|
Taj dragi kamen Bogu je posebno drag, pa ga je naredio ugraditi u razne objekte štovanja. Znači velebna palača Hrvatske Biskupske konferencije na Ksaveru u Zagrebu, nije bez veze obložena (polu)dragim kamenom oniksom.
Jahve reče Mojsiju: "Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca. A primajte ove darove: zlato, srebro i tuč; ljubičasto, crveno i tamnocrveno predivo i prepredeni lan; učinjene ovnujske kože, pa fine kože; bagremovo drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i miomirisno kađenje; oniks i drugo drago kamenje koje će se umetnuti u oplećak i naprsnik.
Zatim uzmi dva draga kamena oniksa i u njih ureži imena Izraelovih sinova
U prvome redu neka bude: rubin, topaz i alem; u drugome redu: smaragd, safir i ametist; u trećem redu: hijacint, ahat i ledac; a u četvrtom redu: krizolit, oniks i jaspis.
Tko god je plemenita srca neka Jahvi donese prinos: zlata, srebra i tuča; ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva i prepredenog lana; učinjenih ovnujskih koža, onda finih koža, bagremova drva, ulja za svjetlo, mirodija za ulje pomazanja i miomirisni tamjan; oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik.
Glavari su donosili oniksa i drugoga dragog kamenja za umetanje u oplećak i naprsnik
Kamenje oniksa optoče obrubom od zlata.
Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga zlata za zlatne stvari i srebra za srebrne, tuča za tučane, željeza za željezne, drva za drvene; oniksova kamenja i dragulja za ukivanje, dragulja za ukras i šarenih dragulja, svakojakoga dragog kamenja i izobila mramora. Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom.
U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato.
Jahve vidi budućnost, ali ta se budućnost nije dogodila. Je li Jahve lagao? Što je onda vidio?
I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reče svećeniku Ebjataru: "Donesi oplećak!" Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga čuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. Hoće li Šaul doći kao što je tvoj sluga čuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doći će!" David opet upita: "Hoće li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat će vas!" Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziđoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.
Bizarno
Sisati Isus?
I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, 13 a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom;
lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.
"Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te imam ključe Smrti, i Podzemlja.
Otkrivenje 1,13
U 1:13 ključna grčka riječ je "mastos" (korijen riječi mastektomija i mastitis). Označava isključivo ženske grudi.
Usporedite to sa 15,6 gdje se spominje ne "mastos" nego "stethos":
Iziđe sedam anđela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.
Otkrivenje 15,6
Prevedeno je opet sa neutralnom riječju "prsiju", iako je na grčkom distinkcija - radi se o muškim, ne ženskim, prsima. Anđeli ovdje imaju prsa opasana zlatnim pojasom. No Sin Čovječji je oko grudiju (sisa) opasan zlatnim pojasom. Da je pisac htio reći da su anđeli imali sise, upotrijebio bi riječ "mastos", a da je htio Isusa opremiti normalnim muškim prsima, upotrijebio bi "stethos". No namjerno čini obratno. Je li to pišćeva greška, ili odraz gnostičkih shvaćanja "da muško mora postati "žensko" i obratno?
Da nije pisac poznavao modernu genetiku, pa je znao da bez učešća muškarca, majka može roditi samo svojega klona, djevojčicu koja je replika svoje majke?
Kao god, Ivan u vizijama vidi sisatoga Isusa...
Guinissova knjiga rekorda dugovječnosti iz Biblije:
Adam je živio 930 godina; začeo sina u starosti od 130
Set 912 godina; začeo sina u starosti od 105
Enos 905 godina; začeo sina u starosti od 90
Kainan 910 godina; začeo sina u starosti od 75
Mahalaleel 895 godina; začeo sina u starosti od 65
Jared 962 godina; začeo sina u starosti od 162
Enoh 365 godina prije hodanja s Bogom; začeo sina u starosti od 65
Metuzalem 969 godina; začeo sina u starosti od 187
Lameh 777 godina; začeo sina u starosti od 182
Noa 950 godina; začeo sina u starosti od 500.
Pobjednik je, naravno, Metuzalem !
Stabla govore
U Bibliji dar govora imaju i biljke osim životinja.
"Rekoše maslini: 'Budi naš kralj!'
A maslina im reče: 'Zar ja da ostavim pretilinu svoju, koju na meni slave bogovi i ljudi, pa da idem da vladam nad drvećem?'
Tada rekoše drveta smokvi: 'Dođi, budi naš kralj!'
A smokva im reče: 'Zar ja da ostavim sladost svoju i krasni plod svoj, pa da idem da vladam nad drvećem?'
I rekoše drveta vinovoj lozi: 'Dođi, budi naš kralj!'
A vinova loza reče im: 'Zar ja da ostavim vino svoje, koje veseli Boga i ljude, pa da vladam nad drvećem?'
I rekoše sva drveta trnu: 'Dođi, budi naš kralj!'
A trn odgovori drvetima: 'Ako doista hoćete mene da pomažete sebi za kralja, onda dođite i sklonite se u sjenu moju; ako li nećete, onda neka izađe oganj iz trna i spali cedre libanonske!' "
Suci 9,15
Gore će i brda klicati od radosti pred vama
i sva će stabla u polju pljeskati.
Umjesto trnja rast će čempresi,
umjesto koprive mirta će nicati.
Izaija
1. Ljetopisa 16,33
Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom, jer dolazi da sudi zemlji.
Pjesničko izražavanje ili se mislilo doslovce?
Ako je to "samo alegorija", onda su i demoni, anđeli, čarolije i Isus jedna vjerska alegorija (privid događanja).
Razne netočnosti
Nojevi su okrutne i glupe ptice, ali visoko lete
"Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja. (14) On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije, (15) ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti. (16) S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari. Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora. (18) Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku."
Osim što ne lete, nojevi su vrlo brižni roditelji. Mužjak leži na jajima položenim u pijesak, a ženka se nježno brine o potomstvu kada se izleže. Da bi potvrdio svoje praznovjerje, Božanski nadahnuti biblijski pisac ponavlja:
"Čak i šakali pružaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. "
Mač na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Mač na njihove riznice; nek ih opljačkaju! Mač na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. Zato će se ondje nastaniti risovi s čagljima, i nojevi će ondje obitavat.
Stvarno puno Jahvinih prepelica
Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. (32) Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu noć i cio sutrašnji dan skupljao prepelice.
Br. 11,31-32
Područje prekriveno prepelicama je oko 45 x 45 km (dan hoda je prema Židovskoj enciklopediji 45 km), u visini oko 1 metar. Radi se barem o milijardi ptica, gdje je svako dijete, žena i ostali moralo sakupiti po 400.000 prepelica, što je oko 10.000 prepelica na sat.
Kukci na četiri nožice ne postoje
Od njih možete jesti: svaku vrstu skakavaca, cvrčaka i zrikavaca. A svi drugi krilati kukci na četiri nožice neka su vam odvratni! I od njih ćete se onečistiti: tko se god dotakne njihove crkotine, neka je nečist do večeri; tko god ponese crkotinu bilo koje od njih, neka opere svoju odjeću i nečistim se smatra do večeri;
Levitski 11,20
Što su apologeti izmislili za opravdati ovaj slučaj? Pa po njima se ne ubrajaju nožice koje služe za skakutanje (oni to nazivaju "lansiranje"), nego samo prednje nožice za hodanje. Hm. Na čemu onda skakavci skaču? Na stražnjim lansirnim ručicama? Ali skakavce smiju jesti! Osim krilatih? Ako jedu krilate s 4 nožice i 2 lansirne ručice, zamjerit će se vrhunskom stvoritelju univerzuma? Sreća da takvih nema. No apologeti iskopaše bogomoljku, koja prema njima, ima 2 ručice i 4 nožice, a i krilca. Znači li to da je Svemogući pod prijetnjom smrću zabranio jesti bogomoljke "koje imaju 2 ručice"? Jest da nam nalikuju pobožnoj vjernici koja se moli Gospodinu, ali radi se o jednom od najproždrljivijih grabežljivaca iz roda kukaca.
Riječ "krilati kukci" ustvari je proizvoljan prijevod hebrejske riječ owph {ofe} i ona poglavito označava sve ptice (fowl), ali i sve što leti. Dakle stih bi se mogao odnositi i na "ptice s četiri noge". No, da bi se izbjegao izraz "sve leteće životinje koje imaju 4 noge", napisano je "krilati kukci". Možda su u doba pisanja Biblije neke nejestive, zabranjene ptice imale 4 noge, a Bog je satro njihove fosile?
Vrijedan biblijski podatak:
" Sunce grane: <16b> kukci razvijaju krilašca i lete, <17b> i odlaze tko zna kamo. "
Nahum 3,16
Sjeme gorušice nije najmanje i ne izrasta u stablo
(Mat. 13,31,32)
"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. (32) Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama."
