A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: "Ustaj! Napravi nam boga, pa neka on pred nama ide!
Narod odlučio napraviti kip koji predstavlja Boga, i tako ga obožavati vjerskom ceremonijom. Što je tu loše? Koliko je to različito od klečanja i moljenja pred križem. Križ je isto tako simbol, kao što je i Zlatno tele bilo mnogim drevnim narodima. Valjda su se htjeli zahvaliti Bogu na čudesnom razmicanju Crvenog mora i uništenju najmoćnije egipatske vojske?
Uvrijeđeni Jahve se razbjesnio i odlučio totalno istrijebiti cijeli narod zbog toga kipa. Želi ponoviti pomor sličan Noinu potopu, da sve istrijebi kao žohare, a ostavi samo Mojsija i od njega opet razmnoži cijelo čovječanstvo:
Dobro vidim", reče dalje Jahve Mojsiju, "da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod."
Mojsije počne uvjeravati "dobroga i sveznajućega" Boga da to nije u redu i:
I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.
No, sad se narod morao suočiti s Mojsijevim genocidnim bijesom:
Prvo je razbio Ploče sa Zapovjedima koje je ispisao Bog svojom vlastitom rukom:
(Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim)
1.) razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda.
2.) Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre. Onda prah razbaca po vodi i natjera Izraelce da je piju.
3.) Slijedi naredba da se pokolju prijatelji, braća, djeca itd. 3000 ljudi.
"Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov."
Nakon toga, Bog je pobio još ljudi:
4.) Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini.
Bog ih šalje u obećanu zemlju, ali neće hodati s njima, da ih sve ne istrijebi ko miševe ili štakore:
"Ja s vama neću poći - jer ste narod tvrde šije - da vas putem ne istrijebim."
Konačno se bjesomučni Jahve primirio i obećao da će opet ispisati ploče koje mu donese Mojsije.
Pitam se samo, gdje su završile te ploče, jedini artefakt koji je potekao izravno od Boga. Kako to da su negdje izgubljene i trunu u mraku zatrpane zemljom? Zar ih nije narod čuvao kao zjenicu oka svoga? Zašto ne postoji zapis pretužnih ljudi koji su ih izgubili? Koja je moralna pouka ove bajke kada se prepričava na vjeronauku djeci?
Možda je Mojsije prevario narod, pa sam klesao?
Prvo mu Jahve Bog daje ploče koje je ispisao prst Božiji:
Mojsije prima ploče Saveza
(18) Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.
To Mojsije razbija (ili se nespretno spotaknuo o stijenu pa razbio)
Izrađuje drugi par ploča 10 zapovijedi, gdje Bog naređuje Mojsiju da ih ispiše svojom rukom:
Reče Jahve Mojsiju: "Okleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa ću ja na ploče napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio.
No tu se Bog predomislio, pa naređuje Mojsiju da on iskleše ploče:
Zapiši ove riječi", reče Jahve Mojsiju, "jer su one temelji na kojima sam s tobom i s Izraelom sklopio Savez." (28) Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na ploče ispisao riječi Saveza - Deset zapovijedi.
Međutim, kasnije Mojsije mulja - laže:
I napisa na te ploče, kao i prije, Deset riječi koje vam je Jahve rekao na brdu, isred ognja, na dan zbora. Onda ih Jahve dade meni. (5) Okrenuh se i siđoh s brda.
Pn 10,2
Da nije obmanuo narod, i sam isklesao ploče, a naivnom narodu rekao da je to Bog sa svojim prstom ispiso? Imamo i motiv i opravdanu sumnju.
Ovu očitu kontradikciju, apologeti naravno, tumače tako da ispadne sve istina: Jahve naredio Mojsiju da ispiše "neke druge zapovijedi na pozadini ploče", a On je ispisao 10 zapovijedi. Tako imamo i ovce i novce, Jahve nije senilan, a Mojsije nije lagao, pa je Biblija opet ostala savršen spis bez ikakve greške.
Priča o Danijelu
Kralj Darije je slavio Danijela, ali drugi prinčevi su postali ljubomorni. Stoga su nagovorili kralja da donese Zakon po kojemu svatko tko se moli bogu ili čovjeku, a to nije kralj Darije, mora biti bačen lavovima.
Tako su našli Danijela da se, licem okrenutim prema Jeruzalemu, tri puta dnevno moli Jehovi.
