|
Knjiga o Tobiji je tipična za sve ostale Biblijske priče. Puna je mitoloških bića i praznovjernih savjeta poput kakve neuspjele basne.
Anđeo Rafael
Tobija ode da potraži (poštena) čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. (5) I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?" (6) Anđeo mu odvrati: "Bih. Poći ću s tobom.
Riba
A sin (Tobija) išao s anđelom i pas za njima. Predvečer stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše noć. (2) Potom momak siđe u rijeku da se okupa, kad najednom skoči iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. Anđeo mu reče: "Uhvati ribu." Nato se momak dočepa ribe te je izvuče na suho. Onda mu anđeo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žuč i dobro ih čuvaj jer su koristan lijek."
Sredstvo za izgon demona i lijek za staračku mrenu
Mladić potom upita anđela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuč?" (8) A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti.
A žuč se uzima da se njome premažu oči na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi."
Anđeo svodnik
Anđeo reče mladiću: "Brate, noćas ćemo prenoćiti kod Raguela; on ti je rođak, a ima jedinicu kćer koja se zove Sara. (12) Ja ću gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo.
Ukleta mlada i ljubomorni demon
Onda mladić kaza anđelu: "..čuo sam da je djevojka već bila dana sedmorici ljudi i da su svi nađeni mrtvi u svadbenoj sobi: bojim se da ću, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne čini zla drugima, osim onima koji joj se približe.
Vradžbine
Anđeo: "ona će biti tvoja žena, a ti se ne osvrći na demona, jer će još noćas biti tvoja. Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ćeš tamjanova pepela i metnut ćeš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon će oćutjeti vonj i pobjeći će i neće se više vratiti.
Dobri zaručnici spašeni
Kad su povečerali, uvedoše Tobiju k Sari. (2) On se, ulazeći k njoj, sjeti Rafaelovih riječi: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. (3) Tek što demon oćutje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a anđeo ga ondje okova.
Lijek za sljepilo
Onda Rafael kaza Tobiji: "..uzmi u ruku riblju žuč." Krenuše, a pas za njima. Ribljom žuči namaži očeve oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti."
......... HAPPY END .........
Tobitovo ozdravljenje
Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu (11) i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: "Hrabro, oče moj!" (12) Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. (13) Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: (14) "Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!"
Tobitovo proročanstvo
" Jeruzalem će biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi čistim zlatom, a trgovi popločani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira. Njegove će ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat će: 'Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.'"
Bijaše mu sto pedeset i osam godina (158) kada je umro, a njegovu sinu Tobiji 128.
Anđeli
Kršćansko je gledište dosta prostodušno. Anđeli se promatraju kao nevidljiva bića, kao sluge, glasnici, prenositelji, izvršavatelji Božje volje tj. Božja potrčkala.
Prvi kršćanski angeolog, D. Areopagit, u djelu:"O nebeskoj hijerarhiji" anđele dijeli u 3 reda i 12 korova (ja ih ovdje navodim bez naznake reda, uz napomenu da počinjem od anđela I reda):
1. serafini - plameni anđeli sa šest krila, po Areopagitu "nemaju spola"
2. kerubini - modre boje sa četiri krila, zaduženi su za širenje znanja
3. troni - prikazani su kao kotači na kojima počiva Božje prijestolje
4. dominationes - imaju žezlo i krunu ili mač u ruci, i oklop na tijelu, funkcija im baš i nije jasna
5. virtutes - obično ih se prikazuje s knjigom u ruci, šire vrline po svijetu
6. potestates - ???
7. principates - pozivaju na krepost i pobožnost, prikazuju ih u ratničkom odijelu ili u liturgijskom ruhu
8. arhanđeli - razvili su se iz pojedinih situacija u Bibliji, u koju je upleten neki anđeo
Mihael - glavni; brat Semaela kojeg je i pobjedio
Gabriel - razorio Sodomu i Gomoru, navjestio rođenje Marije (taj je i Muhamedu diktirao Kur'an)
Rafael - vidi bajku/basnu o Tobiji
Urijel - plameni anđeo koji čuva ulaz u rajski vrt
Barahijel (Maltijel) -
Jehudiel - ima trostruki bič, izvršava kazne
Sealtiel (Zeadkiel) - spriječio Abrahamovo klanje sina Izaka
9. anđeli - prikazuju ih kao bucmastu dječicu (?).
Uglavnom, kako se može vidjeti veoma "ljudolika" ekipa. Čak se međusobno i bore.