Najsitnije sjemenke su od orhideja, a ne gorušice. Neuki lik Isus to, naravno, nije mogao znati.
Sol (NaCl) može postati neslana?
(Po Marku 9,50)
"Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti?"
Šišmiš nije ptica
" Od ptica neka su vam ove odvratne i neka se ne jedu - odvratnost su: orao, orao strvinar i jastreb, tetrijeb i sokol bilo koje vrste; gavran svih vrsta; noj, kobac i galeb; lastavica svake vrste; sova, gnjurac, ušara, labud, pelikan, droplja; roda, čaplja svake vrste; pupavac i šišmiš."
Divlji i pitomi zečevi NISU preživači
" Samo od preživača ili od životinja s razdvojenim čaporcima ne možete jesti ove: devu, arnebeta i svisca."
"Arnebet, iako preživa, razdvojena papka nema - za vas je nečist. (Lev 11,6)"
Zec (arnebet, svizac), po Bibliji je preživač poput krave. Iako to ponekom neukom čobanu tako izgleda, to nikako nije točno. Isto tako deva nema "razdvojene papke".
Bog naređuje ljudima što smiju jesti, a što ne, kako Mu se sprdne? Očito nema pametnijeg posla.
Apologeti se izvlače da je hebrejski "arnebet" ustvari "nepoznati izumrli preživač u vremenima nakon sveopćeg potopa..". Istu suludu "argumentaciju" koriste da bi pobili biblijsku glupost da je šišmiš ptica, pa kažu da se radi o "nepoznatom stvorenju", iako se danas u Izraelu koristi ta ista riječ na hebrejskom sa značenjem "šišmiš".
Dvije intrigantne brojke
U Novom zavjetu, spominju se dvije konkretne brojke (153 i 72). Površnom čitaču može se činiti da je pisac vrlo precizno opisivao neke konkretne događaje: prebrojavanje ulovljenih riba ili navođenje preciznog broja sljedbenika. No u oba slučaja radi se o gnostičkom ubacivanju "skrivenih značenja skrovite mudrosti". Kako god, očito se ne radi o nikakvim realnim događajima, nego o apstraktnoj simbolici.
Odakle 153 ribe u apostolskoj mreži?
Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!"
Ivan 21,11
Kad se preklope dvije kružnice do svojih središta, u sredini nastaje površina u obliku ribe (Vesica piscis: http://en.wikipedia.org/wiki/Catch_of_153_fish), a njezin odnos širine i visine je korijen iz 3 ili razlomak: 265/153. Pitagorejci su davali velik mistični naglasak na tu brojku, pa se radi o nesumnjivom gnostičkom utjecaju u evanđelju po Ivanu.
Je li to bio precizan broj riba u mreži ili nečija teologija? Stvarni događaj ili mašta?
Odakle 72 apostolska sljedbenika koji hvataju ljude u mrežu?
"
Poslanje sedamdesetdvojice
Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "Žetva je velika, ali radnika malo.
Vrlo važan mističan simbol u Pitagorejaca (Tetraktis: http://en.wikipedia.org/wiki/Tetractys).
Ujedno imamo magijski broj 12 (sazviježđa) pomnožen sa svojom polovinom: 6 * 12
Je li to bio precizan broj sljedbenika ili nečija teologija? Stvarni događaj ili mašta?
Bog je protiv suvremenih metoda u ratarstvu
Držite moje zapovijedi! Ne daj svome blagu da se pari s drugom vrstom. Svoga polja ne zasijavaj dvjema vrstama sjemena. Ne stavljaj na se odjeće od dvije vrste tkanine.
Levitski 19,19
Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posvećena čitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda. Ne upreži u plug vola i magarca zajedno. Ne oblači se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.
Ponovljeni zakon 22, 9-11
NAPOMENA: praksa sijanja polja s više od jedne vrste sjemena se naziva "međukultura," i moderna poljoprivredna znanost to priznaje kao povoljno, dajući povećanu otpornost protiv nametnika i bolesti. Zašto nas je Bog savjetovao protiv tog zdravog agrotehničkog postupka?
Zaista, kažem vam: mrtvo zrno NE klija !
Ivanovo 12,24
" Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod."
Trajanje dana
Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest (12) sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
Odgovor neukom Isusu: "Trajanje dana ovisi o godišnjem dobu i geografskoj širini. Zimi su dani kraći, a ljeti duži. Trajanje zemljine rotacije oko svoje osi je bilo drugačije u dalekoj prošlosti. Na drugim planetima, dan ima sasvim drugačije trajanje od onoga na planetu Zemlji. Tvoje "zamračenje cijeloga svijeta" moglo je zadesiti samo jednu polovinu Zemlje, da se ikada zbilo."
Lijenčina i mrav
" Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar: on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika."
Još biblijskog neznanja iz biologije. Mravi imaju kraljice, vojnike, trutove i radnike. Mnoge vrste mrava otimaju mrave iz drugih mravinjaka i prisilno ih drže kao robove.
Puž se ne rastapa
PSALAM 58 (57) - kletva
O Bože, polomi im zube u ustima;
razbij, o Jahve, čeljusti lavićima!
K'o vode što hitro otječu neka se razliju,
k'o zgažena trava neka se osuše.
Nek' budu k'o puž koji se pužuć' rastoči,
k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.
" Promotrite gavrane!
Tko hranu gavran ovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?
Knjiga o Jobu 38, 12
Isus ko papiga ponavlja tu Jobovu "mudrost":
Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. "
Luka 12,22
Isus baš nije znao mnogo o biologiji. Trećina odraslih ptica i četvrtina potomstva ugiba od gladi svake godine. Životinje se itekako trude doći do hrane i preživjeti. A trebali su milijuni godina prilagođavanja pojedine vrste na okolne životne uvjete (Darwin) (David Lack, "Of Birds and Men," New Scientist, sij., 1996).
Isus je očito mislio da je Bog stvorio (Puffff !) gotovog gavrana (kreacionizam) i smjestio ga u kreirani okoliš koji mu osigurava hranu i preživljavanje (hranu koju može jesti svojim kljunom, grančice za njegova gnijezda, idealnu temperaturu koja odgovara njegovom metabolizmu itd.). Međutim, istina je sasvim suprotna. Živa bića - vrste - koje su prethodile gavranu, metodom prirodnog odabira su se prilagođivale uvjetima kaotično nastala okoliša. Nikakav Bog nije krojio prirodu prema čovjeku, nego su se živa bića milijunima godina prilagođivala kaotičnom i negostoljubivom okolišu. Religijski način razmišljanja okreće zdravu logiku naopako. Znanost nam sve više otkriva objektivnu stvarnost.
Mala analiza lik Isusovih riječi i postupaka
Prije pohoda na Jeruzalem - i nasilnog pokušaja preuzimanja Mesijanskog prijestolja, Isus kaže:
(31) "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.
Šimunu Isus najavljuje da apostolima predstoje velika iskušenja.
(32) Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera.
Da Šimun ne bi posustao u svom povjerenju prema svom vođi Isusu, on za njega moli.
Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću."
Isus misli da je Šimun van sebe (sumnja u Isusov pothvat). Pa kada otjera sumnje, može početi uvjeravati ostale apostole.
(33) Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt."
Šimun (Petar?) se odlučio. Više se ne boji smrtne opasnosti kojoj se izlažu - sukob s Rimskom vlasti i židovskim svećenstvom. On je svjestan da je pothvat samoubilački (osim ako se Bog ne umiješa). Svjestan je da će ga vlasti najvjerojatnije baciti u tamnicu i pogubiti.
(34) A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš."
Isus je skeptičan prema toj Petrovoj izjavi. Zna da je premro od straha. Unatoč tome što se pomolio Bogu Ocu da učvrsti Šimunovu vjeru, Isus mu ipak "prorokuje" da će ga tri puta zatajiti, tj. poricati da ima bilo što s Njime, kako ne bi završio u tamnici i bio pogubljen.
Čas odlučne borbe
(35) I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa."
Do tada je Isus slao apostole bosonoge okolo po selima da navješćuju Kraljevstvo nebesko (tj. Isusu kao Mesiju političkog izbavitelja Izraela - tako su to apostoli i shvatili). Nije im dozvoljavao da sa sobom uzimaju kese s novcem. Nije želio da troše svoje novce (niti da ih sakupljaju za sebe!), nego da ih ugošćuju oni kojima propovijedaju. Ali nakon što bi apostoli svojim propovjedima o skorom smaku svijeta zastrašili mnoštvo primitivnih slušatelja, dolazi Isus sa KESOM i ubire milodare.
(36) Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač (37) jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen.
