I čudit će se stanovnici zemlje kojima ime stoji upisano od postanka svijeta u knjizi života, kad vide Zvijer koja "bijaše i nije" i opet će se pojaviti. Ovdje treba prodornosti, ti koji imaš mudrost! Sedam glava je sedam gora na kojima Žena sjedi. To je i sedam kraljeva, od kojih su petorica pala, jedan živi, a posljednji još nije došao. Kada dođe, treba da ostane samo kratko vrijeme. Što se tiče Zvijeri "bijaše i nije", ona je osmi, ali je i jedan od sedmorice."
(Otk. 17:7)
Dakle, ovdje nam Ivan jasno poručuje da je Zvijer zapravo car Neron, a Žena Rim. Rim je poznati grad na sedam brda (a citta dei sette colli). Rim se također opisuje kao grad bluda i razvratništva, kao grimizna Dama (boja raskoši, luksuza i kraljeva). Sedmorica kraljeva su (po redu):
Augustin, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron je peti, Galba je šesti. Sada je jasno da je vrijeme pisanja knjige 68. ili 69. godina u vrijeme kratke vladavine Galbe (24.12.3 p.n.e. – 15.1.69 n.e.). Ukupno sedam vladara, a očekuje se osmi koji je ujedno jedan od sedmorice. Očito je da Ivan očekuje povratak, vjerojatno i pod utjecajem priča o povratku, Nerona. Očekuje tog prvog velikog progonitelja kršćana, od koga strahuje i čijom je zaslugom vjerojatno i u zatvoru. Dakle, Ivan očekuje onoga koji "bijaše i nije", koji je pao i koji će se vratiti. Primijetite da Ivan stalno poziva na odgonetanje njegovih zagonetki: "Ovdje treba prodornosti, ti koji imaš mudrost!".
Još jedan dokaz je misteriozni broj
"Ovdje treba prodornosti! Tko je prodoran neka odgoneta značenje broja Zvijeri. To je, uistinu, broj čovjeka: njegov je broj šesto šezdeset i šest."
(Otk. 13:18)
Dakle, Ivan nam točno kaže da je ovo zagonetka koju treba odgonetnuti da bi se dobilo ime Zvijeri, koji je čovjek.
Koje objašnjenje za 666 daje Biblija?
"Broj 6 dvostruko je nesavršen broj: 7 – 1, kao i polovica 12. Zato broj 666 označuje potpunu bespomoćnost Zvijeri."
(Biblija, Kršćanska sadašnjost, Uvod i napomene)
I ovo je odgonetka Zvijeri? Pa to nema nikakvog smisla. Po ovome bi potpuno nesavršeni broj bio 666666 jer ima 6 znamenki, a ne 666 koji ima 3 znamenke (božji broj po bibliji).
No, da zakompliciramo stvari. U nekim prijepisima se pojavio i broj 616 kao broj Zvijeri . Ta pretpostavka je dobila potvrdu kada je nađen papirus sa dijelovima knjige "Otkrivenja" na kojemu piše 616, a ne 666.
Na slici ispod se vide brojevi: chi iota sigma = 616
Crvena strelica pokazuje na 616, "broj zvjeri" u papirusu 115., dešifriranom u svibnju 2005. god. Kako objasniti ovo? Biblijsko-kršćanskom simbolikom "nesavršenih" brojeva nikako!
Ali, na svu sreću postoji objašnjenje.
Negdje oko 300 godina prije nove ere Židovi su počeli koristiti svoja slova kao brojeve. Taj sustav se zove gematriah i koristio se za mističnu interpretaciju kabale. Tajne riječi su se izgovarale pridavajući brojeve znakovima. Na linku ispod možete vidjeti matricu tih brojeva.
http://en.wikipedia.org/wiki/Gematria
http://en.wikipedia.org/wiki/Hebrew_alphabet
Sada samo treba dokazati da i broj 666 i 616 daju isti rezultat, ime čovjeka – cara Nerona.
Car Neron se na hebrejskom piše kao na slici ispod:
Ovo napisano znači Neron Kesar (na hebrejskom Car Neron).
Dakle, ako slova provučemo kroz matricu gamatrie dobijemo (svako slovo ima brojčanu vrijednost u tablici):
50+200+6+50+100+60+200 = 666
Kako je u nekim prijepisima došlo do 616?
Pa jednostavno, kada je neki "latinski prepisivač" prepisivao pogledao je broj, razumio je što se želi reći i napisao je 616 umjesto 666. Zašto?
