malo drugačiji sportovi

5-dnevni etapni ultramaraton u ukupnoj dužini 362km počeo je jučer.
Punog imena 5-jubilarni memorijalni ultra maraton Zagreb-Vukovar, "putevi dragovoljaca HOS-a i bojovnika Domovinskog rata" traje od 19.-23. rujna 2006. Stranice organizatora su homepage ove utrke, a kak nema live pracenja rezultata budem ja prenosio dnevne vijesti, jer na trci su trojica mojih iz kluba AK "Martin" - Dugo Selo, dvostruki pobjednik Dražen Flajs (2004 i '05), Miljenko Dokuš (pobjednik 2002 i '03, jedini završio sva 4 dosadašnja ultramaratona) i Tihomir Anđal.
Prva etapa od Kustošije do Ivanić Grada u dužini 53km dobio je Dražen Flajs, Anđal je bio 3., a Hrvoje Habuš se motao oko 6-10 mjesta, ne znam točno.
Druga etapa je završila danas u Novskoj, dužina 74km, ukupno je prvi opet Flajs, drugi Anđal (izgleda da je jučerašnji drugi odustao, saznat cu detalje kasnije), Habuš oko 6-8 mjesta, Dokuš predzadnji.
Kako budu stizale vijesti tako ću ih slagati na dno ovog teksta.
Sutra je na redu najduža etapa, Novska-Slavonski brod 98km, pa Brod - Osijek 87km i Osijek - Vukovar 50km.

Još nešto teksta od Elvira Rakipovića, lani drugog ukupno imate tu.. Priča sa kraja lanjskog izdanja je tu.

Nakon stoje ostalo je samo 10 trkača, medju njima prvi Flajs, a tu su još i Višnja Škevin i Džomba. Odustali Habuš, Anđal, Rakipović... Ne znam poredak ostalih ni vremena, samo mi izgleda da se borba vodi za prezivljavanje u trci

Utrka je završena! Pobjednik je opet Dražen Flajs, detalji kasnije danas.

Pobjednik oko 29h, drugi Petrina oko 33 (+-, ne znam tocno), treći Džomba oko 36h
Cijela priča na stranicama organizatora

Janko demantirao navode organizatora da je ovo najduža ultra u Europi, on daje podatke da je negdje 6. po dužini.

