malo drugačiji sportovi

Nikad nisam dobio tolko batina na nekoj treking utrci! Ovo je bilo usporedivo sa najboljim pustolovnim trkama, kad su se brojile kosti na kraju. U samom startu (nisam crko nego "razumno usporio", kravoje, grr ;) ) sam shvatio da su koze nabrijane i da ih treba pratiti sa malog odstojanja, tipa "we shall not risk another frontal attack". I sve je bilo fino i kontrolirano, drzao se ja pametnog 5-6 mjesta dok nisam otisao na jedno pisanje kod Debelog brda i nakon toga prekratio jedan komadic do Perkoviceve majice "tamo malo nize". To malo nize kud su me navukli Mauricio, Perko i jos jedan se pokazalo "prenisko", to drustvo je fulalo skretanje i otislo dole prema Lugarnici. Jebem li vam, trk nazad gore na greben popreko! A tamo vec nas presisao Gotal i stigla dva Slovenca iz Brezica. To je bilo drustvance koje se dalje rotiralo medjusobno sve do iza Kabla, kad se razislo, svaki na svoju stranu. Tu je iz magle izronio i Gotal proganjan savjescu da ipak proba jos jednom nac zig, nakon sto je bio na vrhu i spustio se na pol spusta. Ma di ces ti, trk nazad, nema ziga! To ga je vjerojatno kostalo treceg mjesta na kraju. E moj Mario, koja steta.

U medjuvremenu dok se drustvo rotiralo po grebenu ja sam uspio zabit stopalo u neku rupu, naravno ono jednom davno slomljeno, i opicio se zestoko u prst na nozi, naravno jedan od onih nekad slomljenih. Auuuu! Nije valjda opet puk'o??!!! (jos nisam siguran, mislim da ipak nije, nije crn, samo ljubicast). Nakon toga sam si zabio stijenu u drugu nogu, prolio dva tri deci krvi, odmah se jos postrance poskliznuo i kresnuo clankom po kamenu. Sve ovo se izdogadjalo jer smo uletili u oblak i kisu i stijene su iz dotad fino suhe podloge presle u vec gadno sklisku. A ja i dalje jurcao istom brzinom kao da je suho. Dobivsi tako po pi*** nekoliko puta odlucio sam drasticno usporiti jer vise mi Nikeice nisu drzale kako spada. Na prvom spustu sa Kabla vec sam izgubio svako povjerenje u obucu i vrlo penzionerski presao u rekreativnu kategoriju, odbacivsi sa gnusanjem pomisao da se naganjam za neko mjesto u poretku. Postao sam zabrinjavajuce razuman u zadnje vrijeme?! Osigurana su mi solidna deseta-dvanaesta mjesta tom taktikom. Nakon Botajne me stigao i Florijan, s kojim onda fino joggiram dalje po livadicama ispod Kozika. Podno Kozika prozivljavam uspomene na proslogodisnje mrcvarenje i grceve, prepoznajem mjesta di sam gubio minute i medalje. Sada pjevajuci skoro da trckaram na Kozik. Napredak u kondi je ocit! Jako sam sretan s tim detaljem, ipak jos nisam za staro zeljezo izgleda. I nije stvar samo u idelanim klimatskim uvjetima za trcanje (osim podloge), nego u necem dubljem.Iskreno se nadam. Ali ne bih ni rekao da sam revitaliziran, nego samo mozda reanimiran. Nejde od mrtvaca samo tako do zivog trekera, medjufaza je treker-frankenstein. To sam sada. Jer, napravim li samo malu gresku u klopi i tekucini i opet sam krepos, ko sto se desilo na KICu prosli vikend npr. Prepustio sam 3-4 mjesta u poretku bez borbe, u strahu za svoje noge. Cudna utrka. Psovao sam tenisice koje sam prije toga uzdizao u nebesa, za suhu stijenu su najbolje na svijetu, na ovoj klizaljki bi i neke s placa bile bolje. Ili iste.