Ovo su riječi fanatičkog pobunjenika koji naređuje svojim slijepim poslušnicima da rasprodaju što god imaju: kuće, predmete, namještaj, pa čak i svoje haljine (odjeću) da bi mogli kupiti što je moguće više oružja (obitelji su već napustili radi Isusa). Čemu oružje Isusu i njegovim sljedbenicima? Zar neće Bog osobno ustoličiti Isusa kao Mesiju? Glupo objašnjenje Isusovog naoružavanja je i to da je on to učinio "da bi se ispunilo da će ga proglasiti zlikovcem". Kao da kriminalac ode opljačati banku, i kaže da je to učinio da bi ga proglasili pljačkašem banke, jer je to netko prorokovao, pa je on odlučio ispuniti to proročanstvo. Ludilo.
Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se."
Ovako razmišljaju paranoični opsesivni manijaci zaluđeni svojom veličinom. Psihijatrima su poznate osobe koje misle da se proročanstva ili čak banalni tekstovi odnose upravo na njih. Čista egomanija. Zašto bi Božanskom Sinu trebala potvrda nekakvih prašnjavih spisa? Zar mu to daje vjerodostojnost?
Zašto bi se Bog Stvoritelj univerzuma pozivao na neki ljudski spis i govorio: "Vidite, ja sam pravi Bog, evo tamo negdje piše o Meni. Taj spis je dokaz da Ja Jesam!"
(38) Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!"
Apologeti kažu da se Isus šalio kad je to rekao. To po njima znači da su apostoli i sedamdesetorica koje je slao okolo propovijedati, za sve što su prikupili, mogli kupiti samo dva mača. "A ti mačevi su uz to bili vrlo sitni, za rezanje luka uz janjetinu." Iz teksta slijedi da su kupili mnogo mačeva, i donijeli pred Isusa još dva, pa im je ovaj rekao da je sada dosta. Po apologetima, to su bila jedina dva mača koje su apostoli i 72 sljedbenika kupili, kad su rasprodali sve što su imali. Problem s tom tezom, koja pokušava naglasiti Isusovu "miroljubivost" je i taj, da bi apostoli, koji su svi redom očekivali da Isus preuzme svoju ulogu Mesije i vrhovnu religijsko-političku vlast u Jeruzalemu, odmah začuđeno zapitali Isusa: "Zar ćemo sa samo DVA mača osvojiti Jeruzalem i otjerati neprijatelje?" Na što bi im Isus odvratio: "O vi s malo vjere! Meni su dovoljna i samo dva mača da provedem Očevu volju!" ili tako nešto. Čuđenje apostola je izostalo, pa tako teza o samo dva mača izgleda čudno. Još čudnija je Isusova izjava tijekom uhićenja, kad ih je iznenadila nadmoćna četa naoružanih ljudi pred zoru. On kaže: "Ne laćajte se oružja, jer tko se laća mača, od mača i gine." Zar je to rekao samo onoj dvojici s dva "sitna" mača? A ostali bili goloruki? Njegova izjava ima smisla samo ako su i drugi bili naoružani. A okruženi tako moćnim neprijateljima, oni bi zaista svi izginuli da su se suprotstavili s oružjem. Cijela priča je klimava, glupava i pomalo smiješna.
"All we need is love" - sve što nam treba je ljubav
Ove se riječi često spominju u Novom zavjetu:
ljubi, voli, ljubljeni, voljeni, ljubav ....
Funkcija "find" u tekstu biblije nalazi nakon kraće potrage sljedeće:
ljublj***... 14
ljubi ... 43
ljubav ... 66
voljen* ... 2
voli ... 15
_________
= 140 puta
Ali POGLAVITO u kontekstu muških osoba ili likova koji ljube ili vole muškarce: Isusa, Gospodina, nekog apostola, Boga, Oca, Svevišnjega, Krista, učenika, Ivana, Sina. Uspio sam pronaći samo TRI (3) puta gdje se pojam ljubav ili voljenje spominje uz neku ženu (jedan od ta 3 slučaja su dvije žene + Lazar).
“Sestre i braćo?“
“Braćo i sestre!“ Nikad obratno. Koji će se svećenik, uključujući nasljednika na stolcu sv. Petra, zabuniti, pa makar zbog elementarne pristojnosti upijene zdravim kućnim odgojem staviti “sestre“ ispred “braće“. Zašto? Zna se kršćanska dogma: žene su već rođenjem grješne kćeri najveće grešnice u vremenu, Eve. Zato “sestre“ ni u noćnim morama svećenika izluđenog celibatom nikad neće biti počašćene makar formalnom prednošću pred “braćom“.
Hvalospjev ljubavi i sveti Pavao
Kršćani kad žele navesti nešto najljepše i najuzvišenije u cijeloj Bibliji, navedu ulomak iz Prve poslanice Korinćanima naslovljen "Hvalospjev ljubavi".
Hvalospjev ljubavi
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (2) Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! (3) I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. (4) Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; (5) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; (6) ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; (7) sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (8) Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (9) Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. (10) A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. (11) Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. (12) Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! (13) A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.
Dari u zajednici
Težite za ljubavlju, čeznite za darima Duha, a najvećma da prorokujete.
Ova pjesmica, koju kršćani non-stop ponavljaju, kao najsvjetliji primjer opisa ljubavi, krije u sebi nešto što ne bismo očekivali.
Je li se itko od vjernika zapitao o čemu ta pjesma govori uopće? Romantičnoj ljubavi muškarca i žene, djeteta i majke, prijatelja, ljubavnika...? Možda sve zajedno? Ili ništa od toga?
Pavao pojašnjava svrhu braka, tj. ljubavne veze muškarca i žene, i smisla obiteljske ljubavi, majka/dijete itd. ovako:
"Dobro je" da čovjek ne dotakne ženu nikada!"
"Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti , neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža."
1 Timotej 7
Samo oni koji se ne mogu obuzdati od seksualne požude, dakle koji su poput životinja, neka ulaze u (sveti) brak.
"Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.
Tko se ne oženi, najbolje čini
Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
1 Timotej 2,12-15
Iz Pavlova stava prema ljubavnoj vezi muškarca i žene, jasno se vidi da je taj pjesmuljak ustvari oda "emociji prema imaginarnom prijatelju" - Bogu, i da s našim "prizemnim" i "prljavim", "ljudskim" ljubavima nema nikakve veze, što znači da nema skoro nikakve veze niti s pravom ljubavlju.
To je bogomoliteljski hvalospjev svoga imaginarnoga ideološkoga Boga kojega propagira svećenstvo, uz veliki danak - zanemarivanja svega što ljudska ljubav zapravo jest.
Deva se provlači kroz ušicu igle !?
Isus: "Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
Apsurdne li usporedbe! Radi se o slučajnoj pogrešci u prevođenju. GAMLA na aramejskom znači deva, ali i debelo uže! No nemojte još pokloniti sve što imate Crkvi jer:
PSALAM 112 (111)
Pohvala pravednika
Blagostanje i bogatstvo bit će u domu njegovu !
Opasni ujedi skakavaca i muha
" Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga. Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. "
Zloćudni kvasac u Kraljevstvu nebeskom
Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.
Držite blagdan beskvasnog kruha!
Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh."
Nikakva žrtva prinosnica koju budeš prinosio Jahvi neka ne bude priređivana s kvasom, jer ne smiješ u kad sažigati ni kvasa ni meda kao žrtvu paljenicu.
U Bibliji se na 88 mjesta piše o kvascu, i to sve u krajnje negativnom značenju, osim jednom (uz jedno ponavljanje) - na mjestu gdje ga Isus spominje u pozitivnom smislu, kao simboliku prilika koje vladaju na nebu.
"Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
Matej 13,33
"Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne."
Židovi bi odmah skočili kao opareni na takvu blasfemiju, ali pavlinistima Grcima je to bilo normalno, kao i njihova proklamacija da se slobodno može jesti svinjetina.
Čak i Isus govori o zlom kvascu da bi kritizirao svećenstvo:
Isus im reče: "Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i saducejskog!"
"Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"
"Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.
Kao što i poslanica Korinćanima koristi kvasac kao pojma zla bluda:
Zar ne znate da malo kvasca sve tijesto ukvasa? Očistite stari kvasac da budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasni jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist. Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine.
KAZNENI ZAKON
Ubojstvo
Ako dok siječete stablo, sjekira odleti i ubije nekoga, pobjegnite odmah u jedan od tri grada, predviđena u tu svrhu. Tako vas osvetnici ubijenoga neće moći pronaći. (Da sam ja na njihovu mjestu, odmah bih ubojicu potražio u najbližem od ta tri grada.) Bezgranične li božje mudrosti! Zar Jahve nije mogao jednostavno zabraniti slijepu krvnu osvetu i poduprijeti istražni postupak na sudu, definirati usmrćivanje kao nesretni slučaj, a ne naređivati gradnju tri grada za skrivanje "ubojica" koje to nisu?
