Mladi poslani u smrt radi "vječna života poslije smrti"
Jehovini svjedoci hvale se na naslovnici svoga vjerskog časopisa "Awake" da su ove tinejđere poslali u raj, tako što su im isprali mozak i ovi, kao tek punoljetni, odbili transfuziju krvi, radi čega su umrli, iako im je jednostavna transfuzija krvi mogla spasiti život. Njihovi bogom i Biblijom zaluđeni vjerski vođe, izvukli su nekakve retke iz Biblije, gdje piše da je Izabranom narodu Jahve/Jehova zabranio jedenje životinjske krvi, pa su na osnovu toga iskemijali sektu koja ne smije primati transfuziju, čak niti svoje vlastite krvi. U naprednim sekularnim državama, dotični fanatici se bore da bi i njihova maloljetna djeca od 12 god naviše, bila osuđena na smrt, ako bi za njihovo preživljavanje bila potrebna transfuzija.
Postavljene zajedno u grupnom portretu na naslovnici, tri su iznimno fotogenične mlade osobe. Petnaestogodišnji Adrian Yeatts umro je 13. rujna 1993. nakon što ga je Vrhovni sud Newfoundlanda u Kanadi proglasio "zrelim maloljetnikom" i odbacio zahtjev Odjela za socijalnu skrb za sudske transfuzije. Dvanaestogodišnji Lenae Martinez umro je u Kaliforniji 22. rujna 1993. godine, nakon što je odbor za etički odbor Valley Children's Hospital presudio da je "zrela maloljetnica" i odlučio ne tražiti sudski nalog.
Dvanaestogodišnja Lisa Kosack umrla je (bez datuma) u Kanadi nakon što je prekinula transfuzijsku terapiju prijetivši da će se "boriti i iščupati iglu za transfuziju, bez obzira na posljedice."
Pojedinačne fotografije od 23 drugih atraktivnih mladih ispunjavaju pozadinu na Awake! Ove druge nisu ni imenovani, ali implikacija je da su i oni svi umrli odbijajući krvnu transfuziju.
Preminuli tinejđer je bio izjavio da je "osjetio da bi njegova biblijska nada za vječni život bila ugrožena" da se složio s transfuzijom. Kao i ostala djeca J.S., podučavan je da bi smrt na bolničkom krevetu trebala biti izabrana za "još veći rizik, rizik gubitka Božjeg odobrenja prihvaćanjem zlouporabe krvi". Njegovi su roditelji nesumnjivo slijedili upute organizacije da "razmotre ove stvari sa svojom djecom" i da "održe vježbe u kojima se svaka mlada osoba suočava s pitanjima koja bi mogli postaviti sudac ili bolnički službenik". (WATCHTOWER 15. lipnja 1991, str. 15) Drugim riječima, Adrian je temeljito indoktriniran.
Odvjetnici iz Kule stražare sastavili su tekst za tinejdžere: "Način na koji osjećam ako dobijem bilo čiju krv bit će kao da me siluju, zlostavljaju moje tijelo, ne želim moje tijelo ako se to dogodi, ne mogu živjeti s tim, ne želim nikakav tretman ako se koristi krv, čak niti mogućnost njezina korištenja".
Ista kršćanska sekta žestoko se bila protivila cijepljenju, presađivanju organa itd. Neke svoje dogme je izmijenila, a neke ne. Sve na temelju trkeljanja na račun budalastih biblijskih tekstova i njihovih još budalastijih prijevoda i tumačenja.
Korijen svih abrahamskih religija - sekularna država Izrael - polako dolazi k pameti
Židovske religijske priče prvo su pokupili i preokrenuli u svoju korist kršćani, pa potom muslimani od oboje. Mormoni pak, na svoj način, imaju najnoviju čorbine čorbe vjersku čorba oko lika Isusa. Sva se ta rabota raširila na desetine tisuća posvađanih sekti i sektica, te stoljećima unazađivala ljudski napredak u svakom smislu.
Sada židovi polako dolaze k sebi i napuštaju svoja drevna praznovjerja, koliko god im išla niz dlaku nacije, vječnog života, slave, tradicije i ega. Muslimani i kršćani se i dalje uvelike drže svojih loših kopija judaizma, no i tu se stvari polako kreću na bolje.
Sve manje Izraelaca kažu da su vjernici. Diljem svijeta, prosječno 63 % ispitanika kažu da su religiozni. Sveukupno gledano, mladi imaju tendenciju da budu najreligiozniji - kao i najmanje obrazovani i i najsiromašniji. 66 % svjetskog pučanstva ispod 34 godine vjernici su.
Samo 6 % ljudi s niskim primanjima sebe opisuje kao uvjerene ateiste u svijetu, u usporedbi s četvrtinom onih s visokim prihodima. Domaćice će najvjerojatnije biti vjernice, izvijestio je Independent, a slijede ih umirovljenici i studenti.
WIKI
"Religija i dalje dominira našim svakodnevnim životima i vidimo da je ukupan broj ljudi koji sebe smatraju religioznima relativno visok", izjavio je Jean-Marc Leger, predsjednik WIN / Gallup International Association.
Anketa Izraelske institucije za demokraciju (IID) pokazala je u 2007. godini da samo 27% izraelskih Židova kaže da štuju subotu, a 53% ih je reklo da je se uopće ne drže. Istraživanje je također pokazalo da će 50% ispitanika odustati od kupovine subotom sve dok radi javni prijevoz i vrijeme za slobodne aktivnosti ostaje dopušteno; međutim, samo 38% smatralo je da bi takav kompromis smanjio napetosti između sekularnih i vjerskih zajednica.