Odmah je bačen u lavlju jazbinu; na njen ulaz navaljen je kamen i zapečačen kraljevskim pečatom.
Kralj je te noći loše spavao, a sljedećeg jutra on ode do jazbine i pozove Danijela. On mu odgovori i kaže da je Bog poslao svog anđela i zatvorio lavovima ralje.
Danijel je izvučen živ i zdrav, a kralj se preobratio na Jehovu, Danijelovog boga.
Kralj Darije, sada vjernik i poštovatelj istinskoga Boga, naređuje privođenje ljudi koji su optužili Daniela prema Zakonu koji je on odobrio, i po kojemu je Danijel bio kriv. Ali ne samo njih nego i njihove supruge i svu njihovu djecu. Sve su ih bacili u lavlju jazbinu.
Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
Što su žene i djeca skrivili? Kako su oni uvrijedili Kralja Darija, štovatelja Jehove? Tko je zaštitio Danijela? Jehova! Tko nije zaštitio nedužne žene i djecu? Jehova!
Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji.
Prvi sukobi oko odvajanja Crkve od države
Kada su Datan i Abiram kritizirali preveliku političku moć Mojsija:
"Vi prelazite mjeru! Sva je zajednica, svi njezini članovi, posvećena i među njima je Jahve. Zašto se onda uzvisujete iznad zajednice Jahvine!"
... ovaj ih, zajedno sa njihovom djecom i ženama, slugama i drugim pristalicama, prokune, pa se zemlja otvori i žive iz proguta, te svi završiše u Šeolu - Zemlji mrtvih (?!).
A kad on (Mojsije) završi sve te riječi, tlo se pod njima raspukne; zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih s njihovim domovima, sa svim Korahovim ljudima i svim njihovim imanjem. Živi siđu u Šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora. Na njihov vrisak svi Izraelci što su stajali oko njih pobjegoše govoreći: "Da i nas zemlja ne proguta!" Ali sukne oganj od Jahve te proždre 250 ljudi koji su prinosili tamjan.
Da ponovimo:
- Jahve/Isus pod kritičarima otvori zemlju da ih proguta zajedno s njihovom djecom.
- prestrašene ljude koji s time nisu imali baš ništa (samo su se prestrašili gutajuće zemlje), Jahve spali bacačem plamena s nebesa - njih 250 odjednom.
"Po ovom ćete vidjeti", reče Mojsije, "da me Jahve poslao da vršim sva ova djela, a da ih ne činim sam od sebe "
Hoće li djeca na vjeronauku shvatiti ovu nabožnu pouku?
Samoubojstva u Bibliji
Postoji nekoliko zapisa o samoubojstvima u Bibliji. Nigdje se posebno ne osuđuju ti čini, niti ih se proglašava grijehom. Čak što više, navode se kao logična posljedica njihovih djela, kazna ili se čak stječe dojam da Bog Jahve zadovoljno promatra njihov čin. Jedno od najpoznatijih samoubojstava opisanih u Bibliji je ono koje je počinio Samson. Zabilježeno je u Sucima 16, 23-31. Samson je bio legendarni vođa u mitološkoj povijesti Izraela. Samsona zarobiše izraelski neprijatelji Filistejci. Iskopaše mu oči i strpaše ga u zatvor. Tijekom vjerske svečanosti posvećene njihovom bogu, doveli su ga u hram da ih zabavlja, ali je on srušio stupove, ubivši neprijatelje i sebe. I. knjiga o Samuelu, poglavlje 31, opisuje samoubojstvo prvog izraelskog kralja – Šaula i njegova vjerna štitonoše:
Boj je postao žešći oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade ranjen od strijelaca. (4) Tada Šaul reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanci i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. (5) Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj mač i umrije s njim.
U II. knjizi o Samuelu 17,23 opisano je samoubojstvo vojnog savjetnika Ahitofela koji se objesio jer je njegov savjet u ratu protiv Davida odbačen. Taj kliše upotrijebio je Marko za konstruiranje izmišljene priče o Judi, izdajniku Isusa, koji nije poslušao njegove savjete, sredio financije, pa se na koncu objesio. Ostali nepoznati pisci evanđelja, pokupili su njegovu temu i razradili je na svoje načine, opet prema detaljima Stara zavjeta.
Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kući u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuću, zatim se objesi i umrije.