Kad Jahve, Bog tvoj, istrijebi narode čiju zemlju tebi daje te kad ih istjeraš i nastaniš se u njihovim gradovima i domovima (ne ubij, ne ukradi, ne poželi ničega bližnjega svoga ?!?), u zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu, odvoji tri grada. Načini put onamo, a onda područje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu podijeli natroje, tako da svaki ubojica može onamo uteći. Ovo je slučaj u kojemu ubojica može onamo pobjeći i spasiti svoj život: kad tko ubije svoga bližnjega nehotice, a da ga prije nije mrzio; primjerice, kad ode sa svojim bližnjim u šumu da siječe drva, zamahne sjekirom u ruci da obori drvo, gvožđe odleti s držalice i pogodi njegova druga te on pogine: takav ubojica neka uteče u jedan od tih gradova i spasit će život. Inače bi krvni osvetnik, progoneći u svom bijesu ubojicu - kad bi put bio predug - mogao gonjenoga stići i pogubiti ga, iako taj nije zaslužio smrt budući da ubijenoga nije otprije mrzio. Stoga ti nalažem: tri grada odvoji!
Dolazak pravednoga Kralja - zakoni biologije padaju u vodu :
Lav jede slamu.
Medvjed pase travu.
Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit'. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k'o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. (9) Zlo se više neće činiti...
Izajia 11,7-9
Radi se o praznovjerici da je zlo došlo u svijet s Evinim i Adamovim padom, pa u rajskom vrtu nije uopće bilo "zlih mesojeda - grabežljivaca". Naime, ideja o milostivom i pravednom Bogu, nespojiva je s naizgled nemilosrdnim zakonima koji vladaju u prirodi, igrom grabežljivaca i njihovih žrtava.
Da bi to nekako pomirili s idejama o Božjoj dobroti, teolozi vrlo rano smišljaju sljedeće "genijalno" objašnjenje:
"Kada se pravedni Kralj Isus vrati na oblacima i uspostavi novi svemir, a nevjernike baci u vječni Pakao, zvijeri će ponovno postati dobre. Lešinari će zobati žito, hijene žvakati lišće, tigrovi jesti granje, a pijavice sisati mulj. Bakterije će živjeti u skladu s virusima, morski psi pitomo brstiti alge, a kitovi ostvariti miran suživot s planktonima. I svi će blaženo živjeti vječno...(ako ne prestanu jesti ?!)."
Ne znam hoće li uskrsnuti i sva druga živa bića, osim svih ljudi koji su ikada postojali (uklj. pobačene ili mrtvorođene embrije i zigote i deformirane). Što je s virusima? Šugom? Svi mravi i ostali kukci? Paraziti kao trakavice i crijevne gliste? A stabla i alge? Što je sa izvanzemaljcima? Srećom je Bog svemoguć pa to obavi u djeliću sekunde i to zauvijek.
Ova suluda praznovjerica je započela s pričom iz Postanka da je Bog zvjerima naredio jesti sve zeleno bilje:
"I doda Bog: 'Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!' I bi tako."
(Postanak, 1:29-30)
Lav je nastao tek nakon Adamova pada. Prije je jeo travu. Ali onda bi mu zubi bili drugačiji, kao i probavni sustav, nagoni... Nije trebao biti brz i nepotrebne su mu kandže i čeljusti. Ne samo da bi bio poput bika - bio bi bik ne lav. Bibliolatrima se ne sviđa ideja da je "Dobri Bog" stvorio tako surovu prirodu s grabežljivcima. Zaboravljaju da je i njihov plijen oblikovan evolucijom tako da izbjegne biti plijenom. Iracionalnost kršćanske vjere ovdje doseže svoje dno dna...
Nastanak drača i trnja:
Bog reče Adamu: » Zato što si poslušao glas svoje žene i što si jeo s drveta s kojeg sam ti izrično zabranio jesti, tle će biti prokleto zbog tebe. U muci ćeš se hraniti sve dane svojeg života, nicat će za tebe trnje i stričak i ti ćeš jesti travu s polja
Dakle, radi izostanka slijepe ljudske pokornosti Jahvi, počeo je posvuda izrastati korov. Što je to korov? Sve što majmun, tj. čovjek, ne može jesti niti s time hraniti svoju stoku. Trnje bode, pa to nikako nije mogao stvoriti Bog, jer je majmunu neugodno kad se napikne. Kao niti koprivu. A niti razno otrovno bilje. Da nije Eva poslušala vraga, danas ne bismo morali koristiti herbicide. Raslo bi samo dobroćudno i korisno Božje bilje.
Razna čudesa:
Čarobna posuda s uljem koja čudesno puni sve posude s obiljem ulja, za spas sinova:
Jedna između žena učenika proročkih zamoli Elišeja: "Moj muž, sluga tvoj, umro je. Znaš, da je sluga tvoj bio štovatelj Gospoda. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi obadva sina moja za robove."
Elišej je upita: "što da ti učinim? Reci mi, što imaš u kući!" Ona odgovori: "Sluškinja tvoja nema ništa u kući do sudić ulja.":
Tada joj on zapovjedi: "Idi, Zaišti sudova od svih susjeda svojih, praznih sudova, ali ne odveć malo!
Onda otidi kući, zaključaj vrata za sobom i za svojom obadvojicom sinova i nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun jedan, metni ga na stranu!"
I ona otide od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj dodavali sudove, a ona je nalijevala.
Kad su bili sudovi puni, reče ona sinu svojemu: "Daj mi još jedan sud!" On joj odgovori: "Nema više nijednog!" Tada prestade teći ulje.
Ona otide i reče čovjeku Božjemu. On reče: "Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike! Od onoga, što preteče, možeš živjeti sa svojim sinovima."
2. Kraljevima 4,7
Otrovni bršljan učinjen neškodljivim sa čarobnim brašnom:
Elišej dođe opet u Gilgalu, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su učenici proročki sjedili pred njim, zapovjedi on slugi svojemu: "Pristavi veliki lonac kuhinjski i skuhaj jelo za učenike proročke!"
Tada otide jedan u polje da nabere zelja. Nađe tamo divlju povijušu i ustrgnu s nje divljih ugoraka, sav svoj plašt pun. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u lonac kuhinjski jer ih nije poznavao,
A kad usuše jelo ljudima, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: "Smrt je u loncu, čovječe Božji!" I nijesu mogli da jedu dalje.
A on zapovjedi: "Donesite ovamo brašna!" Baci to u lonac i reče: "Uspi ljudima, neka jedu!" I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.
2. Kraljevima 4,41
Odavde je kopirana bajka o Isusovom čudu s umnažanjem kruhova ječmenih:
Jednoga dana dođe netko iz Baal-Šališe i donese čovjeku Božjemu u torbi svojoj kruhove od prvina, dvanaest kruhova ječmenih i istučene klasove. On zapovjedi: "Podaj ljudima neka jedu!"
A sluga odgovori: "Kako mogu to postaviti pred sto ljudi?" A on reče: "Podaj ljudima neka jedu, jer tako govori Gospod. Vi ćete jesti i još će od toga preteći."
Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospod.
2. Kraljevima 4,44
Lijek za gubu - 7 kupanja u Jordanu:
2. Kraljevima 5,10
Elišej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: "Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!"
On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku čovjeka Božjega. I tijelo njegovo postade tako čisto kao tijelo u maloga djeteta.
On mu reče: "Idi u miru!" Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,
2. Kraljevima 5,19
Bacanje prokletstva trajne gube na slugu i svu njegovu djecu (sve potomke), jer je uzeo nešto novca na prijevaru:
2. Kraljevima 5,20
Pomisli Gehazija, sluga čovjeka Božjega Elišeja: "Gospodar je moj jeftino otpremio toga Sirijca Naamana i nije ništa uzeo od onoga, što je bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospod! Potrčat ću za njim i uzet ću što od njega."
Tada uđe on i stade pred gospodara svojega. Elišej ga upita: "Odakle dolaziš, Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izašao."
Ali mu onaj reče: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?
I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg.
2. Kraljevima 5,27
Lik Isusov predak lik Kralj David prezire invalide. Zato oni ne smiju u Hram Gospodnji (mislilo se da je invalidnost znak Božje kazne za nekakav osobni grijeh ili opačinu otaca):
Jer reče David u onaj dan: ko god pobije Jevuseje i dođe do jaza, i do slijepijeh i hromijeh, na koje mrzi duša Davidova, biće vojvoda. Zato se kaže: slijepi i hromi da ne ulaze u ovu kuću.
