"Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina"
Ova erotsko-ljubavna knjižica je nekako zalutala
u Bibliju. Nakon toliko klanja i ubijanja nevjernika i Jahvinih neprijatelja,
pravo je osvježenje, ali nema ama baš nikakve vjerske konotacije niti nabožne
pouke – skroz je «svjetovna». Prevoditelji su ubacili mnoštvo nabožnih naslova
i podnaslova (zaručnik, zaručnica itd.) kako ne bismo pomislili da se radi o
«nedajbože» predbračnom seksu. Neki su toliko skrenuli, da tvrde kako se radi o opisu Isusove ljubavi prema majci Crkvi. Zato sam ad hoc naslove izbacio. Ionako su
proizvoljni.
"Pjesma nad pjesmama"
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od
vina. Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube
djevojke. Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju
više nego vino. Pravo je da te ljube.
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori
kedarski, kao zavjese Salomonove. Ne gledajte što sam garava, to me sunce
opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam
vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala. Reci mi, ti koga
ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te,
oko stada tvojih drugova.
Zbor djevojaka
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi
tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o
prijateljice moja. Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod
ogrlicama. Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj
miriše. Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.
Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim. - Gle, kako si
lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica. -
Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.
- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi. Ja sam cvijet
šaronski, ljiljan u dolu. - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica
moja među djevojkama. - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi
moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni
slatki su grlu mome. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. - Kćeri
jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite
ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda,
preskakuje brežuljke. Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za
našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. Dragi moj podiže
glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, jer
evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. Cvijeće se po zemlji
ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano
moja, ljepoto moja i dođi. Golubice moja, u spiljama kamenim, u
skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj
ugodan i lice je tvoje krasno." Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju
vinograde, naše vinograde u cvatu. Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on
pase među ljiljanima. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se,
dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša
moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali
ga nisam našla. Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li
onoga koga ljubi duša moja?" Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga
ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću
majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude
htjela!
Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i
tamjana i svih prašaka mirodijskih? Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje
šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu. Svi su vični mačevima,
za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih. Sebi
je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga. Stupove je
napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve
ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih. Izađite, kćeri sionske, i vidite
kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na
dan radosti njegova srca.
Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči
kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše
na brdo Gilead. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. Usne su tvoje kao
trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su
obrazi pod koprenom tvojom. Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu
sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački. Tvoje su dvije
dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima. Prije
nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak
tamjana. Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi
s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina
leopardskih. Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila
jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Kako je slatka
ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja
tvojih ugodniji od svih mirisa. S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod
jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: nard i šafran,
mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s
najboljim mirisima. Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s
Libana.
Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom
mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede
najbolje plodove u njemu.
Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu
svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko
svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi
pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja,
savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi." "Svukla
sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih
okaljam?" Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz
prste na ručku zavora. Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio
i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam
našla, zvala sam, ali nije se odazvao. Sretoše me čuvari koji grad obilaze,
tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina. Zaklinjem vas, kćeri
jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od
ljubavi.
Zbor djevojaka
Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama,
što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. (11)
Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput
gavrana. Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao
mlijekom umiveni, u okvir poredani. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog
bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. Ruke
su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost
pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas
mu je kao Liban, vitak poput cedra. Govor mu je sladak i sav je od
ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.
Zbor djevojaka
Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je
zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?
Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da
pase po vrtovima i da bere ljiljane. Ja pripadam dragome svome, dragi moj
pripada meni, on pase među ljiljanima.
Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao
Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama. Odvrati oči svoje od mene jer
me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. Zubi su ti
kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao
blizanke i nijedna nije osamljena. Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod
koprenom tvojom. Imam šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni
broja se ne zna. Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u
majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom,
a kraljice i inoče hvale su joj izrekle. Tko je ova koja dolazi kao što
zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod
zastavama? Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da
pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. Ne znam kako, tek želja
moja pope me na kola naroda mog kneževskog.
Zbor djevojaka
Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo!
Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora? (2) Kako
su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih
kao grivne stvorene rukom umjetnika. Pupak ti je kao okrugla čaša koja
nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima. Dvije
su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina. Vrat je tvoj kao kula
bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti
je kao kula libanska što gleda prema Damasku. Glava je tvoja kao brdo
Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama! Stas je tvoj
kao palma, grudi su tvoje grozdovi. Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim
vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao
jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino.
Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama
usnulih. Ja pripadam dragome svome i on je željan mene. Dođi, dragi
moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. Jutrom ćemo ići u vinograde
da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću
ti dati ljubav svoju. Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog
voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj! O, da si mi brat,
da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me
zato ne bi prezirao. Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me
odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. Njegova mi je
lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela!
Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga
svoga?
Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na
svijet dala roditeljka tvoja.
Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer
ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i
plamena Jahvina. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.
Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.
Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa
svojom sestrom kad bude riječ o njoj? Ako bude poput zida, sagradit ćemo na
njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim
daskama.
Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima
njegovim kao ona što nađe smirenje.
Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i
svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka.
Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta
onima što čuvaju plodove.
O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj,
daj da ga i ja čujem!
Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama
mirisnim!