Budući da pojmovi "sekularni" i "tradicionalni" nisu strogo definirani, objavljene procjene postotka izraelskih židova koji se smatraju "tradicionalnima" kreću se od 32% do 55%. Anketa Gallup 2015. godine utvrdila je da 65% Izraelaca kažu da su "nereligiozni" ili "uvjereni ateisti", dok 30% kaže da su "religiozni". Izrael je u središtu međunarodne ljestvice religioznosti, između Tajlanda, najreligioznije zemlje svijeta i Kine, najmanje religiozne. IID u 2013. o vjerskoj pripadnosti izraelskih Židova utvrdio je da se 3,9 posto ispitanika osjeća privržen reformiranom (progresivnom) judaizmu, 3,2 posto konzervativnom judaizmu i 26,5 posto ortodoksnom judaizmu. Druge dvije trećine ispitanika izjavilo je da ne osjećaju nikakvu povezanost s bilo kojim nazivom, ili su odbili odgovoriti.
Nereligioznost u Izraelu je česta. Židovski ateizam najčešći je oblik nereligioznosti. Studija Avi-Chai iz 2009. godine otkrila je da 77% izraelskih Židova vjeruje u "višu moć", dok se 46% definira kao svjetovno, od čega se 8% definira kao "anti-vjerski".
Crkva štiti pedofilske svećenike (2014.)
Koliko puta treba vjerništvu ponavljati da je GLAVNi problem Crkve njezino IZBJEGAVANJE moralne odgovornosti, koje se očitovalo u negiranju pedofilskih svećeničkih zločina, kašnjenju u reakciji, nesmjenjivanju, neprijavljivanju, nekažnjavanju, zataškavanju, prijetnjama i uvjeravanjima žrtava da šute, potplaćivanjem šutnje, te slanjem pedofilskog svećenika ili biskupa ili kardinala u neku drugu župu ili samostan. Isti su često nastavili sa svojim zločinima.
Nije bitan postotak pedofila svećenika, niti je li ih malo ili mnogo u Crkvi - što religijaši/apologeti stalno ponavljaju kako bi obranili zaštitnike svojih pedofila - nego 100 % zataškavanja istih od strane najviše crkvene hijerarhije. To im se obilo o glavu, jer su pedofili shvatili da su zaštićeni u Crkvi, pa su još više pohrlili u nju (govori se već o 7 % pedofila tamo).
Crkvenjaci će na sve to primijeniti sljedeće izlike - izmotavanja - skretanja fokusa lažljivom propagandom:
- to su pokvareni mediji napuhali brojke pedofila iz mržnje prema Crkvi i Bogu,
- "svećenika-pedofila nema više u Crkvi nego negdje drugdje",
- broj svećenika-pedofila je malen,
- to su zapravo homoseksualci, pa Crkva pooštrava mjere da se u sjemeništa zabrani pristup homoseksualnim osobama,
- homoseksualci predatori su glavni krivci,
- masoni, ateisti, komunisti, židovi i antikatolici su se potajno udružili da ubace pedofile u Crkvu da je unište,
- to nisu svećenici nego heretici, nevjernici,
- društvo je krivo jer zagovara seksualne slobode,
- "pedofile treba goniti i brutalno kazniti" (a one koji su ih štitili?),
- crkveni nauk je protiv toga,
- završit će ionako u paklu,
- papa je pozvao na molitvu i pokajanje, pa se Crkva zapravo čisti i obnavlja,
- "nek baci kamen onaj koji je bez grijeha",
- pokajali su se, pa su im grijesi oprošteni,
- "poštivanje ispovijedne tajne" onemogućava prijavu policiji,
- biskup Juraj Jezerinac veli na sve to da se "iz mesa pobačene djece rade parfemi",
- itd. itd.
Crkvenjacima ne nedostaje materijala za kojekakve izlike, koje nemaju nikakve veze s temeljnim problemom: a taj jest zataškavanje tih zločina, koje je obavljala cjelokupna crkvena struktura, od vrhovnika Pape, nadbiskupa, kardinala do najnižeg župnika. Čak su imali pismene naredbe kako to prikrivati. U tome leži najveći Crkveni zločin, a ne u pukoj činjenici da "pedofila ima i tamo". Vjernici po pravilu "škrguću zubima" na pedofile, pozivaju na hajku protiv njih, ne shvaćajući da je taj problem uvelike riješen kada se konkretni pedofil (psiho-bolesnik) otkrije i nadzire. Problem je kada se stvar gurne pod tepih, jer određena nedodirljiva organizacija želi da se o njoj čuju samo predivne i "radosne vijesti" - čista pozitiva i moralni uzori društva.
Crkveni kler je stoljećima bio "Bog i batina". Njezini službenici su imali nezaslužen ugled maltene svetaca, Božjih posrednika, protiv kojih se ništa nije smjelo govoriti. Crkvenjacima ta pozicija savršeno odgovara, pa su činili sve da zločine svojih pripadnika zataškaju, sakriju iza crkvenih zidina i prave se kao da toga nema, svjesni da se zločin nastavljao. Srećom se tome polako staje na kraj i već se nekoliko desetljeća društvo senzibilizira na tu Crkvenu rabotu. No tek je načet vrh ledenog brijega... O religijama izvan zapadnih grupa sekularnih država, da i ne govorimo.
Dakle nije problem svećenički pedofil u Crkvi, nego klerikalna organizacija koja ga prikriva, štiti i premiješta, kada ga otkrije. "Bog nam šalje pedofile" i tu nema pomoći. Uduvijek ih je bilo i bit će ih, ali kad te bolesnike prikrivaju "zdravi" ljudi, radi svoga ugleda, e tu je problem.
Ujedinjeni narodi [2014.god.]