Dobro kaj je ovo??!! Opet niko niš ne piše, a dao sam vam još jedan dan fore. Da sam ja urednik tam nekog portala pa pratio bih trku iz auta i po svim KTjima i intervjuirao ekipu dok je jos vruce, na terenu, slikao ih dok se cimaju ko ce skocit lijevo a ko desno u grmlje, ko fol "odi ti ja sam malo umoran" i onda iza ugla - hopa!
OK, ne znam zasto pisem, ali valjda smo tolki pacijenti da moramo brbljat o trci dvaput dulje nego sto ona traje. Start je djelovao vrlo simpaticno, iako nekako slabo posjeceno. Dopalo mi se odmah kaj se tamo vrzmala grupica od desetak kojekakvih volontera i pomagaca, znaci da je nekom stalo do organizacije trke. Glavni organizator se simpaticno spetljavao u uputama, tipa "pratite perforacije na drvecu", pa kao putokaz postavio JešKu (al nije vrijedilo ko prvi njegova djevojka). Vodstvo naravno uzimaju odmah BRajkovici, a iza njih duo Slovenaca, Velebitska sotona i jos ponesto poznatih faca iza njih. Kroz kuruzu i grmlje (ja sam odma zašo u neko trnje grizuci za svaku minutu, plan i cilj je bio zavrsiti tik iza Marka zbog bodova) eto nas na prvom krajcalistu - Okić. Zgodno, vidi se ko je gdje. Ide Brajko, a minutu iz Rajko. Stizem Slovence, ja 5. a iza mene odma Kiki i Florijan. I jos jedan poznati, al nikak se sjetit koji je taj. Prek livade piče Slovenci ravno (tu sam bio nedavno, to vodi u močvaru, hehe, samo vi dajte) a ja lijevo po markaciji. Kasnije mi priča Bojan da su me vidli 50m ispred u Kotarima (ili Manjoj Vasi). Malo brljam po Rudama, ne znam kud bi, na kraju biram 9-ku, spusivsi 3-4 minute na lutanje. Na V. dolu (drugo krajcaliste) srecem Brajkovica (???) i vidim da Marko odlicno ide. Do Oštrca mi Brajko nestaje, valjda je prvo obavio Oštrc kontrolu, a ja se tek penjem na trece krajcaliste. Svako svakog pita "e a kaj si vec bio na V.Dolu?". Svidja mi se ovo susretanje ekipe iza.
Ne znam dal je iko uopce isao prema Soicevoj, valjda nije, na Japeticu smo opet svi blizu. Zujim ispod crvenog odasiljaca i gledam jel gore kontrola, ma neee to ne lici na vrh, necu se penjat tu. Kroz trnje picim na vrh, aha tu si, cetvrto krajcaliste i eto par minuta iza mene Kiki i opet onaj neki poznati-ma koji-li-si. Pita Kiki di su Slovenci, ja brijem da su iza jer sam njih sreo pod Oštrcom kak tek idu na Dol. Vraga. Trcim preko Dragonosa (i smijem se onima koji ce u rupu preko 48) kadli eto ti Slovenaca ispadaju iz granja pred mene??!! Suskaju jos nekim precicama (krate svaki vrazji zavoj) i odlaze pomalo. Na predzadnjem krizanju prije Zecaka cujem fuckanje i pogadjam kaj je, Silvo je izgubio svog kartografa, vodica i mentora. Prikrpava se meni i zajedno nalazimo Bojana pod vrhom. Sad je tu igra bez rijeci, Bojan zove Silvu, ovaj pokusava pobjeci meni, ja pokusavam navuc Silvu ulijevo da ih razdvojim tak da se opet moraju trazit i cekat. A Bojan odigrava foru, nije gledao Bitku na Neretvi i ostavlja ranjenike (Silvu) neprijatelju (meni) na milost i nemilost. Tj on ko lud krati ravno na slijedece krizanje valjda kontajuci da cu ja vuc Silvu. I vucem ga, do prvog skretanja di on nebi znao nac put (how good I am, tu vec kontam da ne bi bilo lose da on ostane izmedju mene i Kikija sto duze)i onda mu brisem.
Kao. Ne bas spektakularno brzo. Pricam usput sa seljankama (zadivljujuce ljepote, one prve dve u kuruzi u Terihajima su imale 5 rupa u zubima svaka, ova u Šimrakima samo 2), spustam se u Scouta kadli eto ti Silve opet 100m iza mene. Uf. Na kuci dva cupavca sa biciklima me gledaju u cudu kad pitam kolko su ovi ispred mene (znam da bar jedan je, po informacijama seljana). "Brijem da si prvi" veli jedan. A kolko ste vi dugo tu? Pa bar pol sata. Sad ja zujim, ko li je to naprijed vise od pol sata. Kladim se na Marka. Na usponu na Norsic ostavljam Silva i slijedeca seljakinja u polju kaze da su dva naprijed, jedan se vucara drugi trci. Aha, to bi onda bio Bojan drugi, ok, njega moram probat stic nekako. Opet ne prebrzo jurcam po cesti do Vilinskih jama i one birtije u rupi na potoku. Na pol uspona na Suhi Dol eto onog poznatog opet iza mene. Ma otkud sad ti? I koji si uopce? Kaze on smjeskajuci se "Samoubojica!" Aaa, Štef, pa jebate kak si brz. Kontam da je Silvo dakle konacno puko, ali i da je Kiki blizu. Štef misli da Kiki posustaje, yea right mislim si, platil ti je gemišt da me dezinformiraš. SKupa obavljamo kontrolu i odlucujem ga pustit da ide svojim putem ("odi ti ja bum malo sporije..."). On lijevo ja desno dole na cestu, do Samoborske Dubrave (mislim da se tak zove). Tu sam malo bolje trcao, kontam si probat uhvatit Bojana koji je bio mislim manje od pol sata ispred na Dolu. Preko groblja i trnja ispadam na Špilju kad eto ti odozgora i opet Štef! I opet svaki svoju varijantu, da bude fer fajt, on stazom ja cestom. Silazim u grad u bjesomucnoj trci ne znajuci koji sam, ulazim u sve ceste lijevo i sve su krive, minute cure! Konacno Vugrinscak, ta mora bit prava. I bila je. Ulazim u cilj, a ono niko nista?! Kaj, trka otkazana? Aha treci sam (ekipa tek sad skontala da sam zavrsio, kao nikom jasno otkud ja ČAK treci). Il je to AK Sljeme bilo razocarano ishodom interne borbe ;) pa zato mlak docek?
Kako mi je Bojan nabio jos 20-tak minuta na spustu nije mi jasno, morao se jako dici u trku. Dobar si. Marko rasturio, bravo bravo,Brajkovic zabrijao nekud i iskrenuo clanak. Štef završio 2 minute iza mene, super proboj, rekoh da ce neki domaci iskrsnut, bravo, odlican rezultat! I tak sad imamo startne pozicije za rasplet na Učkoj. Kiki kaze da Marko ima drugo mjesto sa oko 10 bodova prednosti, sto bi reklo da ga moram pobijediti sa 15-tak razlike, sto je lagano utopija, ali dok je trke ima nade (i 1% je sansa). Kiki iza mene isto 10-tak bodova. Tu me ne zanimaju kalkulacije, mislim napadati drugo mjesto jer je to najsigurnija taktika za obraniti trece. Treba jos jednom dobiti ovog vepra inace je to pusiona, sve i da se provucem sa nekim minimalnim porazom.
Šteta da je bilo tak malo ljudi na ultri, 30-tak na startu. Jako lijep dan, zapravo predivno vrijeme i zanimljiva staza. Puno manje teska nego sto sam ocekivao, valjda zbog silnih asfaltnih kilometara (kolko, jel ima 15km?). Vode ima na puno mjesta pa sam probao novu foru, samo sa pederušom oko pasa, bez ruksaka i mjehura za vodu. Sa flasicom u ruci sam zicao okolo po kucama i mislim da mi je dosta lakse bilo tak. Jer meni ruksak bas smeta. Budem jos koji put tako. Zadovoljan na kraju, iako sam prilicno spusio sanse za boj za drugo mjesto jer me Bojan dobio neplanirano, ali kako sam filmski ja dobio trece mjesto za 2 minute bolje da sutim i uzivam u rakiji. Utrka je bila zapravo super organizirana, jer se ne mogu sjetiti nijedne primjedbe, a pokloni su isto bili odlicni, a i majce isto. Ok, mozda malo odugovlacenje kod proglasenja, koje je nerviralo neke koji su htjeli doma (ne da su Brežice posebno daleko...), malo kasnjenje kontrole na Scoutu pa se nije znalo ko je gdje u vrhu, a bilo je bitno tamo znati. Tak da ocjena je visoka, jedino mi koncept sa tak puno ceste ne pase bas, nije to onaj pravi brdski treking. Ali s druge strane daje bezbroj mogucnosti za terenske igre skrivaca sa orijentacijom i kracenjem. Tak, ponovilo se, lijepo je bilo na Samoborskom, ko nije bio - magarac.