2. Samuelova 5,8
To je ovaj već postojeći Božji propis:
"Jahve reče Mojsiju: 'Reci Aronu: 'Nitko od tvojih potomaka, za njihovih naraštaja, koji imadne kakvu tjelesnu manu ne smije se primaknuti da prinosi hranu svoga Boga. Ni jedan na kome bude mane ne smije se primaknuti: nitko koji je slijep ili sakat; nitko izobličen ili iznakažena kojeg uda; nitko tko ima slomljenu nogu ili ruku; ni poguren, ni kržljav, ni bolesnih očiju, ni lišajav, ni krastav, niti uškopljenik.
Dakle, ni jedan od potomaka svećenika Arona koji imadne manu neka se ne primiče da prinosi u čast Jahvi paljenu žrtvu; budući da ima manu, neka se ne primiče da prinosi hranu svoga Boga. Može blagovati hranu svoga Boga i od žrtava presvetih, i svetih, ali neka ne dolazi k zavjesi niti se žrtveniku primiče jer ima manu. Neka ne skvrne mojih svetih stvari, jer sam ih ja, Jahve, posvetio.'"
A ovo je razlog zašto je lik David dodatno zamrzio sve slijepe i hrome. Neprijatelji su mu se izrugivali da će ga poraziti čak i njihovi slijepi i hromi borci:
2. Samuelova 5,6 Jednoga dana otide kralj sa svojim vojnicima u Jerusalem proti Jebusejima, koji su živjeli u onoj zemlji. Oni rekoše Davidu: "Nećeš ući ovamo, nego će te protjerati slijepi i hromi." Stim htjedoše reći: "David neće ući ovamo."
Pavlov dokaz Uskrsnuća
"No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.
1 Korinćanima 15,12-16
On ne iznosi nikakve podatke, ali govori o vizijama i snovima u kojima se Isus prikazao Kefi i ostalima, kao i njemu.
"Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, (po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.
Korinćani, kao i Solunjani i ostali, mogli su samo vjerovati Pavlu na riječ. Hoće li se uputiti na dalek put u Judeju i potražiti tih 500 vizionara i upitati ih o njihovim snovima i halucinacijama?
Gornji navod iz Korinćana ima dalekosežne posljedice. Svetac Pavao se izražava o lik Isusovu uskrsnuću kao da se radi isključivo o vjeri, a ne povijesnim zapisima kako su ih zabilježili svjedoci fizički nedavno uskrsloga Isusa. On je uporan u nužnosti da se vjeruje da će mrtvi biti uzdignuti, pa to ponavlja 4 puta, da ako to nije slučaj, onda niti sam Krist nije uskrsnuo. Pavao jasno kaže da je znanje o Isusovu uskrsnuću došlo od Boga - drugim riječima, preko otkrivenja. Ne preko povijesti, ne kroz apostolsku tradiciju o nedavnim događajima na zemlji. Samo vjera, vjera u "Božje svjedočenje". Povijesni svjedoci tu ne igraju nikakvu ulogu. Pavao se ne poziva niti na slavna oživljavanja mrtvaca iz evanđelja i djela apostolskih: Jairova kćer, Lazar iz groba, Matejevi zobiji koji hodaju Jeruzalemom - sve bi to dalo Pavlu nepobitne argumente da se ljudi zaista mogu "vratiti iz groba". Kako to da se Pavao nije time poslužio, već je to zaobišao? Pa stoga jer toga nije niti bilo.
Pavao o sebi kao o "prezrivom pobačaju":
"Najposlije, kao nedonošćetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni "
Teolozi obično tumače taj prijevod kao:
- "krajnju skromnost" Pavla (slika bebe palčića koji se rodio prerano, pa ga sažaljujemo)
"Metafora nedonoščeta izriče krajnju skromnost" - http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2008/documents/hf_ben-xvi_aud_20080910_hr.html
Međutim, Pavao to nije spomenuo u smislu skromnosti već je opisao sebe kao "sramotni abortus" [ektrôma]. Ne zato jer je posljednji od apostola postao službenik Crkve (zajednice) već zato jer je aktivno progonio tu "Zajednicu vjernika" (1 Kor. 15:9), i iz nikakvog drugog razloga. Pojam "ektrôma" je u ta vremena bio vrlo pogrdan, podrazumijevajući monstroznost ili gnusno odbacivanje ili slabost. Pavao je sebe gledao kao na odbačenog, abortiranog monstruma jer je činio odvratne stvari Crkvi koju je sada volio, ali lik Isus je odlučio to zanemariti i pojavio se čak odbačenom monstrumu (abortusu) kao što je on.
Isti pojam za kletvu i prezir nalazi se i u hebrejskom dijelu Biblije:
Psalam 58,9
Kao nedonošće pobačeno, nek ne ugledaju sunca!
Propovjednik 6,3
Bude jedan čovjek koji porodi stotinu puta i proživi brojne godine, ali koji, kako god da budu brojni dani njegovih godina, ne nasiti se srećom i čak ni groba ne imadne. Ja kažem: Nedonošće valja više od njega
Isus spašava!
Ako bi vam se netko pojavio na vratima noseći "dobre vijesti" da vam je pružena šansa biti spašeni, vaše prvo pitanje bi moglo biti zašto bi me trebali spasiti i od čega. Kakva mi to opasnost prijeti? Zar ne bismo prvo morali povjerovati u "žalosnu vijest" o tome da nam je Bog svima spremio sudbinu ognjenog jezera? Dakle da nije bilo Isusove smrti, svi bismo otišli u Pakao! Od čega nas je točno spasila Isusova smrt, od čega inače ne bismo bili spašeni? Ako je Bog bio voljan suzdržati se da nas osudi na smrt i vječnu torturu, uz uvjet da netko drugi umre umjesto nas, što nam to govori o Bogu? Ako je bio voljan ionako nam oprostiti, čemu cijela ta farsa? Pa svemoguć je i nitko ga ne može na nešto prisiliti, zar ne?
Po svim racionalnim standardima, cijela ideja o kažnjavanju nekoga za zlodjelo drugoga je 100 % nemoralna. Kakav uopće ima smisao kazniti nekoga tko nije počinio zločin? Bez obzira na to što bi Bog mogao misliti da mi trebamo njegov oproštaj, kako bi uopće postojao još veći razlog da nam Bog oprosti zbog provedbe tako apsurdne nepravde? Očito, ono što je Bogu najvažnije jest iskaljivanje Božje krvožednosti na nekome, bio on kriv ili ne.
Veličina duše
Nisu samo katolički teolozi raspravljali o stvarima kao što je: "Koliko anđela stane na vrh igle?" (njihov odgovor: 300). I hinduski su se mlatitelji prazne slame, davno prije napretka znanosti, odvažili reći neke konkretne podatke glede "onostranih stvari". Evo što Svetasvatara Upanisada (5.9) kaže o veličini duše:
halagra-sata-bhagasya
satadha kalpitasya ca
bhago jivah vijneyah
sa canantyaya kalpate
"Kada se vrh vlasi kose podijeli na stotinu dijelova i zatim svaki od tih dijelova ponovo podijeli na stotinu dijelova, svaki takav dio ima dimenzije duhovne duše."
- 25 pm (pikometara) — promjer atoma vodika (vidljiv elektronskim mikroskopom)
- vlas kose (najtanja) = 0,1 mm
- 0,1 / 10.000 = 0,00001 mm
- 0,00001 * 10 -9 = 10000 pm = 10 nm
Znači 10 nanometara je veličina duše. Ili oko deset promjera atoma vodika. Slijedeći tu logiku, mogli bismo zaključiti da je duša vidljiva elektronskim mikroskopom. Budući da ju do sada nije nitko vidio na taj način, možemo li zaključiti da je ta hipoteza netočna? Hinduski teolozi na to uzvraćaju da je ona vidljiva samo "savršenom duhovnom inteligencijom" koju posjeduju, naravno, samo specijalni hinduski sveci/svećenici.
POZDRAVI I SRDAČNE ŽELJE!
U Poslanici Rimljanima, Pavao pozdravlja svoju rodbinu i poznanike. Čita li se i to na svetim misama? Koja je duboka simbolična poruka toga? U ono doba nije bilo radija niti TV-a. Nekako su si morali čestitati, a medij Biblije je idealan da poruka dospije do rodbine i poznanika... Zašto ništa nije spomenuo o konkretnom Isusu i događajima oko njega i onome što su mu konkretno pričali apostoli i očevidci? Važnije su pavlove:
Preporuke i pozdravi
Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu. Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima. Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.
Pozdravi Pavlovih suradnika*
Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji. Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu*. Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
Logična pretpostavka uvrštenja ovog pisma je pokušaj da se pozajmi vjerodostojnost i drugim spisima u Novom zavjetu. Naime, tamo se ne radi ni o kakvim "pismima" upućenim konkretnim ljudima ili zajednicama, nego o teološko-apologetskim traktatima, ispravljanim i dopunjavanim, kako su to prilike zahtijevale.