U II. o Kraljevima 16,18—19 opisano je samoubojstvo Zimrija, kralja Izraela koji se ubio jer je izgubio grad Tiraz. Za njega je to bilo poražavajuće te se ubio tako da je zapalio kraljevsku palaču gdje je živio.
No prije toga je revno klao za Jahvu:
Čim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih rođaka ni prijatelja. (12) Tako Zimri iskorijeni svu kuću Bašinu po riječi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, (13) zbog sviju grijeha što su ih činili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeći Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.
***
Evo još jednog ponosnog muškarčine u Sucima. Ovome je bila sramota što ga je ubila žena, pa je naredio da ga ubije muškarac:
Abimelek dođe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reče mu: "Trgni mač i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije. Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on učinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće.
***
Fatalna udovica Sara NIJE se objesila (da ne bi oca osramotila)
Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi. Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda."
***
I konačno, Judino samoubojstvo (Matej 27,5.):
:
Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
Izgleda da mu Isus nije unaprijed oprostio:
"Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." A Juda, izdajnik, prihvati i reče: "Da nisam ja, učitelju?" Reče mu: "Ti kaza."
Matej 26,24
Najmudriji čovjek na svijetu - Salomon - je budala:
Salomonova presuda
Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. I reče jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" Tada reče druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. A kralj onda progovori: "Donesite mi mač!" I donesoše mač pred kralja, a on reče: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj."
Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!"
Je li sad žena kojoj je sin umro i koja je željela zadržati živog sina druge žene na to pristala? Pa zato je i došla pred kralja. Umjesto da dobije to dijete jednom za svagda, ona odjednom postaje krvoločni sadist:
" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!"
Njoj odjednom nije stalo do djeteta, već bi radije da ga kralj rasiječe na pola, nego da ga dobije za sebe živa, umjesto djeteta koje joj je umrlo. Koja bi majka/žena tako reagirala? Kakva je to sumanuta logika? Odjednom je ta žena sadistički poželjela vidjeti kako izgleda dijete rasječeno napola?
" Onda progovori kralj i reče: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka."
Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde. "
Ajme, božanstvenog li primjera neizrecive mudrosti i blagosti!
Njegova "mudrost" je izražena i činjenicom da je imao 700 žena i 300 ljubavnica. Lišio je normalnog života 1000 žena iz svog naroda. Je li svih tih 1000 imalo društveni, emocionalni i bračni život ? Dalje se kaže da su ga žene nagovorile da pred kraj života obožava idole (usprkos tome što ga je Bog posjetio barem dva puta). Je li to najmudriji čovjek koji je ikada postojao na zemlji? Ili najveći egomanijak. U Bibliji se nabrajaju tisuće njegovih konjušnica, ogromni dvori i bogatstva. Slava koja je dosezala "krajeve zemlje". Srećom, radi se samo o još jednom izmišljenom mitu. Nikakvi arheološki nalazi nikada nisu potvrdili da je postojao glupi kralj Salomon.
David i Golijat
" Izaberite između sebe jednoga čovjeka pa neka siđe k meni! (9) Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ćemo biti vaše sluge.
David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca* (današnji Palestinci !) u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju.
Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator. "
Ova priča podsjeća na film o Indijana Jonesu, gdje neki majstor baratanja sabljom izaziva junaka na dvoboj, a ovaj ga od prve upuca iz pištolja. Toliko o poštenoj borbi i rezanju glava. Što će iz te priče naučiti djeca na vjeronauku?
* "Dosad je većina onog što znamo o Filistejcima bila opisana s biblijskog motrišta. Taj je pogled u najmanju ruku vrlo, vrlo subjektivan. Oni su prikazani kao zli ljudi, barbari o njima ne doznajemo ništa lijepo", kaže izraelski arheolog Aren Maeir. "Kad na Filistejce gledamo s arheološkog stanovišta, dobivamo dokaze o vrlo bogatoj, dinamičnoj, fascinantnoj i naprednoj kulturi", kaže Maier, koji je nekoliko mjeseci svoje otkriće provjeravao kod drugih stručnjaka.
Opis Golijata - anakronizam:
Na glavi je imao mjedenu kacigu, obučen je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisuća mjedenih šekela. Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. Kopljača njegova koplja bila je kao tkalačko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša.
Golijatova ratna oprema je opisana detaljno. Je li to znak da je biblijski pisac opisivao stvarnu povijest, a ne mit? Nikako!
