malo drugačiji sportovi

Tako ga je nazvao Broj1, Tomić, glavni i odgovorni. Rezultati su na adventure-sportu, a priča iz usta ako se ne varam glavnog operativnog je na blogu otoka Pašman. Svakome je jasno po listi da je bilo iznenadjenja kolko hoces. Tako se Franjo pokazao velikim potencijalom za trekinge, kasnije mi veli da je u mladosti bio orijentacist, on ce se tek pokazati na predstojecim trekinzima. Mario Gotal i ja smo skupa prosli sve od negdje iza KT4 Zaglav, super suradjivali u pronalazenju staze. Drzao je do samog kraja, pukao tek na zavrsnom kilometru, kad smo trčeći zajedno skupljali forcu za zadnji sprint. Na zadnjoj KT sam ga pitao hoce li da idemo skupa u cilj ili borbu do kraja, odabrao je borbu. Svaka čast Mario. Ne znam sto se dogadjalo sa Rajkovicem, cudi me da nas nije stigao po obali iza Zaglava kad je bio skroz blizu, a Modrušan je imao veliku nesrecu. Vodio je uvjerljivo cijelo vrijeme, a izgubio se nakon KT 6 ispod vrha Straža.

Razlog je taj što mu se vjerojatno razmočila kopirana karta, ne baš pregledna i dok je suha. Prvo je greškom (taj put svojom) otišao na vrh Straža, a onda je greškom organizatora odjurio sa KT6 ravno umjesto na KT7, koja je na obali. Jer na KT6 je strelica pokazivala u krivom smjeru (ili je nije bilo, to je još pitanje) i to ga je zavelo. Trebalo je ici desno dolje, prema na mapi ucrtanoj, preporučenoj stazi. Ja sam si isprintao onu mapu sa weba i na njoj se dobro vidjelo da je strelica okrenuta krivo. Tako da su valjda svi ovdje pojurili ravno, ali vecina je ipak gledala kartu pa je na KT7 sišla putem kojim se onda trebalo nazad i uspeti. Tek tada, po usponu nazad na to križanje slijedeca strelica na kojoj piše TREK je pokazala u pravom smjeru. A Modrušan je tu naišao bez provjere karte i odjurio dalje. Budući je na startu rečeno da su sva skretanja označena čovjek je očekivao da mu karta ni ne treba i točno tako je i trebalo biti. Po meni je zato Modrušan zaslužio pobjedu.

Malo o kraćenjima Zaglava. U uputama su govorili da se treba držati obale, ali uz napomenu da se radi o sigurnosnim razlozima, nije bilo onog ključnog "zabranjeno, obavezno" detalja. S obzirom da ovdje nisu bile u igri novčane nagrade niti bodovi za ligu odlučio sam iskoristiti tu nedorečenost pravila i kad već nije OBAVEZNO ići skroz obalom, tj nije ZABRANJENO kratiti Zaglav, već je u pitanju samo preporuka, krenuo sam na osobni rizik. Nije taj Zaglav baš tako jednostavan, stvarno ima rupa i grota u kojima se može zaglaviti. Nisam ga probio iz prve (prvi ulaz u šikaru je završio na rubu 5 metarske rupe i ajmo nazad) niti sam kratio direkt po azimutu na KT4 na vrhu poluotoka, kako sam smjerao. Odrezao sam krajnji desni (iz perspektive trkača, a na karti lijevi) dio rta, prehodao obalom vanjsku stranu rta, pokupio KT i opet preko Malog Zaglava odrezao lijevi (na karti desni) dio rta u drugu uvalu. I dalja skupa sa Mariom po obali. Ovo me direktno diglo sa 7. na 2. mjesto.
Na ovom dijelu mape se vidi di se to sve odvijalo. Plave crte preko Zaglava su moje kratice, dosta riskantne i teške, naročito ova druga, ali isplative, donijele mi 15-tak minuta prednosti. Nisam jedini koji je kratio prvi dio, al mislim da sam jedini koji je kratio drugi dio. Treća plava crta, po makadamu ispod Vrsova, je potez na kojem se izgubio Modrušan, a i valjda kompletna postava trekera. Tu nas je strelica organizatora sve odvela ravno umjesto desno dolje. Većina nas je na slijedećem križanju, kraj plave crte, shvatila da je slijedeci KT dolje na obali pa smo se spuštali i dizali desnim makadamom, a Modrušan je prateći strelicu (koja je tu bila za povratak sa KT) projurio odmah dalje i kad je shvatio da je promašio izgubio je previše vremena i (prilično opravdano) ljut zbog krivog putokaza odlučio odustati. U tom trenutku smo ga već prestigli Mario i ja, obavivši KT7, po koji bi se on tek trebao vratiti. Ostala bi mu borba za 3. mjesto da je i imao volje ici nazad.