E da. DAAAA, skoro sam zaboravio. GLavni negativac trke. Jedna od najvecih gubica medju planinarima-trekerima, mozda i najveci poznavaoc Samoborskog gorja, glavni Grampin glavom i bradom - izgubio se. Ne jednom. Zena rekla da ce se razvest od srama :)) Pa kud si ti zabrijao? Ok, kuzim da si se "izgubio" u grmlju dok si bio sa Jagodom (kao jos neki), ali i kad si bio solo? Pa stvarno, škarnicl ;)

Prvo sto cete morati nauciti je kak se izgovara naziv tog gradica. Onda cete ispustiti dusu na prvom usponu, samo nesto laksem od bjelolasickog, pa se pitati di je kraj silnom asflatu - ovo ce biti najasflatnija trka dosad - pa onda malo kroz kuruzu, predvidjam da ce biti seljaka sa motikama koji ce nas cekati u busiji i napadati jer im gazimo usjeve, pa divljenje nad polozajima sela usput, ima nesto prekrasnih pogleda sa grebena Oštrca na sve strane, a bogme i prilaz Oštrcu je fenomenalana - brdo je spica samo takva. Najludja strma (dvoglava, ovisno o kutu gledanja) piramida koju vidite je Oštrc, znati cete odmah koji je iako ga nikad niste vidjeli prije. Sezona je vrganja, mozete brati usput na nekim lokacijama. Staza, cesta, makadama ima more, ovdje ce poznavanje terena odigrati veliku ulogu, nazalost ja nisam jedan od tih koji poznaju kraj jer davno sam tuda setao i nist posebno istrazivao za trku.

Sto se poretka tice - bas sve je moguce i tu ocekujem da neki lokalci izlete u vrh, prema staroj dobroj tradiciji kad se trka odigrava na novom terenu. Najveca borba ce svakako biti za bodove za ukupno drugo mjesto, favoriti naravno Rajkovic i Šivak. Ja samo padam prema kraju sezone, bas mi se nekak vise ne da. Mislim probat cu ja neku taktiku, naravno, nema predaje, ali kvragu slabo se trenira. Mauricio se nesto razgoropadio u zadnje vrijeme, sigurno ce probati uletiti u borbu za prva tri ukupno. Jos ostaje da vidimo hoce li Perko na trku ili ce biti u organizacijskoj ulozi. Ne vjerujem nista do samog starta. Jedan savjet - ponesite fotic. Drugi savjet - na vrhu Oštrca ne sjedajte bezbrizno po kamenju, gore je gnijezdo poskoka, bez zeke.