Nakon što je trećega dana Bog stvorio zelenu travu, rasporedio je, uzgred, i sve zvijezde po nebu.
" I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. (17) I Bog ih postavi na svod nebeski "


Dakle milijarde danas uočenih galaktika, svaku s milijardama sunaca - zvijezda, i pripadnih planeta, Bog stvara poslije zelene trave, kao da se radi o sitnim rupicama na nebeskom svodu koji se okreće, kao što se tada i vjerovalo. Svjetlost je "razdvojio od tame" još prije, a Sunce stvara tek nakon trave, trećega dana. Očito je pisac smislio da je teže stvoriti svu tu silnu ispašu za njegove ovce i koze, negoli nekakve rupice na nebu. Nepotrebno je reći da je poredak stvaranja okrenut naopačke. Zemlja tj. planet nikako nije mogao postojati PRIJE Sunca tj. zvijezda.
Pitanje: ako su Židovi računali da svaki dan započinje sa zalaskom sunca (mrakom), pa je pola dana proteklo kada je završila noć, i onda osvane druga polovina dana - ujutro i dnevna svjetlost, je li se to reflektiralo i na njihovo zamišljeno Božije stvaranje svemira?

Da!

Prvi izvještaj o stvaranju
#1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

Dakle Bog je Zemlju stvorio prvoga "dana" u mraku. Onda je (na polovini prvoga "dana", nakon 12 sati mraka) stvorio svjetlost - svanuće dana. A onda je ustalio izmjenu noći i dana. Dan počinje od zalaska sunca do sljedećeg zalaska... Teoretski.
Odakle bi neuki pisci Biblije i Isus znali da sa svakim danom uvijek istodobno postoji i noć, na drugoj strani planeta?
Bog je stvarao svijet kako su to židovi vjerovali: noć pa dan = 24 sata.

Budući da je prije Bog "odvojio svjetlost od tame" (prazninu odvojio od punoće?!) pa nazvao period svjetlosti danom, a tame noću, On stvara Sunce-svjetlilo kao nekakvog vladara dana, a Mjesec noći (na pljosnatoj Zemlji-univerzumu).
I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

Čini se kao pretjerani utrošak truda i materijala. Galaktike, čije svjetlo kroz golema svemirska prostranstva dopire do nas tako slabo da ga jedva registriraju najosjetljiviji teleskopi, stvorene su, eto, da bi rasvjetljavale zemlju, kako bi pastiri mogli po noći naći svoje ovce.

Na Plejadama je Bog Jehova sjedio na svome prijestolju .... dok znanost nije otkrila da je to glupost, pa su se Jehovini svjedoci predomislili i zaboravili što su prije tvrdili da su našli u Bibliji.

Kula stražara:
Pomirenje 1928.

"Čini se da je konstelacija od sedam zvijezda koje tvore Plejade, krunsko središte oko kojega se poznati sustavi planeta vrte, čak i kad naši sunčani planeti slijede Sunce i putuju u svojim orbitama. Predloženo je, i uz veliku dozu uvjerljivosti, da je jedna od zvijezda te skupine Jehovin stan i mjesto najvišega neba;"
Job 38:31, 2 Ljetop. 6:21
"Zviježđe Plejada je maleno u usporedbi s drugima koje otkrivaju znanstveni instrumenti čudesnim očima čovjeka. Ali veličina drugih zvijezda ili planeta je malena po važnosti u usporedbi s Plejadama, jer je Plejada mjesto vječnoga prijestolja Božjega."

God. 1953, ta tvrdnja je postala blesava, uslijed novih astronomskih otkrića, pa su polizali svoje tvrdnje, praveći se da to nije niti bitno, kako to u religijskim krugovima po pravilu biva:

Kula stražara:
"Stoga je beskorisno upuštati se u neprofitabilne špekulacije. Usput, Plejade se više ne mogu smatrati središtem svemira i ne bi bilo mudro da pokušamo locirati Božje prijestolje na određenom mjestu u svemiru. Kad bismo mislili na Plejade kao Njegovo prijestolje, mogli bismo nepravilno gledati s posebnim poštovanjem na jedan klaster zvijezda." - Ponov. 4:19; 2 Ljetopisi 2: 6; 06:18.