Demon, Vrag, Sotona, Lucifer, Đavao, Pali anđeo, Nečastivi, Belzebub, Antikrist, Zli, Princ Tame, Otac Laži, Satana, Vladar ovoga svijeta, Zmija (s nogama i bez njih), Zmaj (sve biblijski izrazi za istu spodobu)
Sveto Pismo koristi velik broj imena i izraza koji najbolje ističu zloću i paklenu ćud inicijatora pobune i njegovih anđela. Neka se mladi nauče svemu o Sotoni i sotonizmu, možda im zatreba u životu:
Najuobičajeniji *nazivi su* :
- Sotona (od hebrejske riječi satan), protivnik ili onaj koji se opire svemu Božjemu: vidi u (Mt 4, 16), (Mk 1, 13), (Lk 10, 18), (Iv 13, 27), (Dj 5, 3), (Rim 16, 20), (1 Kor 5, 5), (1 Tim 1, 20), ...
- diabolus-đavao, klevetnik koji ometa i ocrnjuje sve što je dobro, sveto i istinito: (Mt 4, 1), (Ef 6, 11), (1 Tim 3, 6), (Jak 4, 7), ...
- Azazel (Lev 16, 8);
- Asmodej, pakosni zloduh i ubojica (Tob 3, 8);
- Anđeo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, grčki Apolion
- Upropastitelj (Otk 9, 11);
- Beelzebul-bog muha, nečistog zraka ili nečisti duh koji oskvrnjuje sve što je sveto (Lk 11, 15);
- Belial-nedostojni (2 Kor 6, 15);
- napasnik-tentator (Mt 4, 3);
- lažac i otac laži (Iv 8, 44);
- čovjekoubojica od početka-homicida ab initio (Iv 8, 44);
- Stara zmija-antiquus serpens ... zavodnik svega svijeta (Otk 12, 9);
- veliki Zmaj-magnus draco (Otk 12, 3);
- poglavica đavolski-princeps daemoniorum (Mt 9, 34);
- knez ovoga svijeta-princeps saeculi huius (Iv 12, 31);
- netko tko mora od Boga dobiti dozvolu (zaiskati dozvolu) da kuša svete ljude: (Lk 22:31) "Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu."
itd.
Slične nazive, koji opisuju njihovu pakost, nalazimo u Svetom Pismu za ostale pale anđele, kao: grešni anđeli, nečisti i zli duhovi, anđeli Zmaja...
Glavni "bad guy" pojavljuje se u ulozi gostujuće zvijezde tek nekoliko puta u Svetom Pismu.
Ponekad ćaska s Bogom, navodi ljude na nepodopštine, ili kleveće. Evo slavnih citata:
" Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a medu njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: "Odakle dolaziš?" - "Evo prođoh zemljom i obiđoh je*", odgovori on. "
Satan, zajedno sa sinovima Božjim diskutira s Bogom. Bog, kao neki neobaviješteni kralj, pita gdje li se Satana skitao. Vrag ga pak nagovori na okladu tj. "izazove da upropasti poštenog Joba". Nakon što ga pošteno izmuči, a Job ne prokune Boga, Sotona gubi okladu.
Jahve: Satana = 1:0
___________
* Zar Sotona nije zaveo Evu, pa ga je prokleo Bog da plazi po trbuhu "sveg života svog", a ne da bi hodio zemljom?
Post 3:14
Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
Sljedeća pojava Nečastivog je u Ljetopisima 1 21:
" Tada Satan ustade na Izraela i potače Davida da izbroji Izraelce."
"Bilo je to mrsko i u Božjim očima, pa Bog udari Izraela."
Bog mrzi popisivanje stanovništva !? pa je za kaznu pobio 70.000 Izraelaca.
Jahve: Satana = 1:1
Zatim nam Zaharija 3 govori o svom viđenju Vraga, koji je "obukao Joshuu u prljave haljine" tj. valjda ga nepravedno oklevetao:
" Potom mi pokaza Jošuu, velikog svećenika, koji stajaše pred anđelom Jahvinim, i Satana, koji mu stajaše zdesna da ga tuži. Anđeo Jahvin reče Satanu: "Suzbio te Jahve, Satane! "
Jahve: Satana = 2:1
Isus naziva Petra Sotonom jer ga je odvraćao od pogibelji na križu:
"Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"
Jahve: Satana = 2:2
Jedino spominjanje Lucifera (prevedeno kao Svjetlonoša => Luci=svjetlo + ferro=nositi):
" Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo*, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu."