UN povjereništvo navodi da Papa i Rimokatolička crkva nisu učinili dovoljno, i da štite svoj vlastiti ugled a ne djecu. Panel povjereništvo želi smjenjivanje svih poznatih ili osumnjičenih zlostavljača djece, kao i onih biskupa koji su to zataškavali, i da arhivu o tome predaju ustanovama za provedbu zakona radi istraživanja i sudskog gonjenja.
Komitet je duboko zabrinut što Sveta Stolica nije priznala razmjere počinjenih zločina, i nije poduzela neophodne mjere za rješavanjem slučajeva seksualne zlouporabe djece i da ih zaštiti, a ima usvojenu politiku i prakse koje su dovele do nastavka zlostavljanja i nekažnjivost počinitelja.
Uslijed kôda tišine koji je nametnut svim članovima svećenstva, pod kaznenom sankcijom izopćenja, slučajevi seksualne zlouporabe djece teško da su ikad bili prijavljivani zakonodavcima u zemljama gdje su se takvi zločini pojavili.
Predsjednica komiteta, Kirsten Sandberg, nabrojila je neke osnovne nalaze, da su pedofilski svećenici bili slani u nove župe ili druge zemlje bez obavijesti policije, da Vatikan nikada nije tražio od biskupa prijavljivanje zlostavljača policiji, i da su njima poznati pedofili i dalje imali pristup djeci. Barbara Blaine iz SNAP rekla je: "Ovo izvješće daje nadu stotinama tisuća duboko ranjenih i još patećih žrtava svećeničkih seksualnih zlostavljanja diljem svijeta. Sada je odgovornost na sekularnim dužnosnicima da slijede naputak U.N.-a i aktivno se angažiraju da zaštite ranjive jer su Katolički dužnosnici ili nesposobni ili odbijaju išta učiniti."
Vatikan se žestoko suprotstavio tom UN izvješću, po pravilu ne kazavši ništa konkretno.
****
2013.
Klerofašizam
U samom središtu Zagreba, u bazilici Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, i ove je godine "tradicionalno" održana sveta misa zadušnica za ustaškog zločinca, poglavnika NDH Antu Pavelića. Već 20 godina se redovito slavi sveta misa za tu nacističku marionetu, i nitko od crkvenjaka nije mrdnuo malim prstom da bi to sprječio. Voditelj Tiskovnog ureda i glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije Zvonko Franc rekao je u ponedjeljak da "svatko ima pravo zatražiti misno slavlje za spas nečije duše, a da svako politiziranje s tim u vezi ne bih komentirao".
Tipična klero izvlačenja nekog tko ne želi javno obznaniti svoje političke simpatije, a koje društvo načelno i s razlogom osuđuje. Slično je izmotavanje da je uzvik "Za dom spremni", zapravo "stari hrvatski pozdrav", i da onaj tko to uzvikuje, "misli samo dobro za domovinu" poput kakva glupava nogometaša.
Nije li običaj da se plaćaju mise zadušnice iz pijeteta prema našim pokojnicima ili sjećanje na iste? Misa zadušnica za zločinca Pavelića, baca ljagu na sve koji su svećenicima platili misu zadušnicu za svoje roditelje ili djecu ili voljene. Nisam čuo da bi se mise organizirale za ubojice i ostale zločince, radi "smanjenja njihovih grijeha" ili skraćivanja boravka u čistilištu. Je li netko čuo za misu zadušnicu za kakvog serijskog ubojicu ili zlotvora koji je ujedno katolik? Jasno je i iz publike koja pohodi mise za Pavelića da nisu oni došli "okajavat njegove grijehe", nego ga slavit, a zločine negirat. Samoubojicama, tim nesretnim ljudima, koji često boluju od depresije, uskraćuje se misa, iako su bili katolici.... No vidjeli smo da se i katolicima uskraćuje pravo na brak / vjenčanje, ako je jedan partner paraplegičar. Mise zadušnice negiraju se i rastavljenim osobama koje su živjele s nekom osobom koju vole. Ne i Hitlerovu Paveliću.
Svećenik i saborski zastupnik don Ivan Grubišić:
- Čovjek se može moliti za Judu, koji je izdao Isusa. Može se moliti i za dušu Hitlera ili Mao Ce Tunga. No, to treba činiti u tišini, sam sa sobom, ne u javnosti. Javne komemoracije i molitve za ljude koji su, poput Ante Pavelića, bili zločinci, osnivali koncentracijske logore i ubijali nevine, nipošto nije preporučljivo – smatra Grubišić. Ovako, upozorava on, ispada da oltar postaje poprište za veličanje zločinaca i razbuktavanje povijesnih rasprava o njima, a to nikako nije, niti bi smio postati posao Crkve.
- Komemoracija Paveliću može se tumačiti kao podrška fašizmu. Crkva treba nastupati pomirljivo i ponizno, a ne provocirati povijesne rasprave. To nije njezino poslanje" – zaključuje Grubišić.
Skupina aktivista s transparentom "Spriječimo fašizaciju društva" svojim je tijelima pokušalo blokirati ulaz u crkvu. Svoju poruku da Ante Pavelić ne pripada u javni prostor Hrvatske, pokušali su poslati i pomoću transparenta na kojem je pisalo "20101 dijete ubijeno u Jasenovcu. 200.000 ubijeno u ustaškim logorima. Sve naredio poglavnik Ante Pavelić."
"Došli smo kako bismo upozorili na ono što se svakog 28. prosinca događa ovdje u crkvi u Palmotićevoj, a to je misa zadušnica za koljača i izdajnika Antu Pavelića".