Zanimljiv je pojam "koji su prije mene bili u Kristu". Dakle ne oni koji su prije par godina vidjeli i razgovarali i svjedočili o aktivnostima živoga Boga Isusa na Zemlji, nego oni vjernici koji su vjerovali u lik Isusa Krista prije Pavla, na osnovu prastarih židovskih spisa, proročanstava Stara zavjeta i vlastitih snoviđenja.
Zašto Pavao ne pozdravlja i očevidce zemaljskog, fizičkog Isusa? Pa zato jer nije ih ni bilo, jer niti Isusa nije bilo u Palestini nikada.
____________________
* Radi li se o Terciju koji je "Pavlov suradnik-pisar/prepisivač", ili je on stvarni autor te poslanice, a naslov "Pavlovi suradnici" i uvodno proglašenje Pavla autorom nakalemljeni kasnije? Zašto ne piše: "Pozdravlja vas i moj pisar Tercije." ?
http://www.atheistalliance.org/jhc/articles/EysignaChristianLetters.pdf
MESIJA ILI KRIST?
Ubacivanje pišćevih komentara u dijaloge.
U Novom zavjetu često se židovima ubacuju nekakva tumačenja za grčke slušatelje, glede tog termina.
Tako imamo Samaritanku koja tobože "kaže":
Ivan 4,25
Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."
Zašto bi Samaritanka, koja je govorila hebrejski, tumačila Isusu značenje riječi Mesija na grčkom? Očito je pisac ubacio te riječi njoj u usta, radi grčkih čitatelja ona to nikad nije mogla reći.
Ima još takvih primjera:
A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."
"A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!"
On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik".
Grčki jezik razlikuje dva pojma: Messias i Christos.
Hebreji nikad ne bi napravili tu razliku. Za njih postoji samo jedna jedina riječ: Mesija. Židov bi onda rekao: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Mesija" - što je bedastoća.
Grčki pogani su im bili toliko mrski, da čak postoji pravilo u prvom dijelu Talmuda - Mishnah, koje naglašeno upozorava da je za Židova gore učiti grčki nego jesti svinjetinu. Pa se to strogo štovalo, i grčki su znali poglavito državni službenici.
Dvoznačna grčka fraza - nespojiva s aramejskim:
Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'
Grčka riječ s dvostrukim značenjem ('anothen') "roditi se odozgo" i "roditi se ponovno", Nikodem pogrešno razumije, pa mu Isus pojašnjava. No na aramejskom, takve dvoznačnosti nema, a obojica su trebala razgovarati na aramejskom, a ne na grčkom jeziku.
(Bart Ehrman: Jesus Interrupted; Misquouted Jesus)
Kontekstualna diskrepancija nalazi se i u ovome: "Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom."
Postoje indicije da su židovi zaista kasnije iz sinagoga protjerali neke heretike (minim), premda nije jasno radi čega. No u "Isusovo doba", to se nikako nije desilo. Dakle opet imamo nekakva paušalna ubacivanja nemogućih/kasnijih/sličnih događanja u lažljivom grčkom spisu.
U Djelima 11,26, prvi puta se spominje riječ kršćani (krestiani?).
Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.
No iz gore rečenog, radi se o terminu koji rani mesijanski židovi (prakršćani? apostoli?) nikad ne bi koristili, osim u smislu poganske pogrde. Oni su se nazivali braćom (Dj 15:1, 23: 1 Kor. 7:12). učenicima (Dj. 9:26: 11:29), vjernicima (Dj. 5:14), svecima (Rim. 8:27, 15:25), Braćom Gospodnjom.
Znači kršćanstvo su osmislili i potječe od antiohijskih, poganskih Grka, koji su prezirali židove barem toliko, koliko su židovi prezirali njih.
Isus, da je postojao, prema znanstvenim analizama, najvjerojatnije je ovako nekako trebao izgledati (BBC).
Izvorne mudre riječi Isusa Krista.... ili posudba iz Ezopove basne?
"S kim da prispodobim ovaj rod?
On je kao djeca, što sjede na trgu i dovikuju drugima: "
Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali;
mi smo tužaljke zapjevali, i vi nijeste plakali."
Matej 11,17; Luka 7,31
RIBAR I NJEGOVA FRULA
Ezop (620 – 564 pr.n. ere)
Bilo je nekoć ribar koji je vidio neke ribe u moru i zasvirao na svojoj svirali, očekujući da izađu na obalu. Vidjevši da su se njegove nade izjalovile, uzeo je mrežu i iskoristio je umjesto frule, te na taj način uspio postići golem ulov ribe. Dok su ribe poskakivale, ribar primijeti: "Kažem vam, dosta plesa, jer ste odbile plesati kad sam vam prije zasvirao!"
 Obiteljaši klerikalci. Zašto lažljivo izjednačavate zametak s djetetom?
(tekst jednog promicatelja ženskih prava)
"Evo pitanja. Nalazite se u klinici za umjetnu oplodnju, nebitno zašto. Čujete protupožarni alarm. Trčite prema izlazu. Dok trčite hodnikom, čujete dječje vrištanje iza vrata. Otvarate vrata i vidite petogodišnje dijete koje plače za pomoć".
"Ulazite u prostoriju kako biste ga spasili. Nalazi se u jednom kutu. U drugom kutu primjećujete posudu na kojoj piše "1000 svježih ljudskih zametaka" (spermiji se upravo spojili s jajašcima). Dim postaje sve gušći, počnete se gušiti. Znate da možete spasiti samo dijete ili zametke, ali ne i oboje jer ćete se ugušiti od dima, čime nećete spasiti nikoga."
"Hoćete li:
a) Spasiti dijete
b) Spasiti zametke
"Nema c). C znači da svi umirete. U 10 godina koliko diskutiram s "prolife" ljudima, nikad nisam dobio jednoznačni A ili B odgovor. Ni nikad neću."
"Ljudi nikad neće odgovoriti iskreno, jer instinktivno znaju (u svom srcu i razumu) da je točan odgovor A. Život petogodišnjeg djeteta više vrijedi od opstanka 1000 zametaka. Ili 10 tisuća. Ili milijun. Jer te dvije strane nisu jednake, ni s moralne strane, ni etički ni biološki."
"Ovo pitanje ljude ostavlja bez argumenata, a to što odbijaju dati odgovor samo potvrđuje da duboko u sebi znaju da je odgovor pod A točan."
"Nitko, nigdje, zapravo ne vjeruje da je zametak jednakovrijedan djetetu. Takva osoba ne postoji. Ako od nekoga čujete takav odgovor, znajte da laže", zaključio je Tomlinson, a njegovi tvitovi postali su viralni.
Ne dozvolite da vas lukavi teolozi pobiju svojim sofisterijama. Upoznajte se s greškama u njihovom ne-logičnom zaključivanju:
Qui nimium probat, nihil probat
Otklon od teze može biti veći ili manji i može se dogoditi na različite načine. Kad netko dokazuje tezu koja je općenitija od one sporne, kažemo da dokazuje previše. Ako netko, naprotiv, dokazuje tezu koja je specijalnija od one koju bi trebalo dokazati, kažemo da dokazuje premalo.
Pretpostavimo da se u nekom skupu raspravlja ima li društvo pravo prijestupnika kazniti smrtnom kaznom. Netko tko bi počeo dokazivati da je grijeh usmrtiti bilo koje živo biće dokazivao bi previše; netko tko bi dokazivao da društvo ima, pravo da se braniti od onih koji ga ugrožavaju dokazivao bi premalo.
Onaj tko dokazuje premalo, olakšava sebi posao, ali ne dokazuje što bi trebalo. Onaj tko dokazuje previše; dokazao bi i užu tezu kad bi uspio dokazati širu. Ali općenitije teze uvijek je teže dokazati, pa se često dešava da se općenitija teza koju pokušavamo dokazati ne može nikako dokazati; dok bi se ona uža, koju zapravo i treba dokazati, mogla dokazati dosta lako. Zato se kaže: Tko previše dokazuje, ne dokazuje ništa (Qui nimium probat, nihil probat).
Prijelaz u drugi rod
Otklon od sporne teze može biti i takav da dokazujemo tezu koja je sasvim druge vrste ili pripada u sasvim drugo područje. Tako nekad kažemo za nekog da je nesposoban; a počnu nas uvjeravati da je on vrlo pošten. Ili: kritiziramo društveni poredak i odnose među ljudima u nekoj zemlji, a apologet postojećeg stanja počne nam navoditi cifre o porastu proizvodnje ili o naoružanju vojske. Ovakvu pogrešku nazivamo prijelazom u drugi rod.
Argumentum ad hominem
Najčešći pseudoargument u raspravi, pogotovo u onim "žešćim". Kad netko ne umije pobiti argumentima tvrdnju s kojom se ne slaže, pa je pokušava oboriti pričajući da je onaj koji ju je postavio "poznati lažljivac", "stari pijanac" ili "sin luđaka", i slično, reći ćemo da upotrebljava argumentum ad hominem (argument protiv čovjeka).