Naziva se sinom Zore, ali to nije njegova majka Zorica, vec planet Venera - koji se ujutro pojavljuje prije Sunca, pa izgleda kao da uzima malo svjetlosti od Sunca i dalje ljudima. Usprkos kršćanskom vjerovanju da je Lucifer vrag, radi se o kralju Nabukonodozoru (u početku odlomka piše: "zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom...Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima").
Jedini lik koji se također uspoređuje sa zvijezdom Danicom, tj. planetom Venerom je Isus:
"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica."
(Otkrovenje 22:16).
Znači li to da je Isus Lucifer - Svjetlonoša?
Jahve: Satana = 2:3
Kušnja Isusa u pustinji
(Mt 4,1-11; Mk 1,12-13)
Ako je Isus samo sveti čovjek, Đavlova iskušenja imaju nekog halucinatornog smisla, ali ako je Sin Božji i Bog sam, cijela priča postaje besmislena. Đavao mu "nudi" mnogo kruha, sva kraljevstva zemlje, vlast i slavu. Kao da caru nudi paru. Ili kao da vlasniku kuće dođe čovjek koji znade da je taj vlasnik kuće i nudi mu njegovu kuhinju. Đavao je znao da je Isus Bog, i Isus je znao da je Bog. Što će mu šugava prašnjava carstva toga doba? Je li to stvarni događaj ili opet nekakva divlja "simbolika"?
" i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje."
Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike."
Jahve: Satana = 3:3
Konačni obračun s Đavolom - finale i poraz
" A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. Ali oganj side s neba te ih proguta. A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. "
Dakle dominantni Negativac, koji je imao "veliku moć", dok glavni junak pati (a gledatelji mazohisti svršavaju) sve dok na kraju glavni junak u svoj svojoj Slavi, uz glazbenu pozadinu, specijalne efekte i u velikom simbolizmu - pobjeđuje, a negativac pada i biva ubijen, kažnjen ili ponižen!
Prava biblijska sapunica.
Papa i DRAKULA - kompići
Papin legat izvještava svoga Pija II da je tijekom svoje vladavine 1462. Vlad III - Drakula (Vlad Draculea III, AKA Vlad Tsepesh) ubio 40.000 svojih političkih neprijatelja. On piše:
Mnoge je ubio slamajući ih pod kotačima kola; neke je oderao žive, druge nabio na kolce ili pekao na usijanom ugljenu, druge izbo kopljima kroz glavu, trbuh, prsa, stražnjicu, ili crijeva da bi završilo kroz usta; tako da nije bilo oblika mučenja koje nije primjenjivao, nabijao bi na kolce majčine dojke i na njih njihovu djecu, mučio ljude s tako silovitom okrutnošću koju nisu mogli izmisliti niti najokrutniji tirani.
Je li papa s gnušanjem ekskomunicirao tog "predstavnika sotone" na zemlji? Ne! On s divljenjem stupa u kontakt s katolikom Drakulom i dogovara rat protiv turskog Mehmeda II. Papa Pije II nikada nije loše govorio o svome kompiću Drakuli! Imao je veliko poštovanje prema njemu.
Taj je Papa ionako samo jedan u nizu raznoraznih crkvenih podlaca koji su zasjeli na "svetu" stolicu. Završio je tako da se bahato postavio na čelo križarske vojske koja je trebala krenuti u klanja iz Ankone. Tu je Papa Pio Drakula (Dracul - đavao) iznenada umro.
Poput razbojnika na križu s Isusom, Drakuli je bilo dovoljno da postane katolikom (tj. prizna Krista) i WOILA! (Puffff!) brišu mu se svi grijesi i odlazi u Raj.
Poznata je njegova opsesija djevojačkom nevinošću (pa bio je Katolik zar ne?). Ne bih o detaljima što je činio djevojkama uhvaćenim u "preljubu" ili da su nedajbože ne-nevine stupile u pre-sveti brak...
Čudno da nije već postao katolički svetac. Navodno je pokopan u kršćanskom manastiru blizu Bukurešta, a njegov grob u manastiru Snagov, kao mjestu gdje je navodno položen njegov leš, nađen je prazan (!) Da nije uskrsnuo u svom proslavljenom tijelu?
"Milijuni nevinih muškaraca, žena i djece, od kako je nastalo kršćanstvo, bilo je spaljeno, mučeno, pljačkano i zatvarano. Kakav je bio učinak ove prisile? Učiniti pola svijeta budalama, a drugu polovicu licemjerima; podupiranje lupeštva i zabune posvuda po svijetu."
[Thomas Jefferson, Notes on the State of Virginia, 1781-82, Query XVII.]
|