Jehove imaju cijelu lepezu budalaština i nazadnosti, izrečenih pod "izravnim uplivom božanske mudrosti" i opsesivnog čitanja Biblije:

Golden Age, 1926 str. 583.
1926 Noin potop: možda su svi planeti istodobno bili na jednoj strani Zemlje. Bog je onda postavio "najmlađi" planet Neptun s druge strane kako bi djelovao kao gravitacijski korektiv da se to više ne bi moglo ponoviti.

God.1932. Kula stražara (Watchtower) je tvrdila da je "teorija gravitacije" temeljito pogrešna i da električna sila umjesto toga drži planete u orbiti i drži sve na površini zemlje.

Mjesec je opisan kao svjetlilo poput Sunca - ima svoj vlastiti sjaj.

" Tada će svjetlost mjesečeva biti kao svjetlost sunčana, a svjetlost će sunčana postati sedam puta jača, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izliječi rane svojih udaraca.
Izaija 30,26 "

U taj dan bi umjesto Jahvina iscjeljenja, imali totalnu katastrofu. Ali Izaija je ionako lažni prorok, pa se ne bi trebali oko toga uzbuđivati.

Pavao u Poslanici Rimljanima:

Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih. (41) Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

Pavlu su anđeli očito prišapnuli da Mjesec ima vlastiti sjaj i uspoređuje njegov "drugačiji sjaj" sa sjajenjem drugih zvijezda "i" Sunca. Planeti su isto što i zvijezde, a Sunce, koje jest zvijezda, nema nikakve sličnosti sa zvijezdama itd.

Planeti su također zvijezde:

" Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.
Otkr. 16.9. "

... kao što i ja to primih od Oca svoga. I dat ću mu zvijezdu Danicu. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!"Otkrivenje 2,23
Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?
Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun; kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega

Danica je planet Venera, vidljiv prije izlaska (Danica) ili poslije zalaska (Večernjica), jer je bliže Suncu od Zemlje. Ciklus njezina kretanja u odnosu na Zemlju, na ekliptici opisuje lijep pentagram. Neki je zovu i Donositelj vatre - Lucifer, jer zahvaljujući svojoj blizini prema Suncu izgleda kao da "otima" svjetlost Suncu i daruje ga ljudima (npr. u zoru prije izlaska Sunca, ili uvečer nakon što je Sunce već zašlo).
A o tome je li Isus Krist potomak kralja Davida, preko oca Josipa, koji mu zapravo nije otac, nego ga je usvojio, možete pročitati u Isusovu "rodoslovlju"!

Još bisera o zvijezdama:
Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim. Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od straže svoje.


Pastirima je izgledalo da miruju, ali danas je moderna astronomija otkrila da se, zajedno s našim suncem, zvijezde kreću oko središta naše galaktike oko 140 milja u sekundi (to je oko 140 puta brže od mlažnjaka!), istom brzinom se kreće i naša galaktika svemirom, pa te dvije brzine možemo zbrojiti. Toliko o "mirovanju" vidljivih zvijezda. Neke zvijezde se "zamore od stražarenja" pa eksplodiraju i nastanu supernove.

Mjesec
I mjesec tako, uvijek točan, označuje vrijeme i vječni je znak. Mjesec označuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno. Od njega mjesec dobiva svoje ime.

Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću

umnoži svoje trgovce da ih bude više nego zvijezda na nebu

Anđelu Crkve u Efezu napiši: "Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda u desnici

u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar

I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete.

" Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. JB 9,7 "
Znači zvijezde su stvarno rupice na svodu koje se mogu začepiti pečatom, Ako Jahve priprijeti Suncu, ono se neće roditi.
Zalazak Sunca u podne - riječ je Gospodnja

"Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana. Okrenut ću svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obući ću u kostrijet svako bedro, oćelavit ću svaku glavu. Bit će kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit će kao dan gorčine."
(Amos 8,9-10).

