" Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo." One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo." Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. "
Knjiga Postanka 19, 38
Moapci i Amonci su narodi koji su živjeli oko Izraelaca, i koje su isti nemilosrdno ubijali u "svetim" ratovima. Nakana ove pričice je jasna - blaćenje s prezirom ta dva susjedna naroda - da su nastali pijanim rodoskvrnućem - kako bi se lakše opravdalo njihovo nemilosrdno uništenje u biblijskim, bogom naređenim ratovima.
Čita li se ovo na katoličkom vjeronauku po vrtićima? Koja je moralna pouka i savjet na temelju ove priče iz Biblije?
Biblijska bajka o Božanskim hemoroidima
Natezanja s Kovčegom Saveza = "Sveti Gral"
(peto poglavlje Prve knjige o Samuelu)
Ratovaše tako Izraelci s vječnim neprijateljima Filistejcima (današnji Palestinci). Ovi ih pobijediše, pobiše 7.000, pa se Izraelci dosjete i dovuku čarobni Jahvin kovčeg saveza (s kamenim pločama i Božjim zapovjedima). Palestinci tada pobiše 30.000 Izraelaca i oteše kovčeg.
Kad je to čuo stari Elija,
"...pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije."
Sve je to čula njegova trudna snaha (Pinhasova bezimena žena):
"...savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!"
1 Samuel 5
Da je rodila žensko dijete, bio bi to razlog velike zabrinutosti za smisao svoga života. Ovako, rodivši sina, može na miru umrijeti. Ispunila je svoju svrhu kao žene-rodilje.
Zlatni hemoroidi i štakori
Izgleda da su Filistejci (oni zli i pokvareni ljudi koji su uvijek smišljali nekakve nepodopštine) baš morali oteti Božji Zavjetni kovčeg i odnijeli ga u svoje malo blatnjavo selo Ašdod.
Bog je stvarno bio pobjesnio zbog toga. Odmah je krenuo uništiti statuu njihova božanstva Dagona, jer se ne voli podsjećati da ima takmace. Bog je statui odrubio glavu i polomio ruke.
"Zato Dagonovi svećenici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana." lol
Zatim ubija sve u selu Ašdodu, i kao dobar primjer, "udari ih hemoroidima". Biblijski prevoditelj je, u nastavku teksta, riječ 'afolim' (tj. "hemoroidi na stidnim mjestima") cenzurirao, i napisao da se radi o čirevima (to nije ni prvi ni posljednji put da se vara čitatelja):
Nakon kratkog vijećanja, Ašdodđani zaključiše poslati arku u drugo Filistejsko naselje zvano Gat. Nije prošlo dugo vremena i eto, Whammmm! -- Bog je opet u akciji. On "udari građane, od najmanjega do najvećega, i pojaviše im se hemoroidi". (ubio ih pa učinio da im se pojave hemeroidi?)
Sada, ljudi Gata brzo odluče vratiti taj ukleti poklon natrag. Ali prekasno. Veliki izumitelj hemoroida i pritiskanja/udaranja naroda, Jahve kreće brzo u akciju (prozreo je njihovu igru skrivača!) i :
"...vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. Ljudi koji nisu pomrli bili su udareni hemoroidima i bolni se vapaj grada dizao do neba. "
Gatovci tada poslaše kovčeg u Ekron. Ekronci sazvaše svećenike i vračeve (to je u ta drevna vremena ionako bila ista profesija, kao i danas) i zapitaše ih: "Što ćemo učiniti?!" "Što da radimo s (tim prokletim) Kovčegom Jahvinim? Poučite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto."
I eto rješenja koje su smislili vračevi: za svakog svog kneza moraju napraviti pet zlatnih hemoroida i pet zlatnih štakora, staviti to na kola i upregnuti krave muzare, i pustiti ih da odu.
" ...mukale su idući, a nisu skretale ni desno ni lijevo."
Stanovnici izraelskog Bet Šemeša su se radovali kad je kovčeg stigao natrag i zaklali i zapalili krave na žrtvu Jahvi, ali sinovi Jekonijini nisu se radovali s njima. Zato je Svemogući Milostivi Bog po hitnom postupku odmah pobio njih 70.
Ako sada dok ovo čitate mislite u sebi da se radi o jednoj velikoj smrdljivoj gomili budalaština, pričekajte. Biblija nudi dokaz da je ova priča istinita od riječi do riječi!
"Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kovčeg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša."
Dakle kamen je još tu! Biblija je istinita!
Kamen ima i svoje ime: Abel (ne znam zašto su ime kamena Abela ispustili pedantni hrvatski prevoditelji biblije. Možda im se učinilo preblesavo da Biblija imenuje kamenje?).