Nenazočnost visokog predstavnika katoličkog klera na državnom obilježavanju Dana sjećanja na holokaust (2014.god.), biskupi su opravdali "zauzetošću zbog održavanja sastanka Hrvatske biskupske konferencije". Ta je isprika, međutim, krajnje nespretna i neuvjerljiva. Potpuno je nevjerojatno da nitko od onih koji su organizirali sastanak HBK nije bio kadar uočiti da se termini poklapaju. Podjednako je neobično da HBK nije mogao poslati barem jednog svog predstavnika biskupskog ranga da na samo sat vremena izostane sa tog "važnog" sastanka i posjeti obilježavanje Dana sjećanja. Svaki pažljiviji pratitelj hrvatske crkvene javnosti vrlo dobro zna da unutar katoličke hijerarhije, kao i među ljudima koji su joj bliski, postoji određeni broj uvjerenih revizionista, čija reinterpretacija Drugog svjetskog rata ide puno dalje od ustanovljavanja stvarnog broja jasenovačkih žrtava.
Crkva je uvijek u strahu od raskrinkavanja svojih priča, pa se po pravilu svrstavaju uz najkonzervativnije najmračnije snage društva, samo da ne dozvole naprednima, koji promiču ljudska prava, potporu znanstvenog obrazovanja, prava žena, i znanosti općenito. Udružit će se i s najcrnjim vragom (fašizam, nacizam, Hitler, Musolini, Franco...), samo da se riješe tih "lijevih".
Svijet osoba s invaliditetom: Zabranjeno vjenčanje (film)
https://www.facebook.com/events/178753702289245/?active_tab=discussion
Biskup zabranio crkveno vjenčanje invalidu, radi impotencije.
Crkva brani bilo kakav seksualni odnos prije braka, a u braku naređuje da se mora obavljati "snošaj s istinskim sjemenom". Inače je crkveni brak katolicima zabranjen. Barem onima na kojima se invalidnost može uočiti na prvi pogled.
Ovom mladom paru zaljubljenih vjernika je biskup zabranio brak (jer je mladoženja bio u invalidskim kolicima, radi oduzetosti donjeg dijela tijela):
Hedir i Mara pripremili su sve za vjenčanje; poslali pozivnice i predali molbu Crkvi. Na njihov šok, stiglo je pismo lokalnog biskupa,koji im je zabranio vjenčanje. Prema crkvenom "zakonu" broj 1084, muškarac mora biti u stanju kopulirati "s istinskim sjemenom" da bi mogao u "sveti" brak.
Evo što je ključan razlog za tu zabranu, kao i zabranu homo/lezbo brakova: Crkvena zabrana crkvenog braka - "seksualnim invalidima" pristup zabranjen!
Kanonsko (crkveno) "pravo" tvrdi i naređuje vjernicima:
Sažetak:
Papa kanonskim zakonom precizno i detaljno propisuje seks:
Obje strane moraju biti fizički sposobne kompletirati vaginalni odnos, pri čemu muškarac ejakulira "istinsko sjeme" u ženinu vaginu" - kaže crkvena zapovijed. Inače ništa od sklapanja braka u Crkvi. Otuda brutalna zabrana spomenutom mladom paru koji sam spomenuo, a biskup zabranio.
Kao i istospolnim parovima, jer doslovce "penis ne penetrira u vaginu s istinskim sjemenom".
Per Canon 1084 §3
Crkvenjaci se ne zaustavljaju na provedbi Kanonskog crkvenog zakona unutar Crkve. Oni to žele nametnuti svima, gdje to mogu:
Lobiranje za političku vlast kako bi proveli svoj katekizam kao obvezan za sve građane
Međunarodna hijerarhija katoličke Crkve, sa sjedištem u Vatikanu, s nebrojenim podružnicama posvuda po svijetu, iza crkvenih zidina dogovara se i kuje udruženo urote, na vrlo razrađen način. Ona potajno financijski podupire istomišljenike, oboružana masom teologa i klerikalaca, koalira s desnim strankama, nagovara mase ljudi na misama i poslije, s naglaskom na provincijska mjesta, za svoj "poduhvat", najčešće kontra modernim shvaćanjima pravde i jednakosti ljudi. Sve se to odigrava "izvan glavnih tramvajskih pruga" po gradovima, dakle među slabije obaviještenima i manje obrazovanima, gdje nalazi snagu u broju ljudi i tako koristi trenutak da se obračunava s vladama koje im nisu po volji (one koje svoj program temelje više na znanosti i sekularnom odgoju, nego na vjerskim knjigama).
Čovječanstvo je na dobru putu shvaćanja da je oslanjanje na samoproglašene svete božanske Objave kontraproduktivno, jer unosi totalni kaos, ograde, netrpeljivost po ideološkoj osnovi, diskriminacije itd. Otuda kretanje putem sekularizacije, gdje se deluzija Bogom jednostavno izbacuje iz svega i ostavlja svakom pojedincu da vjeruje u što hoće.
REBECCI KADAGA iz Ugande u Vatikanu zastupa svoju državu u odboru za ljudska prava.
Godinu dana prije, svečano je obećala da će za sljedeći Božić katoličkoj zajednici u svojoj zemlji pokloniti na dar najstroži mogući zakon protiv homoseksualaca - a to je smrtna kazna.
Nedavno ju je katolički papa u Rimu BLAGOSLOVIO i primio u audijenciju (kako i ne bi kad je toliko učinkovita): naime upravo se u parlamentu Ugande raspravljalo o dvije verzije zakona protiv homoseksualnosti i homoseksualaca - jedna varijanta zakona uključuje smrtnu kaznu, a druga, blaža varijanta - podrazumijeva doživotni zatvor za homoseksualni čin. Doživotni zatvor ili smrtnu kaznu moći će se u Ugandi zaraditi čak i ako nije došlo do realizacije seksualnog čina - nego samo do dodira kojem je namjera seksualni akt...