Ako izuzmemo zadnje slovo prve riječi (slovo "nun sofit" tj. "n") dobijemo Nero Kesar . Nero je latinsko ime (izvorno ime) Nerona.
http://en.wikipedia.org/wiki/Nero
Sada se sve poklapa i "misteriozna" knjiga je vrlo jasna.
Ivan je predviđao skori povratak Nerona, progonitelja kršćana, onoga koji "bijaše i nije", koji je pao i koji će se vratiti. Predviđa njegovu vladavinu užasa 42 mjeseca ili 1260 dana.
Poslije vladavine užasa dolazi Isus Krist koji kažnjava Nerona Antikrista, uništava u vatri Rim i počinje vrijeme blagostanja.
Da, nema apokalipse, nema suda, nema prokletih i spašenih.
Reference:
- Biblija, Kršćanska Sadašnjost
- Wikipedija
- Sacred Text Archive
- Povijesni zapisi rimskih povjesničara
- Friedrich Engels, Otkrivenje
- Gary De Marc, Znak Zvijeri
Richard Dawkins: Bog je pogubna i opasna iluzija
Propovjednik Oral Roberts jednom je besramno rekao svojim televizijskim gledateljima da će ga Bog ubiti ako mu ne daju osam milijuna dolara. Gotovo je nevjerojatno, no to je upalilo. I to bez poreza
Bog Staroga zavjeta vjerojatno je najneugodniji od svih izmišljenih likova: ljubomoran i ponosan na to; sitničav, nepravedan, opsjednut time da sve nadzire, ništa ne oprašta; osvetoljubiv, krvoločni etnički čistač; ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, genocidan, donositelj kuge, megaloman, sadomazohist, mušičavi pakosni silnik.
Oni među nama koji su odgajani od djetinjstva u duhu njegova ponašanja mogu otupjeti na taj užas. Naivac blagoslovljen perspektivom nevinosti jasnije pak uočava. Randolph, sin Winstona Churchilla, nekako je uspio izbjeći poznavanje Svetog pisma sve dok se Evelyn Waugh i još jedan drugi časnik, u uzaludnom pokušaju da ga utišaju dok su zajedno službovali za vrijeme rata, nisu s njim okladili da on neće moći pročitati cijelu Bibliju u dva tjedna: “Nažalost, to nije imalo rezultata kakvom smo se nadali.
On nikad prije nije pročitao ni djelić Biblije i sad se grozno uzbudio; neprestano čita rečenice naglas, govoreći: ‘Kladim se kako niste znali da i ovo postoji u Bibliji...’ ili se jednostavno lupa po koljenima od radosti i hihoće: ‘Bože, nije li Bog govno!’”
“Thomas Jefferson – koji je bolje štivo – imao je slično mišljenje te je opisao Mojsijeva Boga kao ‘biće užasne naravi – okrutno, osvetoljubivo, hirovito i nepravedno.”
Nije pravedno napadati tako laganu metu. Opstanak hipoteze o Bogu ne bi smio ovisiti o njezinu najneugodnijem opredmećenju, Jahvi, ni o njegovu bljedunjavom kršćanskom licu, ‘blagom Isusu, krotkom i milom’.
Ne napadam neke posebne osobitosti Jahve, ili Isusa, ili Alaha, ni osobine nekoga drugog određenog boga, poput Baala, Zeusa ili Wotana. Umjesto toga, definirat ću hipotezu o Bogu tako da se može lakše braniti: postoji nadljudska, nadnaravna inteligencija koja je namjerno isplanirala i stvorila svemir i sve u njemu, uključujući nas.
Ova knjiga zagovarat će jedno drukčije gledište: neka stvaralačka inteligencija, dovoljno složena da može išta planirati, nastaje tek kao konačni proizvod dugotrajnog procesa postupne evolucije. Kreativne inteligencije, umovi koji se razvijaju, nužno se u svemiru pojavljuju kasno i stoga ne mogu biti odgovorni za stvaranje svemira. Bog, u tako definiranom smislu, jest iluzija i, kao što će pokazati poglavlja koja slijede, pogubna iluzija.
Nije čudo što se hipoteza o Bogu, budući da se temelji na lokalnim tradicijama osobnog otkrivenja, a ne na dokazima, pojavljuje u mnogobrojnim verzijama. Povjesničari religije uočavaju razvoj, od primitivnih plemenskih animizama, preko politeizama, poput onih u starih Grka, Rimljana i Norvežana, do monoteizama poput judaizma i njegovih izvedenica, kršćanstva i islama.