Argumentum ad hominem u svojoj "abuzivnoj" (pogrdnoj; uvredljivoj) varijanti sastoji se u tome da se ne raspravlja o spornoj tvrdnji, nego se pokušava diskreditirati čovjek koji je tu tvrdnju postavio.
Postoji međutim i dobroćudnija varijanta ovog argumenta koja ne ide za tim da diskreditira oponenta, nego da ga uvjeri da se on zbog specijalnih okolnosti u kojima se nalazi (zbog svog zanimanja, pripadnosti nekoj političkoj partiji ili društvenoj grupi, svojih ranijih izjava itd.) treba složiti s tezom kojoj oponira.
Ovim argumentom služimo se na primjer, kada u diskusiji sa svećenikom nastojimo pokazati da on, ako ne želi doći u kontradikciju sa Sv. pismom, treba prihvatiti našu tezu ili kada političkog protivnika uvjeravamo da naša teza s kojom polemizira logično proistječe iz nekih teza za koje se on zalaže.
Argumentum ad populum
Kada demagog na mitingu ničim ne potkrepljuje je svoje tvrdnje, nego im daje privid uvjerljivosti najavljujući ih zvučnim frazama: "duboka je istina da...", "samo pokvarenjak može posumnjati u ..." "tko bolje od vas shvaća kako ...", kažemo da upotrebljava argumentum ad populum (argument za puk). Ovaj pseudoargument sastoji se u tome da ne ulazeći u raspravljanje o biti sporne stvari, nastojimo pridobiti slušače djelujući na njihove osjećaje, predrasude, taštinu, i subjektivni dojam. Također, ovaj argument je moguće prepoznati po ponekad patetičnom tonu kojim se iznaša, i po jasnom dojmu da je akcent na formi a ne na samom sadržaju argumenta.
Argumentum ad misericordiam
Ako nekog optužuju da je pronevjerio novac, a on odgovara da ima bolesnu ženu i malu djecu; reći ćemo da upotrebljava argumentum ad misericordiam (argument za milosrđe). Ovaj pseudoargument upotrebljava, dakle, onaj tko izbjegavajući raspravu o biti sporne stvari, nastoji probuditi samilost kod sugovornika.
Argumentum ad verecundiam
Dok se neki rado pozivaju na "opće prihvaćeno" mišljenje, drugi više vole da se pozivaju na mišljenje istaknutih pojedinaca, velikih ljudi, "autoriteta", "eksperata", "znalaca". Takvo pozivanje ima neki smisao kada se nestručnjaci prepiru o nekom stručnom pitanju. Ali ono nije dokaz i ne može odlučiti u sporovima među samim stručnjacima. Najmanje je takvo pozivanje na mjestu kada se autoritet u jednoj oblasti citira kao arbitar u drugoj; npr. kad se crkveni oci citiraju kao autoritet u nauci, ili kad se političari citiraju kao autoritet u umjetnosti. Pogreška kada se sporna teza dokazuje pozivanjem na mišljenje autoriteta naziva se argumentum ad verecundiam (argument strahopoštovanja prema autoritetima).
Argumentum ad ignorantiam
Ako se primjerice, tvrdnja da je neka bolest neizlječiva potkrepljuje samo time što još nije pronađen lijek za nju, kažemo da se upotrebljava argumentum ad ignorantiam (argument neznanja). Bit je ovog argumenta u tome što se dovoljnim dokazom za neku tvrdnju smatra nepostojanje dokaza za tvrdnju koja joj je protivurječna.
Argumentum ad baculum
Kada se velika i mala država raziđu u mišljenju, pa velika država počne gomilati trupe na granici male, kažemo da velika država upotrebljava argumentum ad baculum (argument batine). Općenito, ovaj "argument" sastoji se u tome što, u nemogućnosti da drukčije dokažemo svoju tvrdnju prijetimo silom, ili čak i direktno upotrebljavamo silu protiv onog tko se ne slaže s našom tezom.
Non sequitur
Moguće je da se u dokazu služimo istinitim, argumentima i da pomoću njih dokazujemo baš tezu koju bi trebalo dokazati; a da dokaz ipak ne bude dobar. To se događa onda kada teza koju želimo dokazati nije zasnovana argumentima kojima se služimo, kada se ona nikakvim valjanim zaključkom ne može izvesti iz njih. Ovakvu pogrešku nazivamo non sequitur (ne slijedi).
Ova pogreška događa se uvijek kad izvodeći tezu iz argumenta pogrešno zaključujemo. Zato se ova pogreška može pojaviti u bezbroj različitih varijanti, naime u svim onim varijantama u kojim se pojavljuju logičke pogreške u zaključku.
Accent
Često se u pisanju događa da se neke stvari krivo shvate, jer ista rečenica izvučena iz konteksta može zvučati potpuno drukčije od duha u kojem je bila napisana. Accent je pogreška kojoj je specifično svojstvo da se naglašavanjem pojedine riječi mijenja značenje rečenice. U primjeru, vidi se kako se može mijenjati smisao rečenice, ovisno o tome koje su riječi naglašene (ovdje bold).
Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Dakle, ne smijemo prijatelje ogovarati, govoriti ružne stvari o njima, lagati etc...)
Ne smijemo pričati loše o svojim prijateljima.
(Ne smijemo pričati loše baš o prijateljima, dok o drugima možemo.)
Naravno, ova se pogreška na forumima gdje prevladava pisana riječ teško zamijeti (osim ako naglašena riječ nije boldirana ili na neki drugi način istaknuta), no njen smisao se može osjetiti po kontekstu.
Ad hoc
Postoji razlika između "argumenta" i "objašnjenja". Ako želimo dokazati tvrdnju A, a imamo tvrdnju B kao dokaz, onda je iskaz "A je zbog B" argument. No, ako želimo dokazati istinitost tvrdnje B, onda iskaz "A je zbog B" nije argument, nego objašnjenje.
Pogrešku ad hoc ste napravili kada dajete objašnjenje nekog iskaza koje se ne može primijeniti na sve situacije. Međutim, često je ad hoc postavljen tako da izgleda kao argument, što može zbuniti. Naprimjer, ako pretpostavimo da se Bog odnosi (ili tretira) prema svim ljudima jednako, onda imamo sljedeći primjer ad hoc pseudoargumenta.
Primjer:
"Ja sam se izliječio od raka."
"Onda se pomoli Bogu. To je sigurno njegova zasluga."
"Dakle, On će izliječiti i ostale ljude koji boluju od raka?"
"Hmm... Putevi Gospodnji su misterija za smrtnike."
Afirmacija konsekventa
Afirmacija konsekventa je pogreška u logičkom slijedu, kada izvedemo iz tvrdnje "A implicira B, a B je istinito" tvrdnju "dakle A je istinito". Da bi razumjeli zašto je ovo logička pogreška, dobro je poslužiti se tablicom istinitosti.
Primjer:
"Ako je svijet stvoren od nekog nadnaravnog bića, onda bismo mogli vidjeti red i organiziranost svugdje. Budući da vidimo red, a ne slučajnosti, jasno je da je svijet imao svojeg kreatora."
Argumentum ad antiquitatem
Ova se pogreška najčešće potkrade kada argumentiramo je li nešto dobro ili loše na temelju toga koliko je staro ili koliko dugo egzistira. Suprotna pogreška je argumentum ad novitatem.
Primjer:
"Dvije tisuće godina kršćani vjeruju u Isusa Krista. Kršćanstvo mora biti istinito, kada je toliko dugo opstalo."
Argumentum ad novitatem
Pseudoargument, suprotan argumentum ad antiquitatem. To je pogreška u argumentiranju, kada se dokazuje da je neka teorija ili stvar bolja, ukoliko je novija.
Primjer:
"Windows 2000 je puno bolji izbor za operativni sustav od Winowsa 98, zato što je program noviji."
Argumentum ad crumenam
Pogreška koja se sastoji u tome da se kriterij koristi neke teorije ili stvari objašnjava materijalnim ili novčanim argumentima u korist nje same; odnosno, da su oni koji imaju više materijalne moći u pravu. Suprotan argument je argumentum ad lazarum.
Primjer:
"Microsoftov software je nesumnjivo vrhunski, jer zašto bi onda njegov osnivač Bill Gates danas imao toliko novaca?"
Argumentum ad lazarum
Ova se pogreška temelji u pretpostavci da se kriterij čovjekovih ili teorijskih atributa određuje prema tome je li bogat ili siromašan, odnosno koliko posjeduje materijalnih dobara.
Primjer:
"Svećenici su bolje upoznati sa smislom života, budući da su se odrekli materijalnoga."