23.11.11.
2 milijuna pravoslavaca ljubi 'Pojas plodnosti blažene Djevice Marije'
Više od 200.000 ruskih hodočasnika natiskalo se da poljube pravoslavnu relikviju plodnosti izloženu zadnja tri dana u Moskvi, a 52 osobe hospitalizirane su nakon dugih sati čekanja na hladnoći da je vide. Tisuće Rusa i dalje stoji u redu kako bi vidjeli Pojas Djevice Marije koji je od nedjelje izložen u katedrali Krista Spasitelja.
Pojas Djevice Marije se čuva u "svetom i velikom" manastiru na "svetom brdu" Atosu u Grčkoj, u koji je ženama strogo zabranjen pristup. Relikvija "posjeduje začuđujuću snagu i pomaže plodnosti", piše na internetskoj stranici ruske vlade. Njezino izlaganje u Moskvi posljednja je etapa turneje relikvije po Rusiji. Ukupno ju je u 14 gradova pogledalo oko dva milijuna ljudi.
Stephen Hawking o religiji: "Znanost će pobijediti!"
Ugledni fizičar podijelio je svoje misli o Bogu u intervjuu s ABC novinarkom Diane Sawyer (4.6.2010.):
"Ono što može definirati Boga je (razmišljanje o Bogu) kao oličenju zakona prirode. Međutim, to nije ono što bi većina ljudi pomislila o Bogu," reče Hawking. "Načinil su biće nalik ljudima s kojim je moguće imati osobni odnos. Kada pogledaš na golema svemirska prostranstva i kako nebitan je slučajan ljudski život na u njemu, to je razvidno nemoguće."
Kada je Hawkinga upitala ima li načina da se religija pomiri sa znanošću, Hawking je rekao: "Postoji fundamentalna razlika između religije, koja je utemeljena na autoritetu, i znanosti, koja je utemeljena na opažanju i razumu. Znanost će pobijediti, jer ostvaruje rezultate."
Pepe Rodriguez
"La Vida sexual del Clero"
"Seksualni život klera"
http://www.richardsipe.com/Books_of_...d_in_Spain.htm
Zaključak istraživanja:
Crkva je moćna i uvelike zaštićena. Moć i kontrola dominiraju; pravda, posebno za žrtve, od sekundarnog je značaja i izbjegava se kad god je to moguće. Tajnost je svetinja.
Seksualne prakse svećenika:
95 % svećenika i biskupa masturbira.
60 % imaju seksualne odnose.
26 % imaju veze s maloljetnima.
20 % uključeni u homoseks prakse.
12 % isključivo homoseks.
7 % seksualno uključeni s maloljetnima.
Ovi podaci nisu mnogo različiti od onih u USA ili Južnoj Africi, ili Brazilu. Svećenstvo je u fluktuaciji: 20 do 50 % napuštaju službu u svijetu —18,5 % u Španjolskoj.
Nobelovac o Bibliji:
Portugalski pisac Jose Saramago, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. je Bibliju nazvao "priručnikom lošega morala punim užasa, incesta, klanja" i "katalogom okrutnosti i najgorih ljudskih osobina".
UN traži ispriku Vatikana
Crkva se odbija ispričati za svoj blagoslov i totalnu šutnju glede apela etiopskog cara nad počinjenim groznim genocidom od strane Italije za vrijeme II svj. rata (1935. - 1941.). Oko milijun ljudi je sustavno zasipano bojnim otrovom iperitom i narod je umirao u užasnim mukama čim bi ga taknula ta smrtonosna kiša iz talijanskih zrakoplova.
U knjizi naslovljenoj: “The Ethio-Italian War”, Paulos Gnogno predstavio je grubu procjenu gubitaka koje je Etiopija pretrpjela u talijanskom genocidu:
Mučki pobijenih ljudi….…………………………………….760.000*
Uništeno domova……............……………………………..525.000
Ubijenih životinja/stoke……………………………………..14 milijuna
Srušeno crkava……………….......................……………….2.000
* Minimalni broj. Procjene se kreću do milijun ljudi.
http://www.globalallianceforethiopia.org/
Umjesto javnog poziva na sprječavanje tog pakla na zemlji, Vatikan je namjerno lukavo držao jezik za zubima onda, a šuti i danas. Previše je blagoslova udijelio onom napuhanom žapcu Musoliniju, da bi sada polizali ono što su ispljunuli.
Svibnja, 1936, Papa Pije XI izražava svoju radost nakon poraza Etiopije od fašističke Italije ovako:
“Trijumfalna radost sviju, velikih i dobrih ljudi o mjestu koje, nadamo se i namjeravamo, bit će učinkoviti doprinos i preteča svom istinskom mjestu u Europi i svijetu.”
Mnogo jasnije i neuvijenije je papinu silnu radost obrazložio nadbiskup Torina sljedećim riječima:
“Rat protiv Etiopije treba držati svetim ratom, križarskom vojnom”, (jer je talijanska pobjeda) “otvorila Etiopiju, zemlju nevjernika i šizmatika (op. prev. vjerskih raskolnika), za širenje Katoličke vjere.”
-- Papa Pije XI 20.11.1926, svečano izjavljuje svim narodima da je: "Mussolini* čovjek kojega je poslala Providnost".
__________
* Fašist Mussolini je uveo vjeronauk u osnovne škole, križ u sudnice, obvezan crkveni brak uz civilni, on i kralj Italije proglašeni počasnim predsjednicima Bratstva reda svetoga Franje Asiškog, riješio dug Vatikana jednoj od banaka, dao Vatikanu godišnju rentu, proglasio Vatikan neovisnom državom ... itd...