Ako Sunce "zapadne u podne", onda to znači, da bi obasjalo drugu polovinu Zemlje, pa opet neće biti zemlja pomračena. Cijela Zemlja ionako ne može biti pomračena dok god ima Sunca. Čak i potpuna pomrčina Sunca obuhvaća samo manji dio dnevne površine Zemlje. Ali ako je Zemlja ravna ploha, a Sunce se sakrije ispod te plohe, tek onda će tama nastati po svoj Zemlji, prema biblijskoj astronomiji.

Job 22,12 " Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi? "

Zvijezde gasi, nebo trese, a Zemlju pomiče s mjesta, silna Jahvina jarost

Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti. Rjeđi će biti čovjek neg' žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog. Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

Sunce i mjesec pomrčaše, zvijezde potamnješe. Jahve grmi sa Siona, glas diže iz Jeruzalema; nebo se i zemlja tresu.

Poklon mudraca - zvijezda im pokazuje put

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti."
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda.
I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom.

Padaju zvijezdeeeeeeee!

tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega." "Gdje bude strvine, ondje će se skupljati orlovi." "A odmah nakon nevolje onih dana sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti i zvijezde će s neba padati

Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima
Evanđelje po Marku 13, 24
Treći anđeo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika - gorjela je kao zublja - pade na trećinu rijeka i na izvore voda.
Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu.
Peti anđeo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj ključi zjala Bezdanova.


Zvijezde u ratu protiv Božjih miljenika:

S nebesa zvijezde su ratovale, iz svojih putanja one protiv Sisera bojevale.
Suci 5,20

U Kuranu imamo Allaha koji gađa demone sa zvijezdama, a u Bibliji Bog gađa zvijezdama neprijateljsku vojsku.

Milijarde milijardi Abrahamovih potomaka (Židova)?
Ali mu Jahve opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
Knjiga Postanka - 15,7

Do danas je proračunato da postoji oko 200 milijardi galaktika, svaka s prosječno sto milijardi zvijezda. Zaista će biti veliko potomstvo Abrahamovo. Dakle oko 10.000 milijardi puta današnja svjetska populacija. Moguće valjda u slučaju da se svi virusi i bakterije ubrajaju u Abrahamovo potomstvo.

Broj zvijezda je u Bibliji?

Bog reče: “Pogledaj na nebo i prebroj zvijezde, ako ih možeš prebrojiti. I reče mu: tako će biti sjeme tvoje” (1. Mojsijeva 15:5)
_______________
* Bog nije znao da vidljive zvijezde predstavljaju praktički ništa u broju zvijezda koje Mojsije nije mogao vidjeti svojim očima.

“Svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj” (1. Mojsijeva 22:17).

Religijaši ponosito tvrde da ovaj redak u Bibliji jasno iznosi današnji znanstveni podatak o broju svih zvijezda (vidljivih i nevidljivih), da su pisci znali da zvijezda ima koliko i zrnaca pijeska na Zemlji, a to nisu mogli znat da im Bog nije dojavio. (Navodno danas znanstveno otkrivenih zvijezda ima 10 puta više od zrnaca pijeska svih plaža i pustinja na Zemlji.)
U doba primitivnih pisaca Biblije, zvijezde su se mogle vidjeti samo golim očima, a bilo ih je vidljivih koliko i danas, najviše nekoliko tisuća. A "broj zrnaca pijeska" bila je usporedba za reći "to je nešto jako brojno". Tako Biblija spominje vojsku nekog neprijatelja koja je imala vojnika "kao zrnaca pijeska". Stoga nema nikakve čudesne pojave znanosti u Bibliji. Bog nije poručio tim spisom ništa što tadašnji ljudi nisu već mislili da znaju. Međutim, religijaši vole sport nalaženja otkrića današnje znanosti u svom omiljenom Svetom spisu. Isto vrijedi za "znanstvena čudesa" u Vedama, Kuranu itd. Umjesto da se pokriju po glavi, oni navlače simbolike i love u mutnom s prijevodima riječi, kako bi izvor svoje omamljenosti učinili znanstveno čudesnim. No ispadaju smiješni, zadrti i glupi pri tome, a njihov voljeni spis se samo još više izlaže sprdnji.
(Bog je npr. mogao reć da ima više atoma u zrncu pijeska nego svih poznatih zvijezda u svemiru, ali kako bi to On mogao tada znat!)