I tak s Florijanom do Kozika i prema spustu. Tu rekoh ajde ti, ja cu po penzionerski. Malo (puno) gubljenja po varijantama staze prema Skocibama (tu se nikad nisam ne-izgubio, postoji li uopce neprekinuta markacija dolje?), vrrrrlo penzionerski dole na sve cetiri, a bome i na guzici, stize me opet cak i sad vec spaljeni Bojan Slovenac-u-gojzericama, koji je ipak iskusan alpinac pa se spusta brze od mene guzicara. Na Sv.Ivanu (konacno van iz jebenih mokrih stijena, mrzim ih kako su me prebile ko macku!) cujem da je Bojan nekih 3-4 (a cini mi se i 5) minute ispred mene. Ha! Konacno prilika za naplatu svih patnji s klizavog sranja odozgora, konacno osveta! Odmah u veselo trcanje i do Mile Gojsalice sam mu na minutu dvije. Na zavoju kod tunela me je skuzio pa se dobro strmoglavio po stazi ali cim smo opet dosli do asfalta slijedila je egzekucija. Ha! Nemilosrdno sam se izgustao i potpuno svjez (!) dosao do cilja kao 6. Nikad jos nisam zavrsio trku tako odmoran. To samo govori kako sam se fino odmarao na spustu, grrrrr. Ne sjecam se sporijeg silaska sa neke planine. U brbljanju na cilju zbrajam na prste ko je koji i vidim da Silvo, drugi Slovenac, nije ni u jednoj kombinaciji. A tu je. Pa kaj sutis ti, jel ti ja moram pitat kaj je bilo. On se izgubio, pa prosao kroz grad, dosao na cilj s neke druge strane, dao sutke papiric, a vesela druzina (ajd ti pisi, necu, ajd ti,necu... ajd ti curo koja si slucajno naisla) na cilju zaduzena za pisanje ga nije registirala. Pa onda prearacunavanje i dogovor koji ce bit, na kraju mu je dano utjesno 4. mjesto. A on slijeze ramenima sa sramezljivim smjeskom. Ajd dobro, ako je tebi svejedno... Time ja zavrsavam 7. Cestitke svima, narocito dvojcu koji je skinuo rekord, posebno pobjedniku naravno. Mauricio je odlicnom taktikom i stalno dobrim tempom zgrabio uspjeh (trekerske) karijere, slijede Silvo i vrlo dobri Florijan, a onda nesretni Gotal-idem-ja-jos-jednom-na-Kabal. Iza miroljubivog hare krishna mene i Bojana-u-gojzericama nekako nezainteresirano (razocarano?) joggiraju dva lanjska divlja praseta iz AK Sljeme. Onda slijedi red starih solidnih trekera, kapcu prve cure, pracene odlicnim paklenim_ (koji je ocito usvojio taktiku "prati žene, slijedi im guze" kojom sam ja godinama redovno završavao polumaratone iza prvih žena, dok iste nisu postale prebrze). Ana dobila Dariju, pakleni_ nekako zavrsio izmedju njih. Sigurno bi on i Jagodu ukljucio u drustvo ali ona nije bila za grupne zabave pa je stigla ipak malo kasnije. Pocinju stizati i ranjenici s Neretve, tj Cetine. Prvo razbijeni Perko sa izlozenim dokazom i razlogom tragedije, u obliku malo neprepoznatljivog koljena, pa podrapani Cimerman koji je naisao na nekog veceg od sebe negdje na grebenu, pa celicnom voljom ipak regularno zavrsio Dudo Filipovic koji je negdje usput sreo prezimenjaka Mirka i nesto mu ruzno rekao pa dobio svoje po faci. Nadam se da je bio svjestan kud je dosao i zasto jer je izgleda (opet! stari pustolovi sjetit ce se kako je zmazao stijenu na prvoj Bjelolasici) zarovao glavom po kamenju.

Ukupni dojmovi, ukratko. Prokleta steta da nije kisa malo pricekala,ili da nismo startali ranije, kako rece legenda Pejša. Izuzetna vaznost drzanja tenisica, materijal je stosta odlucio u poretku. Dobih zestoke batine. Osjecam se prilicno dobro, mozda cu ipak uzivati u ovoj sezoni. U solidnih prvih 5-10 stalno, osim ak se zalomi neki posebno dobar dan. Zasto smo platili 100 kuna startnine? Poskupljenje prema lanjskoj trci nicim nije bilo opravdano. Prorijedeni redovi osoblja na cilju, koji su regrutirali slucajne prolaznike i trkace u sluzbu zapisivanja rezultata - nedopustivo. Nadam se malo boljoj organizaciji ove karizmaticne trke slijedece godine. Dajte platite mi kotizaciju i cevape i dobit cete kompjutersku obradu rezultata na licu mjesta. Ovo je malo prenonsalantno za utrku takvog ugleda. Dobar fajt u zenskoj konkurenciji i odlican rezultat u teskim uvjetima muskih. Dominacija Istrijana. Postavljena je pozornica za ovogodisnju Trek Ligu, rukavica izazova je bacena u lice, Istra natrljala nos Zagrebu. A tu je i Rijeka. Sto ono rekoh, geMparde, o branjenju vs osvajanju? Stvar je u motivaciji za zimske treninge. Njima se jednsotavno puno vise da raditi za naslov. Sad ce Medvednica pokazati kako su snage stvarno rasporedjene ove godine.

Bio je to jos jedan spektakularni Mosorski planinarski maraton. Kad je slijedeci, prijavljujem se odmah sad.