100 MILIJUNA $ - zbog spolnog zlostavljanja
Kalifornijska biskupija pristaje na odštetu zbog spolnog zlostavljanja
Katolička biskupija okruga Orange na jugu Kalifornije pristala je isplatiti rekordnu odštetu kako bi izvansudskom nagodbom riješila tužbe protiv svećenika optuženih za spolno zlostavljanje. Vjeruje se da će biskupija u okviru nagodbe kojom rješava 87 tužbi, platiti oko stotinu milijuna dolara.
Prethodno je rekordnu nagodbu postigla bostonska biskupija, koja je prošle godine žrtvama zlostavljanja isplatila oko 85 milijuna dolara. Crkveni velikodostojnici kažu da nagodba neće otjerati biskupiju u okrugu Orange u bankrot, niti će zbog nje biti zatvorene pojedine crkve.
Ovo je prva velika grupna nagodba u Kaliforniji, u kojoj je protiv katoličke crkve podignuto više od 800 tužbi u vezi sa zlostavljanjem.
(Radio 101 - nedjelja, 05.12. / 09:24)
*****
"Kao bilo koja obitelj suočena s teškim vremenima, mi kao biskupija, moramo se pribrati, podupirati jedni druge i iskreno se suočiti s našim greškama i kriminalom i grijesima nekih od naših članova. "
"Mi i odvjetnici tužitelja smo vrlo udaljeni glede iznosa koji bi trebalo platiti radi sudske nagodbe;..."
http://www.rcbo.org/concerns/settlements.htm
***************** Irska, Kanada, Australija, Austrija, Južna Amerika....*****************
"Rimokatolička nadbiskupija u Dublinu objavila je da se za 102 svećenika sumnja da
su fizički i seksualno zlostavljali najmanje 350 djece, što je najveće takvo priznanje u Irskoj."
Svjesno zataškivanje pedofilskih svećenika koje je činila i čini cijela crkvena struktura!
Crkvenjaci i svećenici, njihovi branitelji i apologeti, uporno i uporno lamentiraju da "nema u Crkvi više pedofila nego drugdje". Da "mediji pretjeruju i izmišljaju". I da se groze na te pojedinačne zločine, koje "treba drakonski kazniti", "bolje paziti da ne uđu u Crkvu" bla bla bla...
Međutim, uporno preskaču NAJBITNIJU stvar: crkvena struktura od biskupa, nadbiskupa i samih papa, uporno je i sistematski revno šutjela na te zločine te svjesno i urotnički premiještala svoje pedofilske svećenike u druge župe, sve radi vlastite udobne fotelje i ugleda svetaca. To je ključni problem, a ne broj pedofila u Crkvi ili ovaj ili onaj crkveni pedofil. Cijela ta organizacija je trula od glave do repa i ne spašavaju je pozitivni primjeri dobrih svećenika, upravo zbog zataškavanja.
Ljudi s raznim bolesnim poremećajima ima posvuda, ali ako jedna javna organizacija svjesno zataškava kriminalne radnje istih radi vlastita "ugleda", onda sama postaje zločinačka. Do sada nije bila poznata činjenica postojanja Crkvenih pravila - internih zakona - koji strogo nalažu skrivanje takvih djela i ljudi unutar crkve.
CBS Broadcasting Inc. je objavio cjeloviti tekst iz Vatikanskih tajnih arhiva koji to jasno pokazuje.
http://www.cbsnews.com/stories/2003/08/06/eveningnews/main566978.shtml
Seks zločine Vatikan naredio prikrivati ?
LOS ANGELES, Kol. 6. 2003
TAJNI VATIKANSKI DOKUMENT
Ovdje je tajni vatikanski dokument koji upućuje biskupe da prikrivaju seksualne zločine koje su počinili svećenici. Dolje je prvobitna latinska verzija i nezvanični engleski prijevod od CBS News.
• latinski dokument
• engleski prijevod http://www.cbsnews.com/htdocs/pdf/Criminales.pdf
(CBS) Desetljećima su svećenici u ovoj zemlji, zlostavljali djecu po župama dok su to njihovi nadređeni prikrivali. Sada izgleda da su naredbe za to prikrivanje bile napisane u samom Rimu, na najvišim Vatikanskim instancama.
CBS News novinar Vince Gonzales je otkrio crkveni dokument koji je u tajnosti držan 40 godina.
Tajni vatikanski dokument, koji su nabavili CBS News, određuje crkvenu politiku koja zahtijeva apsolutnu tajnost kada dođe do seksualne zlouporabe od strane svećenika - svatko tko o tome govori može biti izbačen iz Crkve.
Dokument je napisao 1962. kardinal Alfredo Ottaviani.
Taj dokument, jednom "spremljen u tajne arhive" Vatikana, usredotočuje se na zločine koji su dio ispovjedne povezanost i što naziva "najgorim zločinom": "seksualno napastovanje koje je počinio svećenik" ili "pokušavao ga s mladima bilo kojeg spola ili sa životinjama.
Biskupima se savjetuje da se bave time slučajevima "na najtajniji način...obuzeti vječitom šutnjom...i svatko (uključujući navodnu žrtvu) ...mora poštivati strogu tajnu, koja se zajednički drži za tajnu Svetoga ureda...pod kaznom izopćenja."
Larry Drivon, odvjetnik koji predstavlja navodne žrtve, je rekao, “Ovaj dokument je značajan kao nacrt projekta prijevare.”
Drivon kaže da to dokazuje ono što se pokazalo u korist žrtava svećeničkih zloporaba na suđenjima: da je Crkva uključena u zločin – oblik reketa.
“To je priručnik s uputama kako obmanuti javnost i kako zaštititi pedofile,” kaže Drivon. "I kako izbjeći izlazak istine na vidjelo."