/[stone of] Abel {aw-bale'} na hebrejskom originalu i u engleskim prijevodima Biblije/
Božja pravednost na djelu
Jošua 7:16
Otkrivanje i kažnjavanje krivca
Akan reče Jošui: "Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam učinio: vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo."
Tada uze Jošua Akana, sina Zerahova, i srebro, plašt i zlatnu šipku, i sve sinove i kćeri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, šator njegov i sve što bijaše njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael.
Reče Jošua: "Kako si ti nas unesrećio, tako danas tebe unesrećio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. Potom navališe na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublaži od svoga žestoka gnjeva. Zbog toga se događaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas.
Ogavno. Akan se polakomio i zadržao za sebe nešto ratnog plijena koji je pripadao svećenicima. Priznaje krađu, pa ga veliki Jošua daje kamenovati, i njega i njegove sinove i kćeri i stoku. To je Jahvina pravednost na djelu: "Kažnjavam grijehe otaca na njihovoj djeci !" Nakon kamenovanja nevine djece i stoke, Jošu-u Bog nagrađuje tako što u gradu Aju "pobije sve ljude i žene - sav Aj".
U hrvatskom prijevodu stoji: "I kamenova GA sav Izrael", iako je očito da su kamenovali i cijelu njegovu obitelj, koja s očevom krađom nije imala ništa. Engleski prijevodi su pošteniji. Tamo piše: "I kamenova IH (them) sav Izrael" (and they burned them with_fire_, and stoned them with stones = dakle i spaljivanje je izbačeno !). Po hrvatskom prijevodu ispada da je narod doveo Akanovu obitelj i stoku samo da promatraju kako se Akana kamenuje do smrti. Taj krvavi čin mučnog ubijanja kamenjem i spaljivanje nevine djece (i svega Akanovog) koji s krađom nisu ništa imali, bogu Jahvi je bio toliko ugodan, da se odmah primirio i nije više bio bijesan. Tko zna što bi napravio da mu nisu pružili takvu zadovoljštinu.
Biblijski prorok opet trkelja o Akanovoj pravednoj kazni od Boga (ne spominje njegovu nevinu djecu i obitelj):
Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogriješio o 'herem' te se oborila srdžba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?
Jošua 22,20
Primitivci koji su to čitali i držali svetim, bogom nadahnutim tekstom, dobili su opravdanje za traženje krivca za bilo kakvu nedaću koju nisu mogli objasniti, pa ga ubiti zajedno s djecom, "da se bog smiri".
Posljednje riječi "velikog, pravednog" kralja Davida - Isusovog tobožnjeg pretka
Na svojoj samrtničkoj postelji, kralj David svojim zadnjim riječima naređuje svome sinu da zakolje dva njegova stara suparnika:
Učini dakle po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob.
Sinovima pak Varzelaja od Galada učini milost, i neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma brata tvojega.
I eto, kod tebe je Simej sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iđah u Mahanajim; ali mi dođe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: neću te ubiti mačem.
Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar čovjek i znaćeš šta ćeš mu učiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob.
Tako počinu David
1. Kraljevima 2,10
Dakle kralju Davidu, zadnja pomisao pred smrt bila je narediti sinu da zakolje dvojicu njegovih vršnjaka sijede kose protiv kojih je imao nešto.
To je taj podlac s kojim se lik Isus toliko ponosio da ima nobl podrijetlo?
I koji je smaknuo supruga žene, na koju je bacio oko....
Drugi prijevod:
Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.
Prva knjiga o kraljevima 2, 9
Ali grobnica najslavnijeg židovskog kralja Davida, netragom je nestala, i nitko nije zapamtio gdje je bila. Nikakvih artefakata niti dvoraca ili zapisa, osim što su nađena sumnjiva tri slova (dvd') na nekoj steli. Zar to nije čudno? Osim ako se ne radi o mitskom liku iz priča.
 Carl Sagan
Znanost (kao društvena disciplina) ima u sebi ugrađen mehanizam ispravljanja pogreške. Vjera (bilo kao društvena disciplina = religija ili kao privatna) nema tog mehanizma i ne želi ga niti imati jer se to protivi samoj njezinoj suštini.
Francuski nobelovac Francois Jacob (u predgovoru svoje knjige "Logika živog"):
"Ništa nije opasnije nego sigurnost da si u pravu. Ništa nije potencijalno tako razorno kao opsesija istinom koja se smatra apsolutnom. Svi zločini u povijesti bili su rezultat jedne ili druge vrste fanatizma. Svi povijesni pokolji činjeni su uime kreposti, istinite religije, legitimnog nacionalizma, pravedne politike ili ispravne ideologije, ukratko - uime borbe protiv nečije druge istine."
|