Egipćani iz tog vremena opisuju i nacrtali su kako su Filistejci stvarno bili opremljeni. Njihov opis sasvim odudara od biblijskog. Biblijski opis ne govori o vojniku iz 10. ili 12. stoljeća pr.n.ere, nego o teško naoružanom grčkom vojniku iz 7. ili 5. stoljeća pr.n.ere. Zašto je Biblija promašila za 300 godina? Jednostavno zato, jer su pisci iz tog vremena smislili biblijske priče (Finkelstein).
Samsonova oklada na propaloj svadbi
Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako običavahu mladi ljudi. (11) Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj.
Samsonova zagonetka
Tad im reče Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat ću vam trideset truba finog platna i trideset svečanih haljina. Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ćete meni dati trideset truba platna i trideset svečanih haljina."
"Zadaj nam zagonetku", odgovore mu oni, "mi te slušamo."
A on im reče: "Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke.
Hint:
Samson je par dana prije naišao na kostur od lava, u kome su se smjestile pčele sa svojom košnicom, pa se lukavi Samson poslužio tim medom.
Četvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili ćemo spaliti i tebe i očev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?" Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreći: "Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?" Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba.
Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: "Što ima slađe od meda i što ima jače od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." Tada duh Jahvin dođe na njega, te on siđe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeću i dade svečane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati očevoj kući. A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac.
Biblijska pouka za djecu na vjeronauku:
- smisli nerješivu zagonetku da se dokopaš tuđe imovine,
- žena je pokvarena, uvijek izdaje svoga muškarca,
- posebno ako je od tuđinskog naroda, ili "rase" ...
- Bog voli da njegov miljenik okolo kolje ljude da naplati svoju okladu,
- ženu se može dati kome se sprdne, nju se ništa ne pita (iako su je ucijenili da će ubiti nju i njezinu obitelj ako im ne kaže rješenje glupe zagonetke).
Što piše u Bibliji o odrubljivanju glava?
Suci 7, 25
"Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. I uhvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu.
1 Samuel 17, 57
Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
A kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistejčevu glavu.
2 Samuel 4, 7-8
Kad su ušli u kuću, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu noć išli putem kroz Arabu. (8) Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu."
Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.
... Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ničice na zemlji pred Kovčegom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsječene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana.
2 Samuel 20, 22
Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa ću otići od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah će ti njegovu glavu baciti preko zida!" Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu.
2 Kraljevi 10, 7-9
I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. (8) Glasnik dođe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reče: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." " Ujutro iziđe, stade i reče svomu narodu: "Vi ste pravedni! "
I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.
Jdt 13,8
Judita im reče: "Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina.
Jdt 14,1
A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine.
Jdt 14,11
1 Mak 11,17
Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju.
Mt 14,10
Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
1 Sam 31,9
Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu.
1 Ljet 10,9
Svukavši ga, uzeše mu glavu i oružje te poslaše po filistejskoj zemlji unaokolo javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu.
Neprijateljeva glava "znak pomoći Gospodinove"
Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugrađane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladenačku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i svećenike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvrđi: pokaza im glavu zločinačkog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova luđačka ruka. Svi su tada, upravivši oči nebu, blagoslivljali Gospoda koji se očitovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sačuvao neoskvrnjeno!" Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvrđu, da svima bude na vidiku kao očevidan znak pomoći Gospodnje. Svi jednodušno zaključiše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uoči dana Mordokajeva.
Funkcija pretraživanja Biblije na temu TRUPLA (leševi), nalazimo sljedeće nadahnute stihove za čitanje na misama i vjeronauku:
Ez 6,5
Pobacat ću trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat ću kosti vaše oko žrtvenika vaših!
Ez 43,9
Sada će oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ću zauvijek prebivati posred njih.
Iz 34,3
Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče,
Jr 16,4
Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim."
Jr 19,7
Izjalovit ću na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i učiniti da svi poginu od neprijateljskog mača, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ću njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim.
Jr 31,40
dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina.
Jr 34,20
predat ću u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit će hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
Lev 26,30
Porušit ću vaše idolske uzvišice; oborit ću vaše kadione žrtvenike, zgrnut ću vaša mrtva trupla na trupla vaših kumira i odbacit ću vas.
Mudr 4,19
Ubrzo će oni biti trupla prezrena i ruglo među mrtvima dovijeka, jer će ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut će ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama će oni biti i spomen će im propasti.
Nah 3,3
Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče!