Argumentum ad logicam
Ovo je tzv. "pogreška pogreške", kojoj je značajka da argumentiranjem da je neka stavka kriva zato što je iznešena kao konkluzija ili zaključak krivog argumenta. Treba zapamtiti da se može doći i do istinitog zaključka preko krivih argumenata.
Primjer:
"Uzmimo razlomak 16/64. Ako "skratimo" broj 6 u brojniku i broj 6 u nazivniku dobit ćemo 1/4."
"Ali ne možemo to napraviti jer to nije matematički korektno!"
"Ali 16/64 je ipak jednako 1/4."
Ovdje vidimo kako smo krivim putem došli do točnog rješenja (slučajno naravno).
Argumentum ad nauseam
Ad nauseam zapravo i nije logička pogreška, nego krivo vjerovanje da će se neki argument ako se ponovi više puta, postati nekome prihvatljiv. Ukoliko netko stalno ponavlja istu stvar, izglednije je da neće biti prihvaćena nego da će biti, budući da svakome dosadi stalno ponavljanje.
Argumentum ad numerum
Ovaj pseudoargument je vrlo sličan argumentu "ad populum". Sastoji se u tome da inzistira na istinitosti neke tvrdnje, potkrepljujući je brojem ljudi koji vjeruju u nju, što se vrlo često upotrebljava.
Primjer:
"Tisuće ljudi vjeruje u horoskop, pa onda nešto od toga mora biti istina."
Logička bifurkacija
Bifurkacija je logička pogreška koja se sastoji u tome da netko postavi situaciju koja ima samo dvije alternative, a zapravo ih može biti više.
Primjer:
"Ili je čovjek nastao onako kako Biblija sugerira, ili je nastao od jednostavnih jednostaničnih organizama kako znanost sugerira."
Kompleksno pitanje
Kompleskno pitanje (complex question) je verbalistički pseudoargument koji se sastoji u tome da se nekoga "prevesla" (kako bi rekli u narodu) tako što će mu se postaviti pitanje na koje ne može odgovoriti.
Primjer:
"Jesi li prestao tući svoju ženu?"
Ovdje pitanje zahtijeva definitivan odgovor, a da se prije nije postavilo pitanje "Jesi li tukao svoju ženu?", tako da se bilo kojim odgovorom "dokazuje" da je odgovaratelj tukao ili još tuče svoju ženu.
Isto tako, ovaj se argument često upotrebljava od strane odvjetnika, kada ispituju osumnjičenika, kako bi ih naveli da odgovore upravo ono što bi potvrdilo njihovu krivnju.
Primjer:
"Gdje si sakrio novac koji si ukrao?"
Jasno je da je pogreška u obliku gdje se pita nešto što još nije niti dokazano, pa se u tome i sastoji logička pogreška.
Pogreška kompozicije
Ova pogreška se sastoji u pretpostavci da se svojstva elemenata od kojih se sastoji neki objekt automatski odnose i na taj objekt.
Primjer:
"Bicikl je sagrađen od mnogo dijelova koji su lagani, pa je stoga i bicikl lagan."
Generalizacija
Vrlo česta logička pogreška iako se vrlo lako prepoznaje. Sastoji se u tome da se na osnovu promatranja nekog subjekta kojemu pripada neko svojstvo, takvo svojstvo prenese i na cijelu skupinu koji imaju neko drugo svojstvo kojeg dijeli sa subjektom.
Primjer:
"XY je zao čovjek a deklarira se kao kršćanin, dakle svi su kršćani zli."
Error fundamentalis
Ako je razlog na kojemu počiva čitav dokaz neistinit, valjano izvođenje ne vrijedi mnogo. Ako, na primjer, u raspravljanju o aktualnim problemima Afrike i suvremenog svijeta pođemo od teze da su bijelci prirođeno talentiraniji od crnaca; naši dokazi neće mnogo vrijediti čak i ako izvođenje bude valjano. Pogreška u dokazu koja se sastoji u tome da se polazi od neistinitog razloga naziva se osnovna zabluda ili error fundamentalis.
Konvertiranje kondicionala
Konvertiranje kondicionala je pogreška argumenta čija je forma "Ako A onda B, dakle ako B onda A."
Primjer:
"Ako prosjek pismenosti ljudi opada, onda opada i broj ljudi koji koriste Internet. Dakle, ako vidimo da se smanjuje broj ljudi koji koriste Internet, znači da opada prosjek pismenosti."
Petitio principii
Kad kao argument za neku tezu navodimo neku drugu tezu, koja je također sporna i čije dokazivanje pretpostavlja dokazanost teze koju tek treba dokazati, kaže se da smo počinili pogrešku petitio principii (anticipiranje principa). Ovu pogrešku čini, na primjer, majka kad osporavajući optužbu da je njen sin razbio susjedov prozor kaže: "Moj sin nije nikad razbio ničiji prozor. Prema tome nije razbio ni vaš prozor."
Idem per idem
Kad bi netko u prilog teze da se "kroz staklo može vidjeti" naveo razlog da je "staklo prozirno" ili u prilog teze da "opijum uspavljuje" argument da "opijum ima moć uspavljivanja", mogli bismo reći da dokazuje isto istim (idem per idem). On naime i ne navodi nikakav razlog nego svoju tezu ponavlja drugim riječima.
Circulus in demonstrando
Ponekad se ljudi pri dokazu služe argumentima koji su naizgled dokazani, ali u stvarnosti nisu. Uzmimo, na primjer, ovakav dokaz;
"Ja sam pošten čovjek. Ako ne vjerujete, pitajte mog prijatelja XY. U ono što će vam on reći možete potpuno vjerovati. Ja vam jamčim da on nikad ne laže."
U ovakvim i sličnim slučajevima, kada se teza A dokazuje pomoću teze B, a teza B pomoću teze A, ili kada se A dokazuje pomoću B, B pomoću C, a C pomoću A, možemo reći da je počinjena pogreška krug u dokazu (circulus in demonstrando).
Cum hoc ergo propter hoc
Pogreška slična onoj post hoc ergo propter hoc. Pogrešku čini kriva pretpostavka da su dva istodobna događaja istovremeno i uzročno povezana, odnosno negiranje ostalih faktora koji su eventualno mogli prouzročiti radnju.
Primjer:
"Pismenost raste od kad je izumljena televizija. Dakle, televizija uzrokuje rast pismenosti."
Post hoc ergo propter hoc
Pogreška koja se događa zbog pretpostavke da je nešto uzrok nekog događaja samo i isključivo zato što se dogodilo prije tog događaja.
Primjer:
"SSSR se raspao nakon uvođenja ateizma kao državne "religije". Dakle, moramo izbjegavati ateizam zbog toga."
Dicto simpliciter
Dicto simpliciter se događa kada se neko generalno pravilo prenese na partikularni slučaj, ali atributi i značajke toga slučaja nisu kompatibilne sa tim generalnim pravilom. Dakle, to je pogreška kada se ide od generalnoga prema specifičnom, za razliku od čiste generalizacije.
Primjer:
"Kršćanima ateisti generalno govoreći, nisu dragi. Ti si Kršćanin, pa zato sigurno ne voliš ateiste."
Pogreška se često događa ljudima koji ocjenjuju moralne ili neke druge kvalitete nekog čovjeka stavljajući ga u generalno pravilo, ili po narodu rečeno, "šablonu".
Ignoratio elenchi/mutatio elenchi
Ovo je jedan od dva tipa pogreške irelevantnosti koja se javlja u mnogo različitih oblika. Prema tome da li se vrši nesvjesno ili svjesno razlikujemo ignoratio elenchi (nepoznavanje pobijanja) i mutatio elenchi (promjena pobijanja). Primjerice, ovo se može pojaviti kada neki kršćanin počne argumentirati da je kršćanstvo u potpunosti istinita nauka. Ako bi on argumentirao na način da prikazuje kolikim je ljudima kršćanstvo pomoglo, bez obzira koliko dobro on to argumentirao, neće dokazati prvotnu tezu; odnosno tezu da je kršćanstvo istinita nauka.
Plurium interrogationum
Pogreška koja se sastoji u postavljanju kompliciranog pitanja na koje se traži samo jedan odgovor. Pogreška je slična onoj "kompleksno pitanje", ali ne i potpuno ista.
Primjer:
"Jesu li viši porezi bolji ili lošiji za državu?"
"Vi vjerujete u knjigu u kojoj su životinje koje govore, čarobnjaci, vještice, demoni, štapovi koji se pretvaraju u zmije, gorući grmovi, hrana koja pada s neba, ljudi koji hodaju po vodi i sve vrste čarobnih, apsurdnih i primitivnih priča, i kažete nam da smo mi oni kojima treba pomoć?"
[Mark Twain]
|