SAD konferencija katoličkih Biskupa tvrdi da je taj dokument uzet izvan konteksta, da je to crkveno pravo koje se bavi samo vjerskim zločinima i grijesima. I da je tajnost značila zaštititi vjernike od skandala.
“Ideja da je to neka vrsta projekta za održati tu tajnu je jednostavno pogrešna,” rekao je monsinjor Francis Maniscalco, glasnogovornik konferencije.
“To je sustav zakona koji je kompletan sam unutar sebe, i on ne govori biskupima ni na koji način o tome kako se baviti tim zločinima kada se smatraju građanskim prekršajima,” kaže Maniscalco.
Ali Richard Sipe, bivši svećenik koji je pisao o seksualnim zlostavljanjima i tajnosti u Crkvi, kaže da dokument odašilje jezovitu poruku.
“To je kodeks ponašanja na koji način se treba suočavati sa seksom svećenika. Vi čuvate tu tajnu po svaku cijenu,” kaže Sipe. “A to se i dogodilo. To se dogodilo u svakoj biskupiji u ovoj zemlji.”
Prema crkvenim spisima, ovaj dokument je bio temelj katoličke politike glede seksualnih zlostavljanja, sve dok se američki biskupi nisu sreli prošlog ljeta (2002) i odlučili o novoj politici prema ovoj krizi u Crkvi.
©MMIII, CBS Broadcasting Inc.
Istraživanje koja su provodili biskupi, zabilježila su više od 11.500 tužbi protiv svećenika u zadnjih 50 godina. Associated Press izvješće je otkrilo da su tužbe koštale dijeceze više od $1 milijardu dolara (!!) u nagodbama i drugim troškovima od 1950. god., a deseci milijuna dolara tužbi i dodatnih zahtjeva još stoje neriješeni.
Nije li vatikanski spis o naredbi strogog čuvanja tajnosti o bilo kakvim seksualnim nepodopštinama klera pod prijetnjom ekskomunikacije, stvorio povoljno tlo za takve skandale?
Ako se nastave sudske tužbe takve vrste, Katolička Crkva će uskoro bankrotirati i neće je slomiti Sotona nego legalni sustav zbog kriminalnih radnji u vlastitim redovima.
http://en.wikipedia.org/wiki/Roman_Catholic_Church_sex_abuse_allegations
Crkveni rat protiv kondoma:
Tijekom posjeta bijednim slamovima Sao Paola ("Sveti Pavao" na portugalskom) kardinal Anthony Bevilacqua upozorio je izgladnjele stanovnike na zla kontracepcije i potaknuo ih da se plode i množe te učine sve što je u njihovoj moći kako bi se othrvali smrtnom grijehu kontrole začeća.
"U Knjizi Postanka Bog nam naređuje da se plodimo i množimo, da ispunimo zemlju i podčinimo je sebi, te da vladamo ribama, pticama i svim živim stvorovima", rekao je Bevilacqua pred 200.000 pothranjenih stanovnika sirotinjske četvrti u Săo Paolu. "Nije na čovjeku da odlučuje treba li svijetu više djece nego što ih je moguće othraniti. Bog odlučuje čije će sjeme pustiti klicu, a čije ne".
"Nije ni čudo da smo preplavljeni bolestima i visokom stopom smrtnosti dojenčadi," rekao je otac osmero djece iz Sao Paola, Oranjinho Cruz, govoreći iz svojega ruševnog jednosobnog doma u kojem nema struje ni vode. "Bog nas kažnjava jer smo pokušali spriječiti čudesan dar začeća".
"U životu postoje pravi i krivi put, a na vama je da odaberete put kojim želite poći," rekao je misionar Christopher Halloran, obraćajući se skupini od 4500 seljana zbijenih u školskoj zgradi. "Želite li poreći mudrost Božju uporabom kondoma ili ćete uživati u nebeskom svjetlu seksa bez zaštite? Izbor je jasan."
"Bog ne želi da rijeke plodnosti isušujete uporabom smrtničke tablete protiv začeća," nastavio je Halloran, okružen smeđim, sasušenim usjevima i žgoljavim, polumrtvim seoskim životinjama. "On želi da nastavite širiti svoje obitelji. Ako vam djeca budu gladovala, Isus će vam oprostiti".
Ortiz je dodao: "Život u sirotinjskoj četvrti je težak, ali naše patnje ništavne su u usporedbi s patnjama kojima ćemo biti izvrgnuti u Ognjenom jezeru, ako ćemo, slijedeći Sotonu, živjeti u skladu s mogućnostima i kontrolirati broj djece."
"Nijedna ljudska organizacija ne zna volju Božju," rekao je misionar iz Atlante Lucas Roberts (24), dijeleći Biblije djeci zaraženoj dječjom paralizom u bangladeškom gradu Daki. "Čudni su i plemeniti njegovi putevi. Sve što nam preostaje jest da tumačimo Njegove riječi zapisane u Dobroj knjizi. A tamo je jasno istaknuto da svi imamo obvezu boriti se protiv učinkovitih metoda populacijske kontrole."
Bevilacqua je također napomenuo da je, u slučaju zakazivanja prirodnih metoda planiranja obitelji, neželjenu djecu moguće poslati u katolička sirotišta gdje će biti zbrinuta i gdje će naučiti širiti glas o kazni koja čeka sve one koji se suprotstave Božjem veličajnom biološkom planu.
Na pitanje novinara zašto Crkva brani uporabu kondoma čak i u slučajevima gdje jedan supružnik ima AIDS, Kardinal Truhillo je izjavio:
"Bolje je umrijeti nego koristiti kondom."