Ps 79,2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim.
Sef 1,0 su protiv Jahve sagriješili), krv će se njihova prosuti kao prašina, njihova trupla bit će bačena kao smeće.
Ez 9,7 I reče im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni iziđoše te zaredaše ubijati gradom.
Am 8,3 I hramske će pjevačice jaukati toga dana - riječ je Jahve Gospoda - bit će mnoštvo trupla, svuda će se bacati."
Lk 0,37 taše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi."
Jdt 14,15 Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uđe u ložnicu i nađe truplo bačeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena.
Jr 26,23 dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.
2 Mak 9,9 jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao gađenje u svoj vojsci.
Zapaljeni repovi lisica
"Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. (kost)
Suci 3,31
I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze luči i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu luč među dva repa. Tad zapali luči, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove
Suci 15,4
Tko kaže da se u Bibliji ne može ništa naučiti? Ako želite spaliti polja svojih suseljana, zapalite lisicama repove i pustite ih da trče uokolo.
Spazivši još sirovu magareću čeljust, pruži on ruku, uze onu čeljust i pobi njome tisuću ljudi.
Djeco na vjeronauku. Divite se kralju Davidu, Isusovom slavnom pretku na kojega se stalno Isus poziva, jer je sa svježom lubanjom od magarca zatukao tisuću ljudi, razbivši im lubanje i prosuvši im mozak. Allelujah!
Rat između Efrajima i Gileada
Kompleksna politika opisana u Bibliji.
Sažetak: Židovsko pleme Efrajim se našlo uvrijeđenim, jer ih Gileađani nisu pozvali u rat protiv Amonaca. Pa su poveli rat protiv njih. Gileađani ih pobjeđuju i rat je završen, ali bjeguncima (nema ratnih zarobljenika) su presjekli odstupnicu i zaklali svakog tko nije mogao izgovoriti Š u riječi : "Šibolet" jer Efrajimovci Š izgovaraju kao S. I tako su poklali 42.000 Efrajimovaca, uz Božji blagoslov. Amen.
Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prijeđoše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe!"
Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tlačili. Pozvao sam vas u pomoć, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. Videći da mi nitko ne pritječe u pomoć, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?"
Tada skupi Jiftah sve Gileađane i udari na Efrajima. Gileađani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gileađani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea." Zatim Gileađani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prijeđem", Gileađani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim plićacima. Tako je poginulo četrdeset i dvije tisuće ljudi iz Efrajimova plemena.
Stvaranje Univerzuma
U početku Bog stvori svjetlo i vidje da je to dobro. Da vidi što? Prazninu? Da vidi da je ipak bio u pravu kada je odlučio to napraviti? Stvoriti svjetlo (dan) bez Sunca je kao stvoriti vlagu bez vode. Smiješno.
"... i rastavi Bog svjetlost od tame"
Kao da kažete: odvojit ću puninu od praznine. Besmislica.
Postanak 3,22
" Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! "
Čovjek je jedan od NAS mnogih bogova ??! Ili to razgovara Troglavi bog sam sa sobom?
" Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. "
Čovjek je istjeran iz Rajskog vrta zato da ne živi dovijeka već da bude smrtan ?! Hvala ti Svemogući Bože na tome.
Jeste li kršćanski fanatik?
10 - Energično niječete postojanje tisuća bogova u koje vjeruju druge religije, ali osjećate se grubo uvrijeđeni kada netko negira postojanje vašega.
9 - Osjećate se uvrijeđeni i "dehumanizirani" kada znanstvenici dokazuju da su ljudi evoluirali iz drugih životnih oblika, ali nemate problema s biblijskom tvrdnjom da smo kreirani iz blata.
8 - Smijete se mnogobošcima, ali nemate problema vjerujući i klanjajući se Trojedinom Bogu, Bezgriješnoj Djevici i mnoštvu svetaca, anđela, vjerujući u zle demone.
7 - Gnjevni ste na nasilje u Kur'anu, ali ne trznete obrvom kad čujete o tome kako je Bog/Jehova pobio sve bebe u Egiptu u "Knjizi Izlaska", podavio cijelo čovječanstvo, te naredio pokolj cijelih etničkih skupina u "Jošui" uključujući žene, djecu, starce, stoku i drveće!
