malo drugačiji sportovi

Dakle ovo je bilo fenomenalno iskustvo! Još mi se njiše zemlja pod nogama od silnog jedrenja i mora, još mi se ne sliježu dojmovi od mog vatrenog jedriličarskog krštenja. Počelo je pozivom paklenog_, koji sam naravno odmah objeručke prihvatio iako nemam blagog pojma o jedrenju, a sad mi se po glavi mota želja da probam još koji put zajedriti. Uopce me ne zanima nikakvo natjecanje tu, osim u vještini (a to je smisao u svemu što radimo, biti dobar u tome), rezultat ne. To mi je totalno otkriće i novost. Guštiranje u samoj vožnji, bez obzira di smo u poretku. Baš naprotiv, još mi se više svidjalo što smo varirali od možda prvih 500 do zadnjih 100 i nazad. Pa opet. Tako smo bar vidli puno brodova u prolazu i imali pogled na konvoj i sprijeda i daleko straga. Sama regata se održavala jučer u Trstu, bilo je cijela gomila brodova ( 1788 službena brojka). Fotke i detalji kasnije




A samo jedrenje, nemam previse strucnih komentara jerbo sam prvi put plovio na jedrilici. Naucio me pakleni nekim slengovskim izrazima, koje sam morao pamtiti posebnim metodama: štraji, sartije, vinč, škote, škotine, bocel, karocela, timun, argula, kaca, laška... zaboravio sam kak se zove ona ručka za vinč (manica jelda)? Jel manOvra ili manUvra? To mi je bio najzabavniji dio, kad skiper drekne manovra! to znaci okretanje smjera pod barem 90 i promjena smjera vjetra u jedra pa se brod naginje na kontra stranu nego prije. Tad dvojica na škotama (jel mi dobro ide? ili su to škotine?) genove ili genakera moraju: onaj koji je bio dole mora laškat, onaj koji je bio gore a sad bu dole mora odmah nakon toga kacat a svi ostali moraju skocit na drugi bok, onaj koji bude sad gore :)) Eto, ne moze bit jednostavnije. Pritom ne smijes past u more, moras osloboditi škot(in?)u ako slucajno zapne pri laškanju, ne svi odjednom nego pratit naginjanje broda... Sav taj rad se moze ilustrirati na fotki di se dva broda krizaju, jedan nagnut ulijevo po svojoj duzoj osi, drugi udesno. Recimo da ovaj koji nam je blizi hoce skrenut udesno, u smjer u kom vozi onaj dalji, e pa to je onda manovra. Uf.

Inace je bilo krasno vrijeme, fini vjetric, Trst prepun jedrilica (iako cujem da ih je jednom bilo i vise) i jedriličara. U sklopu regate (koja slovi za jednu od najcjenjenijih) je i sajam pa se ima toga za vidit (robe i hostesa), a i neki od brodova su medju najbrzima na svijetu. Naravno da oko njih svi bleje i sline, a neke ambiciozne sponzoruse se uspiju i prosetati tim formulama. Nase drustvance od 9 muskih se bavilo manje jedrenjem (kako ko) a vise promatranjem jurilica i clanica posade. Za to sam najvise bio zaduzen ja, jer kak nisam imao pojma o jedrenju uloga mi je bila a) ne past u more, b) ne smetat, c) pratit radnje drugih i uciti, d) fotkati. Nazalost e) paziti na udarce drugih brodova nisam bas dobro odradio jer smo imali dva sudara, jednom krivi mi drugi put oni. Brod je malo stradao, ali kad te 20-tonska mrcina nasilji direktno u bok i ne mozes ne znam kako reagirati, iako je pakleni isao probati. U toj sili brodova cesto se skuhaju guzve pa bude i tih "dodira" i onda slijedi salva psovki sa jednog na drugi brod. Prizori su bili ko u starim pomorskim bitkama, srecom nisu nastupila prekrcavanja i gusarenja i potapanja.

Plovidba tam i nazad doma je bila vecinom nocna, svodi se na pracenje karte i odabranih svjetionika, drzanje kursa, buljenja u tamu prema eventualnim preprekama u moru. To sam cak i ja uspio raditi neko vrijeme. Svidja mi se kad se jedra napušu i brod tiho klizi nagnut, mislim da cu jedriti jos koji put. E da, pentranje na jarbol je mega cool :)