***
Suočeni s tolikim mnoštvom galaksija i zvijezda i pripadajućih planeta koji su najčešće smrtonosne pustinje ili plinoviti divovi, koji nam nikada neće biti dostupni, čovjek nužno shvati da je intervenirajući dobri Bog religija jedna ljudska izmišljotina.

"... on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; zovne li ih, one mu odgovore: "Evo nas!" - i radosno sjaju svom Stvoritelju. "
"Toga ću dana - riječ je Jahve Gospoda - učiniti da sunce zapadne u podne, i pomračit ću zemlju u po bijela dana.
"...gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju."
" I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese žestok vjetar."

Zvijezde, koje su milijunima puta veće od planeta Zemlje, će padati na Zemlju, kao smokvice, iako im za to trebaju tisuće i milijuni svjetlosnih godina putovanja? One svijetle samo noću? ... Biblijska astronomija je očito oslikavala tadašnje stanje razumijevanja nebeske mehanike, u glavama onih koji su je ispisali. To je sasvim logično za očekivati. Nema u njoj ništa što bi danas bilo znanstveno relevantno, a oni koji je danas zagovaraju, koče znanstveni napredak na raznim poljima. Ima li u njoj danas primjenjivih moralnih pouka i zabilježenih vrijednih povijesnih činjenica, možete vidjeti na preostalim stranicama "Znanosti protiv Biblije".

Sveti Ivan Krstitelj naspram Isusa Hristusa na ključnoj horoskopskoj liniji

Astrološki gledano - za svetog Ivana krstitelja Crkva je izmislila dan rođenja 24. lipnja - ljetni suncostaj - Sunce ulazi u vodeni znak Raka, i započinje pola godine gdje su dani sve kraći i kraći.

Nakon pola godine dolazi Božić - zimski suncostaj - kada započinje polovina godine gdje su dani sve duži i duži. Tu vlada Isus koji zamjenjuje Ivana, koji Mu se mora "ukloniti s puta".

Vidi temeljnu solsticijsku (suncostajnu) liniju. S jedne strane je Ivan, s druge je Isus.
Jednome svjetlost (dnevna od Sunca) opada, a drugome neprekidno raste. Zgodna simbolika, ali nema ništa s realnim likovima i događajima, kako to neki bukvalno propovijedaju, nadajući se tako svom osobnom spasenju od pakla.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Suncostaj#mediaviewer/File:Four_season_croatian_infotext.svg

Razlika od tri dana u oba slučaja može se zanemariti (ili je i tu nekakva numerologija u pitanju?), jer Sunce ne ponavlja vrlo precizno svoj položaj svake godine.
Slučajnost?

"Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim."

"On je onaj o kome je pisano: Evo, ja šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom."

Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

Znači li to da je ovime potvrđen razmak od pola godine između začeća-poroda Ivana i Isusa?

A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec.

Da. Znači!

Mala Gospa je spomendan rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se 8. rujna svake godine.

E baš u sredini horoskopskog znaka Djevice (+/- 1-2 dana). Opet slučajnost?

Sveti Josip. NIsu ga valjda svećenici uvalili po istoj šabloni, naspram Djevo Marije?

Svetkovina sv. Josipa slavi se 19. ožujka,

Pa i jesu! On, kao glava svete Obitelji, smješten je (u nasuprotnom znaku od Djevice) u Ribama, simbolu kršćanstva.
Dakle možemo s pravom posumnjati da se radi o konkretnim ljudima, a veću vjerojatnost dati na to da se radi o astro-teološkim navlakušama, koje imaju za cilj vjersku poduku, a ne opisivanje stvarnosti.

"Doslovno čitanje" ili lažljivo blebetanje?

Tetradu patrističke i srednjovjekovne egzegze Nikola iz Lire oko 1330. shematizira u mnemotehničku formulu: »Littera gesta docet, / Quid credas alegoria, / Moralis quid agas, / Quo tendas anagogia« što u prijevodu glasi: »Doslovno značenje podučava o stvarnim događajima, / alegorija o onom što da vjeruješ, / moralno značenje što ti je činiti, / a anagogija čemu da težiš.«
(Grmača 2015: 48)

Jednostavnije rečeno, sve u Bibliji se doslovce odigralo u povijesti i nije nikakva izmišljotina, ali svaki takav "događaj" ima i svoja takozvana "dublja alegorijska i kakva-god-ne značenja" koja su izmuzli teolozi-apologeti, slineći stoljećima oko tih prastarih tekstova.

