|
U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki čovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za inoču ženu iz Judina Betlehema. Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi i vrati se u očevu kuću u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva četiri mjeseca.
Tko je to INOČA? Nije li to nekakva teološka muljaža da nas "pobožni prevoditelj" prevari?
U engleskim izdanjima lijepo piše: concubine - konkubina iliti prilježnica, ljubavnica/prostitutka. A umjesto "Rasrdivši se jednom, njegova ga inoča ostavi", Biblije na engleskom prevode sa "And his concubine played the whore against him" tj. "njegova konkubina se prokurvala na njegovu sramotu". Iako Biblija pravi razliku između supruge i konkubine, razlika je vrlo mala i tiče se samo toga je li muškarac dobio miraz za nju ili nije. Budući da žena u Bibliji nema neku vrijednost veću od slugu ili magarca, to je za očekivati.
Idemo dalje:
Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio kući oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu iziđe u susret. Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i noćivali. Četvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene reče zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene reče čovjeku: "Hajde, ostani još noćas i proveseli se!" A kad čovjek ustade da pođe, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje prenoći. Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene reče: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jedući zajedno dok se nije nagnuo dan. Muž ustade da ide, s inočom i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, reče: "Evo se dan nagnuo k večeru. Prenoći još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru."
Ovaj dosadni dnevnik gostoljubivosti djevojčina oca se nastavlja:
Ali čovjek ne htjede prenoćiti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, inoča i sluga.
Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se već jako nagnuo, pa sluga reče svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu prenoćimo." Ali mu gospodar odgovori: "Nećemo se svraćati u grad tuđinaca koji nisu Izraelci, nego ćemo ići do Gibee."
Valjda su imali dovoljan razlog za zaobići i ne ući u ovaj mrski "grad tuđinaca."
Još reče sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje ćemo prenoćiti, u Gibeu ili Ramu." I prođoše, nastavljajući put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. Oni skrenuše onamo da prenoće u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u kuću da prenoće. I dođe neki starac koji se predvečer vraćao s posla u polju. Bijaše to čovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. Podigavši oči, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo ćeš?" - upita ga starac. A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vraćam se kući, ali nema nikoga da me primi k sebi u kuću.
Ispravno je zaštititi stranca i primiti ga na prenoćište, ali ova priča nije napisana da nas pouči pomoći potrebitima. Ona ima sasvim drugačiju svrhu, kako ćemo vidjeti.
Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." "Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj noćiti na trgu." I uvede ga u svoju kuću i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. Dok su se oni krijepili, gle, neki građani, opaki ljudi, okružiše kuću i, lupajući svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru kuće: "Izvedi toga čovjeka što je ušao u tvoju kuću da ga se namilujemo." Tad iziđe domaćin iz kuće i reče im: "Ne, braćo moja, ne činite zla. Taj je čovjek ušao u moju kuću, zato ne činite bezakonja.
Evo, moja je kći djevica, prepustit ću vam je. Činite od nje što vam drago, ali ovom čovjeku ne činite bezakonja."
Mora da je opakost tih ljudi, ili ako hoćete perverznost, bila duboko ukorijenjena, kad su odbili tako poželjan dar kao što je "djevica s kojom mogu činiti što im drago".
Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj čovjek uze inoču te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu noć do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je.
Ljudi odbijaju silovati njegovu kćerku djevicu kao zamjenu za silovanje gosta muškarca, ali konkubinu "su silovali i zlostavljali svu noć do jutra". To je svakako podatak bitan za duhovni rast mladih kojeg treba podučavati na vjeronauku. Ali nastavimo:
Pred zoru žena dođe i pade na ulaz kuće onog čovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio kućna vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju inoču, kako leži na kućnim vratima s rukama na pragu.
Koliko je jadna žena morala propatiti od ruku tih monstruma, ne može se opisati. Bol, poniženje, patnja i očaj su neopisivi.
"Ustani, idemo!" - reče joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati kući. Kada je došao kući, trže nož i uze mrtvo tijelo inočino, rasiječe ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. I tko god vidje reče: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vijećati i govoriti."
Grozne li tragedije! Kakva moralna pouka je u toj priči? Što će naša djeca dobiti od te duboko nehumane, okrutne epizode? Ima li ikoji element priče inspiraciju jačanja karaktera, dužnosti prema bližnjima ili bilo što što bi uzdiglo ljudski duh? Polumrtvu, silovanu i izmrcvarenu ženu, njezin muž nabacio na margarca. Nije ni privjerio je li živa. Kao silovana, ona za njega više nema nikakvu vrijednost. Nije mu se odmah javila i on je baca na životinju. Valjda je izdahnula po putu. Kad je došao kući, onda je shvatio da je mrtva, pa ju je razrezao na komade...
Zamislite kako ovu priču vjeroučitelj tumači vašoj djeci ili bilo kome drugome. Zamislite kako se djeci ubaci u um da je žena toliko bezvrijedna da se daje rulji surovih životinja "da čine s njom što im drago", i kao posljedicu je brutalno zlostavljaju, pa je ovaj koji ju je ponudio za silovanje, rasiječe!
Nakon toga uslijedila je osveta drugih Izraelovih plemena, plemenu Benjaminovaca, jer su neki od njih silovali tu ženu, te tako obezvrijedili imovinu njezinog vlasnika. Oni su pobili sve živo na što su naišli u gradovima.
"Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisuća ljudi vičnih maču, sve samih vrsnih junaka. Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Izraelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim mačem muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem.
Knjiga o sucima 20,48
Ubojstvo Izebele
On reče: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska kći." I odoše da je sahrane, ali ne nađoše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku. Vratiše se i javiše, a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoga sluge Ilije Tišbijca: 'U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo. Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju, da se neće moći kazati: Ovo je Izebela.' "
" I neće ih pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji."
Jeremija 8,2
Odsjecanje prstiju
Suci 1,4
Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuća ljudi. U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama.
Odsjecanje ruku I nogu
2. Samuelova 4,12
Nato David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu.
"Sve Biblije je načinio čovjek."
"Religion is all bunk."
“Mislim da nikakva vrsta religije nikada ne smije dospjeti u američke javne škole.”
[Thomas Edison]
|