Primjer iz Brazila:
"Brazilka, koja ima samo devet godina pobacila je unatoč protivljenju Katoličke crkve," piše australski News. "Ona je nosila blizance, a zatrudnjela je s očuhom koji ju je silovao. Nasilnik se od prošlog tjedna nalazi u pritvoru, izvijestila je policija."
Prema medijskim izvješćima očuh (23) je djevojčicu zlostavljao od njene šeste godine, te joj je za svaki seksualni odnos plaćao.
Pobačaj je inače u Brazilu ilegalan, osim u iznimnim situacijama kada je ugrožen život majke ili fetus nema šanse da preživi.
Fatima Maia, direktorica bolnice gdje je djevojčica pobacila, kaže kako je život djevojčice, koja ima samo 36 kilograma, bio ugrožen.
- Ona je jako mala - rekla je Maia.
Međutim, ima i onih koji smatraju da ta djevojčica nikako nije smjela pobaciti.
Predstavnici Katoličke crkve kritizirali su pobačaj, koji su okarakterizirali kao kršenje Božjih zakona. Pa su iz Crkve izopćili majku djevojčice, liječnike i sve ostale koji su u pobačaju sudjelovali.
- Smatram da je potez Crkve ekstreman i radikalan. Šokiran sam tim radikalnim stavovima, koji navodno spašavaju jedan život i dovode u opasnost drugi život - rekao je brazilski ministar zdravstva Jose Gomes."
Kršćanski teolozi idu tako daleko u svojoj ludosti, da zigotu (jednostanični organizam, prije nego što se počne dijeliti nakon 24 - 36 sati od začeća) idu uspoređivati npr. s trogodišnjim djetetom, ili njegovom majkom, i tvrde kako je isto baciti dijete s balkona da se razbije o beton i pobaciti tu zigotu (jer tvrde da je Bog osobno ubacio unutra vječnu dušu). Ujedno pokazuju totalni prezir prema ženi-majci koja tu zigotu nosi. U slučajevima ugroze života svjesnog odraslog ljudskog bića (majke), oni izjednačavaju vrijednost njezina života s tim zigotom kao i kasnijim višestaničnim zametkom. Ako im se skrene pozornost da svako drugo oplođeno jajašce ionako biva spontano pobačeno, to ih ne interesira. To je bila "volja Božja", a on smije vršiti pobačaje. Smrtni grijeh je samo ako žena, primorana zdravstvenim ili nekim drugim razlozima, mora pobaciti taj zametak.
Doznali ste da vaš zametak ima Downov sindrom. Hoćete li zadržati takav zametak ili prekinuti njegov rast i pokušati ponovno? Koja je moralnija odluka?
Kod pozitivne dijagnoze na Downov sindrom i informiranja trudnice o zdravstveno teškoj situaciji ev. budućeg djeteta kao i postupka prekida trudnoće, trudnica ima pravo na obaviješteni izbor: može se odlučiti na prekid takve trudnoće ili na njegov nastavak. Religijski obiteljaši se strogo protive takvom pravu na odluku, i npr. u Sjevernoj Dakoti (SAD) zabranjen je pobačaj koji bi bio motiviran željom da se ne nastavi razvoj takvog zametka. Religijaši bi branili i silovanim ženama da pobace. Uobičajena demagogija temelji im se na pogrešnoj argumentaciji da "i dijete nastalo silovanjem ima pravo na život", ili da se "djecu s Downovim sindomom ne smije ubijati", "da mogu imati smislen život" itd.
Demagogija se sastoji u izjednačavanju djeteta koje je već rođeno s besvjesnom nakupinom stanica, koja najčešće sama otpadne.
Koji bi bio razlog da se takav zametak zadrži ako nije vjerski? Ne bi li takva odluka, potaknuta zapravo vjerskim "razlogom", opteretila ne samo obitelj te žene, nego i društvo, koje bi velika sredstva moralo izdvajati na skrb o takvim osobama? Ako se takvo dijete rodi, a nitko nije savršen, niti je odgoj djeteta općenito bez ikakvih problema, naravno da ćemo sve učiniti da im životi budu ispunjeni smisleno i sa što manje patnje, ali to niti nije bilo pitanje, nego što odlučiti u konkretnom trenutku kada ta nakupina stanica još nije svjesna niti može patiti? U trenutku, kada se žena može odlučiti da odustane od takve trudnoće i proba još jednom. Ako cijela njezina obitelj odluči se na zadržavanje takve trudnoće i prihvati odgovornost za cjeloživotnu skrb o takvom budućem djetetu, tu ne bi trebalo biti problema. Ali radi se o slobodi na izbor dok ta nakupina stanica još nije nikakvo dijete.
Dawkins je jednom dao savjet ženi u takvoj situaciji, da donese moralno ispravniju odluku i prekine takvu trudnoću. Odmah su se na njega okomili razni religijski moralisti, čak i oni manje religijski (razni bivši teolozi kojima su godine teologije ipak ostale u glavi itd.), s demagoškim argumentima, koje sam spomenuo. Njima je odluka o zadržavanju takva zametka, kao i zametka nastala silovanjem, sama po sebi nemoralna, jer "ide protiv Božje volje" (izlaže ih paklu). No, vidimo da je takva odluka zapravo nemoralna, kakve obično i jesu kada se kod odluke konzultira sveta knjiga ili ideja o Bogu (teolozi/svećenici).
"Čovjek je religiozna životinja. Jedina religiozna životinja. Jedina životinja koja voli svoga bližnjega i prereže mu vrat ako je nečija teologija drugačija od njegove. Načinio je groblje od globusa u pokušaju da učini sve kako bi prokrčio stazu svome bratu na putu do ''nebeskog blaženstva''."
[Mark Twain]
|