Naknadno laprdanje: "Alegorija je „ona koja čini korak iz ovostranog u onostrano, iz čulima dostupnog u natčulno, iz konkretnog u apstrakno, iz historijskog u vječno“ – alegorija je „stvar vjere“, „mistični čin“."

Dakle alegorija nije maštovita priča o nečemu što se nikako nije dogodilo, nego nešto sasvim drugo, u lukavim glavama apologeta religija i njihovih svetih knjiga.

Tipologija:
Tipični apologet trkelja ovako: "alegorijsko značenje je ono koje putem pojmova tipologije i prefiguracije povezuje starozavjetni i novozavjetni tekst. (Zlatar 1995: 270, 271)

Jasnije rečeno, obrasci prema kojima su izmišljani starozavjetni mitovi, korišteni su i za konstruiranje bajke o Isusu. Ne kao opisi stvarnih događaja iz njegova života, nego kao konstruiranje bajke na način kako su konstruirane i bajke Stara zavjeta. U smislu uvjerljivijega lažiranja i uvjeravanja prostog puka da je i to sveti tekst o realnosti a ne izmaštan.

Kad se apologete stisne oko nekih blesavih stvari u Bibliji, onda oni vele da se to ne mora tumačiti (samo) doslovno, nego i alegorijski, jer su neki njihovi sveti apologeti tako činili odavno (spominju npr. Augustina). No ta lagarije je trik. Je li ikada Augustin rekao da Adam i Eva nisu uopće postojali, nego da je to mit, izmišljotina, bajka, tj. alegorija? Nikako. Kod njega, riječ "alegorija" ima neko sasvim drugačije značenje - to je "duboka simbolika o realnim događajima". Teolozi su općenito osobe izopačenja racionalne uporabe mozga.... Neki crkveni apologeti čak idu toliko da je Bog kreiro sve trenutačno, a ne u 6 dana, jer je Svemoguć!

Tako oni palamude i o pitanju: "Ima li Bog ruku, koja se spominje u Bibliji?" Njihov odgovor je da se zapravo radi o alegoričnoj "Božjoj stvaralačkoj snazi". Što su time rekli? Da Bog NEMA ruke? Nipošto! Kako bi to oni mogli reći? A ako Božja stvaralačka snaga razdvoji Crveno more, ili baca kamenje na narod, ili otvara utrobe i Zemlju, zašto to ne bi bila njegova "ruka"?

Apologeti vole spominjat kako većina današnjih kršćana drži da je Božja kreacija svijeta po Bibliji u 6 dana alegorija, da se mislilo da to nisu doslovno 6 dana, nego "dugi periodi vremena". No kršćani općenito vole uvaljivat židovskom dijelu Biblije svoja ad hoch tumačenja, dok svoj Novi zavjet, kao i proročanstva o Isusu u "starome", drže realnim zbivanjima i brižno štite od kritike i spominjanja.
Tobožnjim prikazivanjem sebe kao naprednih tumača, koji se ne drže "doslovnog čitanja", oni po pravilu navode Knjigu postanka i 6 dana stvaranja. To mogu pjesnički interpretirat na razne načine, ali zašto po pravilu izbjegavaju dirnut u Isusa i njegova nevjerojatna i golema čudesa koja nitko nije zabilježio? Sve je to varka, dimna zavjesa, teologija/apologetika u svrhu obmane.

S Adamom i Evom i gorećom zmijom, nastupaju prvi problemi. Iako je to očigledni mit, njima to ne paše, jer nije se njihov pakleni Isus dao razapeti radi alegorija i bajki.