6 - Smijete se hinduističkim vjerovanjima koja simbolički obogotvoruje ljude, i Grcima koji pričaju o bogovima koji spavaju sa ženama, ali nemate problema vjerujući da je Sveti Duh oplodio Mariju, koja zatim radja čovjeka-boga koji je ubijen, oživio a zatim se fizičkim tijelom uzdigao u Nebo.
5 - Spremni ste provesti cijeli život u traganju za sitnim rupicama u znanstveno uspostavljenoj starosti Zemlje (nekoliko milijardi godina), ali ne nalazite ništa pogrešno u vjerovanju plemenskim ljudima iz Brončanog doba koji su, sjedeći u svojim šatorima, nagađali da je Zemlja stara tek nekoliko pokoljenja.
4 - Vjerujete da će svi žitelji ovoga planeta izuzevši one koji dijele vaše vjerovanje, kao i sve suparničke sekte, provesti vječnost u beskrajnim mukama Pakla. A ipak smatrate da je vaša religija "najtolerantnija" i "puna ljubavi."
3 - Dok vam moderna znanost, povijest, geologija, biologija i fizika nisu uvjerljivi, neki glupan koji se valja na podu govoreći "jezicima" dovoljan vam je "dokaz" da je vaš izbor religije baš onaj pravi.
2 - Definirate 0,01 % kao "postotak visokog uspjeha" ispunjenih molitvi. To smatrate dokazom da molitva djeluje. A mislite da je preostalih 99,99 % NEUSPJEHA bila jednostavno Božja volja.
1 - Vi ustvari znate o Bibliji, kršćanstvu i crkvenoj povijesti manje od mnogih ateista i agnostika - ali i dalje sebe nazivate kršćanima.
Ateizam kao moralna vertikala
Tisućljetna religijska propaganda pokušala je od ateizma napraviti ideologiju moralnog dna, nemorala, zla svih vrsta, besmisla, degeneracije, beznađa i prezira prema čovjeku - sve su to epiteti koje su religije nalijepile na ateizam. Ujedno su sebi pripisale suprotno - one su tobože vrhunac istine, poštenja, časti, smisla, vrijednosti, punine smisla i najuzvišenija plemenitost. Imaju izravnu vezu sa samim Stvoriteljem Univerzuma.
Ljudske kvalitete, nešto što je u samoj srži nas kao ljudskih bića, nevezane su za ikakvo klanjanje nekakvom svemogućem, bijesnom entitetu koji nas voli i naređuje da samo Njegovo ime moramo obožavati, na način kako to propisuju neke od stotina prašnjavih, pljesnivih knjiga koju religiozne skupine drže da je baš ona riječ božja data samo njima.
Ateizam je istinska povezanost čovjeka s univerzumom, jer između njega i stvarnosti koja ga okružuje, nema nikakvih posrednika niti idola ideja i sebičnih nada.
Ateizam je prirodna zahvalnost za to što imamo - jedini ljudski život. U njemu nema besmisla - smisao sami kreiramo. U njemu je inherentno poštivanje svakog ljudskog bića bez razlike o tome s kojom ideologijom ili bogom se netko bavi ili ne bavi.
"Ateistički humanizam" je nevezan nagradom ili kaznom ili ispunjavanjem nečijih zapovijedi - smisao je sam u sebi. Za nesebičnu pomoć drugima, ateist se odlučuje sam po sebi, iz dubine svoje humane prirode.
Kao smrtno biće, ateist vrednuje svaki trenutak na ovoj zemlji, ne projicira ništa izvan toga. Znajući da ne može sve znati, i da znanost kao izraz racionalnog uma, nikada neće sve doznati i da će uvijek biti prostora za istraživanje, ateist stoji malen pod zvijezdama, iako svojim duhom doseže same granice univerzuma...
* Napomena: ne postoji "ideologija ateizma".
Komunizam, kršćanizam, fašizam, islamizam, teizam, rasizam, hinduizam, nacizam, antisemitizam - sve su to razne ideologije. Ateizam je samo "jedna ideologija manje".
"Ispravno čitana, Biblija je najmoćnije oruđe za ateizam ikada zamišljeno."
"Premda mi se približava vrijeme umiranja, ne bojim se smrti i odlaska u pakao ili (što bi bilo daleko gore) odlaska u populariziranu verziju raja. Očekujem da je smrt ništavilo i zahvalan sam ateizmu što me oslobodio od svih mogućih strahova od smrti."
[Isaac Asimov (1920-1992)]
|
