malo drugačiji sportovi

...nije velebitska ultra al bome je ultramaraton, mislim da sam pretrcao dobrih 65km. Nego kaj je ovo, zakaj nigdje nist ne pise o trci, jel ja moram s godisnjeg prvi? E pa jeste ljencine! A nisam si ni prepisao ciljnu listu ocekujuci vidjeti izvjetaj negdje odmah ujutro. OK; dakle, prvi Brajkovic, malo ispod 9h. Drugi Perkovic, isto ispod svog rekorda, treci Rajkovic, isto ispod starog rekorda. Onda Mauricio 9.58, ja 10.08, pa Silvo (onaj Slovenac sa Mosorske trke) i dalje vise nisam siguran.
Gempard je jako podbacio, negdje oko 40. mjesta, ali ipak je zavrsio iako je sigurno bilo nekih gadnih zdravstvenih problema, pobjeda volje dakle. Florijan isto nije u prvih 10, cini mi se. Ovo sad dobro komplicira ukupni poredak, probat cu malo rekostruirati listu napamet. Dakle prvo mjesto ne moram ni racunati, ono ce postati interesantno tek ako Ive iz nekog razloga bude propustio dvije trke ili mu se desi nesto kao sada Sivaku. Na drugom mjestu, gle cuda, rekovalescent, jedva pokrpani proslogodisnji Jeremija - ja.
1. Brajkovic 420, 2. ja 283, 3. Šivak 261, Perkovic 247, Mučnjak oko 244 (ako je u prvih 10, a mislim da je), Križmanić 225, Filipovic 226, Rajkovic 222, Tomc isto preko 250, ovisno koji je sada završio. Ps, ovo nije ni blizu garantirano tocan poredak, pa nije za objavljivanje dalje, neka netko izraucna tocno!
Stvari se kompliciraju za drugu polovicu lige, sad puno vise kombinacija igra za konacni rasplet, kandidata za drugo i narocito trece mjesto ima dosta. Ova liga je ionako prezivljavanje, tko zavrsi sve trke automatski isplivava visoko u poretku.
Sama trka je meni bila iznenadjujuce zabavna - nisam se dao beskrajnoj Premuzicki da me ubije u dosadu nego sam je shvatio kao dugi trkacki trening, pa u stilu bolje tu nego na asfaltu mogao sam samo uzivati. Od starta se izdvojila trojka Brajkovic, Rajkovic i jedan Ivetov frend, sa nekim nepoznatim i kasnije nikad vise vidjenim bjeguncem 100m ispred njih. Mislim da je taj fulao vec kod skretanja za Stupacinovo. Cetvrti sam bio ja, sve si kontajuci jel da pustim trojku da se gubi (isto su htjeli projuriti ravno na prvom odvojku lijevo), ali ipak nisam htio igrat tako pa smo zajedno poceli uspon na Premuzicku. Na Kosi vidim xRajkovice ispred sebe 3 minute, a di je treci? Kasnije cujem da je zabrijao za Dabrove. Tu negdje prije Kose nadjoh na podu ceonu lampu, pa ako se neko prepoza kao vlasnik jedne nek se javi sa detaljnim opisom i moze je dobiti nazad. Uz naknadu od bar dva red bulla jer sam vukao tu lampu cijelim putem misleci da je od nekog ispred mene pa ce mu trebati na kontroli mozda ili da mu vratim na cilju.
Uskoro me stize i Perkovic i nakon dva tri medjusobna prestizanja odlucujem da ga necu pokusati drzati pa on ide malo naprijed. Sve to se odigrava malo iza Skorpovca i tu me stize i jedan Štef i nazočim ritualnom samoubojstvu samospaljivanjem, nije mu bilo dost kaj je krenuo dosta ambiciozno nego je htio odmah uzeti jos malo vidjenijeg trekerskog rogovlja za suvenir. Na najtezem dijelu staze, duzem usponu nakon Škorpovca, na ne bas prohodnom terenu odlucio je frontalno napasti tad jos aktualnog rekordera staze. Vidjevsi sta kamikaza cini ja sam se samo sklonio u stranu i pricekao da se unisti te zvacuci saku sveprisutnih sumskih jagoda odoh dalje za Perkom. Kojeg stizem na Alanu, nakon neprekidnog trcanja, osjecajuci se jako dobro.
On taman krece dalje a ja igram ko u formuli 1 pa sa jedva dosta benzina (vode) u rezervoaru lagan krecem za njim. Al on putem malo pojacava i do Zavizana radi mi 10-tak minuta fore. A tu meni dolazi teska kriza, udar hipoglikemije i vrtoglavica, gubitak tempa, skoro i svijesti. Nizbrdo sam jedva mogao hodati. No jedan gel odmah to rjesava i za 10 minuta sam ko novi opet zivo trcim dolje. Bas cudno, mislio sam da sam gotov, a odmah nakon toga poptuno svjez?! Mozak izgleda jako povlaci rucnu kad mu sfali secera, tu odmah treba reagirati inace ste kaputt.
Sve je lijepo i krasno do Rakita kad biram ici makadamom, ali bura mi ne da trcati i na Batinovici sam dosta spor, iako i sam, barem ja ne vidim nikog okolo. Jos sporije se spustam na Nekice, uz vec bolnu slezenu, valjda mi zadnje punjenje na Zavizanu nije bilo dobro, slozio sam prejaku mjesavinu hidronapitka pa to jedva gutam.
I uz bolnu slezenu polako jogiram prema kraju. Sporost i odustajanje od pritiska na mjesto ispred placam, neumitno, tri km prije kraja napadom s ledja. Mauricio me stigao. S bolnom slezenom (po treci put, jel dobra isprika, ha?) ne mogu uzvratiti pa me prolazi bez borbe i nakon malog lutanja gradom zavrsavam fino peti. Zapravo ne fino nego malo u frci jer mi Mauricio rece da ce gempard evo svaki cas, a meni je osnovni cilj doci prije njega. Pa sam se naokretao i naosvrtao u zadnjem cugu vise nego ikad. A on u to vrijeme krmi na Zavizanu ili tamo negdje.

Bodovno se sve super razvilo za mene, kiks Kikija, a ni Florijan nije prosao puno bolje. Imam sve sanse boriti se za drugog mjesto, iako cu za to morat ipak poceti pisati malo vise bodova tj ako ne udjem u prva tri na nekoj trci ni nisam za prva tri u konacnom poretku. Ima jos tri trke, sasvim dovoljno bodova u igri za kojekakve jos rasplete. Kad vec nije zabavno ganjanje prvog mjesta, bit ce dobro cupanje za preostala dva pobjednicka do kraja. A meni se sad vec pocinje prividjati MtBlanc, uz malo manje straha jer sam dobro trcao na Velebitu, stanje se popravlja. Bjelolasica mi je zabavna staza, tu cu uzivati jer je to planianrski posao sa nesto manje makadama i trka, meni pase. Vidimo se tamo, na jos jednoj rundi trekerskog samaranja. J sam sada s biciklom po juznoj Dalmaciji i ne javljam se (barem s izvjestajima) do pocetka 8mj. Uzivajte, komentirajte nesto da imam sta citati, c ya