malo drugačiji sportovi

Nemam puno kaj reći, više da se javno žalim da me nema do Velebita, ni na stazama ni na internetu. Poslovne i ine obaveze traže da im se malo posvetim pa bacam trke u drugi plan slijedecih mjesec i pol. Pogotovo mi je žao Risnjaka, idealne trke za moj ukus. Ali kaj se može, prioriteti su drugačiji.

Kaj se tiče Medvednice, pun sam sreće i zadovoljstva jer sam odradio skoro savršenu utrku. Za dane uvjete. Da sam bio sposoban jurcat na nizbrdicama možda bih malo potpalio pod petama i ovoj dvojici naprijed. Nadam se to napraviti u nekom od slijedećih izdanja Medo treka, ako ga bude u ovakvom postavu, valjda ćemo doživjeti još koji. Ima pravo Janko da ćemo svi u bolnici završiti ovako. Stvarno je ovo killer trekking. Iako sam ove godine u puno boljem stanju nego lani. Samo me kolju kvadri, ali ništa drastično, kao poslije običnog maratona. Najbitnije je da mi je koljeno izdržalo, potpomognuto penzionerski polaganim spuštanjima, štapovima i stvarno učinkovitom stezniku, i to nekom vulgaris za 70kn kupljenom u DMu. A mjerkao sam neke fancy za po 300-450kn, mislim da ipak još nisam toliki koljenički pacijent fala lijepo. Ali za MtB kupujem još jednog, to sigurno.

Trka je bila dosta zabavna, iako me brine i žalosti relativno mali broj ultraša. Jel mi to izumiremo? Dolje smo svi išli nekako suzdržano, ako je netko mjerio volio bih znati, mislim da je bilo i 5min sporije nego lani. Gore se oformio poredak po ambicijama, Marko i Kiki praćeni mislim dvojicom Slovenaca, pa Mučnjak sa prikolicom (neko mu se zaljepio i nije puštao do Hunjke, ne znam kako ga se otresao na kraju), ja na pračkomet za njima. Iza mene se brzo napravila malo veća rupa u poretku. Ovi naprijed mi rade par minuta do rotora. Onda sam išao malo šokirati pratnju okrenuvši se u GB na peti i nazad po cesti. Bilo im je vrlo zanimljivo gledati izraze lica, iznenađenje uspjelo u potpunosti. Prva prečica mi donosi nekoliko minuta pa na vrh ispadam ravno na Mučnjaka s prikolicom, mislim naš drugi ili treći susret od nekoliko taj dan. Na Hunjki su mi opet svi naprijed jer tu već drastično usporavam na nizbrdici i petljavo i trapavo prelazim ispod onih glupih lesa ne mogavši svinuti koljeno u silnim bandažama. Usput sam se i poderao na toj žici. Na spustu u KV taman vidim Mučnjaka (bez pratnje ovaj put) kako skreće u Vinogradarsku, al on mene ne kuži. Kaj, to je desetak minuta zaostatka onda? Nazad opet imam inspiraciju pa izvodim novu varijantu i kratim te lovim M. malo ispod Krumpirišta, al to je više zbog brzog hoda uzbrdo, jer sam odmoran od sporog hoda nizbrdo.

Tu sam već očekivao svakakve pretumbacije u poretku, ali ne i da su se čak sva trojica pogubili, što me lansira na ciljano i maštano, ali ne baš realno očekivano treće mjesto. Hehehe, ovdje imam točnu viziju kak će trka ići do kraja. Dok točim vodu na Puntijarki očekujem Mukija i evo ga, taman kad ja krećem dolje. Kontam se da će me ulovit do Njivica i bi tako. Na Bliznecu je tri minute naprijed, super Šime da je tu živa kontrola, za pratit rasplet finiša. E da, vodeći su mi na vrhu bili 6minuta, a ovdje mislim već pola sata. Nevjerojatno kolko se može izgubiti na tom spustu. Muki iz nekog razloga ne koristi kratice ovdje, iako ih nije teško pronaći i na Medvedgradu sam ja njemu 3-5 minuta naprijed. Za svaki slučaj malo ubrzavam i lagano do kraja. Uz jednu pauzu od par minuta pred sam kraj, na "mjestu s pogledom", u ime olakšanja, gušta i zasluženog uživanja u trenutku.

Svaka čast pobjedniku, vječitom drugom :), jakom i upornom Mučnjaku (koji stalno napreduje i uz Ribića te samozatajnog-ispod-9-sati-Hutineca čini naše glavne nove nada) te pustolovnom trojcu Hutinec-Kovačić-Ćurić koji su pokazali Petarpanovsko srce i indijanske tragačke sposobnosti, pa na licu mjesta donijeli odluku slijediti me u nepoznato. Nadam se da vam se svidjela varijanta. Vidimo se na Velebitu, uživajte svi skupa u vrhuncu sezone