Nije jasno zašto bi se moralo pretpostaviti da je prijelaz s politeizma na monoteizam sâm po sebi napredno poboljšanje. No, to se naširoko pretpostavlja i ta je pretpostavka potaknula Ibn Warraqa (autora napisa Why I am not a Muslim – Zašto nisam musliman) da duhovito na temelju toga zaključi kako je i monoteizmu suđeno da izgubi još jednoga boga i tako se pretvori u ateizam.
Monoteistički šovinizam donedavno je bio upisan u zakon o dobrotvornim organizacijama u Engleskoj i Škotskoj, koji je diskriminirao politeističke religije u dobivanju statusa oslobođenog od poreza. Istodobno, davao je veliku slobodu organizacijama čiji je cilj promicanje monoteističke religije te ih pošteđivao stroge procedure provjere kojoj su, sasvim s pravom, podvrgnute svjetovnjačke dobrotvorne institucije.
Bavio sam se stoga mišlju da nagovorim nekog pripadnika ugledne hinduističke zajednice u Britaniji da pokrene građansku parnicu kojom bi pokušao osporiti tu snobovsku diskriminaciju protiv politeizma.
Mnogo bi bolje, dakako, bilo odustati od sveukupnog promicanja religije kao osnove za dobivanje statusa dobrotvorne organizacije. Društvene blagodati od toga bile bi velike, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su svote neoporezovanog novca koje dolaze u ruke crkvama te podmazivanje ionako dobro podmazanih teleevangelista dostigli razmjere za koje se opravdano može reći da su bestidni.
Propovjednik Oral Roberts jednom je rekao svojim televizijskim gledateljima da će ga Bog ubiti ako mu ne daju osam milijuna dolara. Gotovo je nevjerojatno, no to je upalilo. Bez poreza! Roberts ni dan-danas ne posustaje, kao ni ‘Sveučilište Oral Roberts’ u Tulsi, u saveznoj državi Oklahomi.
Zgrade sveučilišta, čija se vrijednost procjenjuje na 250 milijuna dolara, izravno je naručio sâm Bog ovim riječima: ‘Pokreni svoje učenike kako bi čuli moj glas, kako bi išli gdje je moja svjetlost slabašna, gdje se moj glas slabo čuje i gdje je moja ljekovita snaga nepoznata, sve do krajnjih granica Zemlje. Njihovo djelo nadmašit će tvoje i zbog toga sam vrlo zadovoljan.’
Nakon razmišljanja zaključio sam da bi moj izmišljeni hinduist koji podiže tužbu vjerojatno igrao na kartu: ‘Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se.’ Njegov politeizam nije zapravo politeizam, već prikriveni monoteizam. Postoji samo jedan Bog – Brahma stvoritelj, Višnu čuvar i zaštitnik te Šiva razarač, božice Sarasvati, Lakšmi i Parvati (žene Brahme, Višne i Šive), Ganeš, bog slon, i stotine drugih, samo su različite pojave ili inkarnacije jednog Boga.
Katolička mitologija uistinu me zadivljuje, dijelom zbog svoga neukusnog kiča, ali uglavnom zbog toga što njezini tvorci tako lepršavo i nonšalantno izmišljaju pojedinosti u hodu. Sve je to tako besramno izmišljeno. Papa Ivan Pavao Drugi stvorio je više svetaca nego svi njegovi prethodnici iz proteklih nekoliko desetljeća zajedno, a imao je i posebnu sklonost prema Djevici Mariji.
Njegove politeističke težnje dramatično su se pokazale 1981., kad je preživio pokušaj atentata u Rimu te je pripisao svoje preživljavanje intervenciji Gospe Fatimske: ‘Majčinska ruka vodila je zrno’. Čovjek se ne može oteti pitanju zašto onda nije vodila zrno tako da ga potpuno promaši. Drugi bi mogli pomisliti da kirurška ekipa, koja ga je operirala šest sati, zaslužuje barem dio zahvalnosti, no možda su i njihove ruke bile materinski vođene.
Bitno je u tome da po Papinu mišljenju zrno nije vodila samo Gospa, nego baš Gospa Fatimska. Pretpostavljam da su Gospa Lurdska, Gospa iz Guadalupea, Gospa iz Međugorja, Gospa Akitska, Gospa iz Zeitouna, Gospa iz Garabandala i Gospa iz Knocka bile u tom trenutku zaokupljene drugim poslovima.
Izvor: http://www.jutarnji.hr/kultura_i_zivot/knjizevnost/c/art-2007,8,19,richard_dawkins,86686.jl
"Ja vjerujem u Spinozinog Boga koji se otkriva u harmoniji svega postojećeg, a ne u Boga koji se bavi sudbinom i aktivnostima ljudskih bića."
[A. Einstein (1929 -- Einsteinove arhive 33-272)]
|