Crkvenjacima nikako ne paše bolna istina da se tek u moderno vrijeme sve više pribjegava triku s "alegorijama i simbolikama", jer je modernom čovjeku blesavo vjerovat u srednjevjekovne nebuloze i budalaštine, tipa Marijino vazda djevičanstvo, rastvaranje mora, Isusovo pomračenje svijeta, ili zaustavljanje Sunca da bi Jošua mogao poklati neko pleme. Zato imaju lukavu retoriku pravog con mana: oni kojima je to teško progutat kao realnost, mogu biti nedoslovnjaci, pa to tumačit alegorijama.
Ostali mogu slijepo vjerovat u ono što piše, a kako su svi stoljećima prije praznovjerno bili uvjereni da se sve zbilo. Glavno da se članstvo ne osipa.

Crkveni klepetaš svetac Augustin:

Iz odlomka o svom "Doslovnom tumačenju postanka" (početak petog stoljeća, nove ere), sveti Augustin je napisao:

"... ako bi itko, koji ne razumije način božanske rječitosti, mogao pronaći nešto o tim pitanjima [o fizičkom svemiru] u našim knjigama ili čuti isto iz tih knjiga, takve vrste da se čini da je u suprotnosti s percepcijama njegovih vlastitih racionalnih sposobnosti, neka vjeruje da ove druge stvari ni na koji način nisu potrebne za opomene, izvještaje ili predviđanja spisa. Ukratko, mora se reći da su naši autori znali istinu o prirodi neba, ali nije namjera Duha Božjega, koji je kroz njih govorio, naučiti ljude bilo čemu što im ne bi koristilo njihovo spasenje.

Dakle, ako znanost otkrije nešto što je u suprotnosti s onim što piše u Bibliji, dakle praznovjerna budalaština, neka si ponavlja da to ni na koji način ne narušava njegovu vjeru u tu istu knjigu, religiju i svećenstvo. On dodatno laže, da su autori Biblije znali sve što i mi danas preko znanosti doznajemo, ali Bog nije to htio ljude naučiti (nego im plasirati zablude).

Augustin prepoznaje da je interpretacija priče o stvaranju teška i napominje da bismo trebali biti spremni promijeniti svoje mišljenje o tome kad se pojave nove informacije.

Na način kuranskih reklamera da se u Kuranu nalaze unaprijed upisana sve znanstvena dostignuća, tako i Augustin uvjerava naivce, da nove informacije moraju podupirati istinitost Božanske Biblije.

Papa klepeće o znanosti: paralelni Papa Ratzinger Benediktus XVI: "Misterij zla, moć tmina" u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”. Kada spomenu znanost, teolozi vrlo brzo pokažu svoje pravo lice u preziru prema "hladnom i bezosjećajnom pristupu znanstvenika prema stvarnosti", pa ukazuju da znanstvenici tobože "ne smiju biti bez savjesti, jer je onda znanost paravan za najniže porive", dodaju da je najveća opasnost znanosti način na koji ona hrani našu samodopadnost i arogantnost - "što je odvelo u propast mnoge civilizacije", pa se kao "argumenti" spominju: Hirošima, nacizam, Staljin, kao "rezultati bezbožne materijalističke znanosti". Spočitava se znanosti da nema "osjećaja odgovornosti u svojoj aroganciji da smo gospodari na ovom planetu" (primjeri su iz vjerske emisije Duhovna misao). Pod krinkom kvazi-moralističke propovijedi, ustvari se znanstvenicima uvijeno spočitava da su "skrenuli s puta i srljaju u propast, zavedeni Sotonom". Umjesto pohvale naraštajima znanstvenika na samoprijegornom radu na smanjenju ljudske patnje i istraživanju svijeta koji nas okružuje, Crkva i dalje prijeti i želi na silu ugurati svoga Boga u znanost. Kao nadređenu znanosti, nudi Bibliju kao savršenu Božju riječ, a Crkvene djelatnike kao autoritet i moralni putokaz. Je li Biblija stvarno zaslužila zvati se Božjom riječju tj. Svetim pismom, zaključite sami. Pri tome ne preskačite biblijske tekstove koje sam naveo na ovim stranicama.

"Postoji u svakom selu baklja - učitelj; i gasilac - svećenik."
"Kada mnogo njih misli isto, znači da nitko od njih ne misli mnogo"
[Victor Hugo]