I to je cijela priča. Za drugi put preporuke organizatoru: jasno definirati koji se dio staze MORA proći, tko ne ide tuda - kazne, kad se ovako ostave slobodne ruke za izbor trase svaki iskusni pustolov ce odabrati kraticu i navigacijom preskočiti trkače. Da ne bi bilo pitanja poslije lijepo se sve odredi prije. Zato služe pisana pravila, da budu zakon trke. Trkači vole točno definiranu trasu, po mogućnosti da je mogu proči bez karte, pustolovi i orijentacisti imaju KT za zakon, a sve ostalo se rješava snalaženjem po karti i terenu. Eto, za promjenu jedan ozbiljni osvrt na trku i još jednom čestitke Modrušanu, koji je trebao pobijediti, da je samo gledao kartu, ili da nije bilo pogreške organizatora sa tom jednom nesretnom strelicom. Zaslužio je pobjedu nadmoćnom brzinom, ali ako je treking onda kartu u ruke. Gubio sam i ja dobivene trke zbog krivih putokaza. Uostalom i na Učkoj je bilo varijanti preko Sisola i ispod njega...

Mali osobni dodatak, kraćenje Zaglava je bilo izuzetno zabavno. Probijanje makije, puzanje ispod grana par sto metara, pentranje preko stijene Malog Zaglava, 10-tak m visinskih ciste alpinisticke trojke, bacanje u granje gdje se nije moglo proci hodanjem/puzanjem... uzivao sam. Organizacija je, osim navedene nesretne strelice na KT6, bila odlična, sve su nas smjestili na spavanje u ugodne apartmane, nahranili i napojili, fešta nakon trke je bila dobra - Emily je bila pun pogodak :)), sve je štimalo. Bravo za organizatore za sav trud oko trke, nadam se da nećete zamjeriti eventualne kritike i savjete za popravak i nadam se da se vidimo i nagodinu. Svakako zadržite sve te škrape, odličan su trening za Mosor, treking i nije dobar ako nije težak i zahtjevan. Izbacivanje obale bi svelo Pašmanski trek na obično trčanje. Ovaj put su se vidjele Šimunove ideje i utjecaj, izbor teškog obalnog stijenja, pa kad ste već zaslužili biti u treking ligi držite nivo - neka samo ostane teško. Hvala na svemu, čestitke svim natjecateljima, a Modrušanu poziv - dođi na Mosor, tamo nema kratica, tamo jači kači ;)

I da znate - nisam okretao pilu naopako! Stvarno sam u komi, pa na trčanju sam sa trojne diobe 1. mjesta nakon KT1 pao odmah na 7. mjesto do početka Zaglava!!! Srećom sam kasnije prebrodio krize pa se prema kraju trke sve više fizički dizao. Da nije bilo terenske taktike i teškog terena jedva bih ja u prvih 5. Dobio sam dobar trening za Mosor, ja zadovoljan. I da - Lowa tenisice rulaju na takvom terenu! Prave oklopnjače, nisu me špice bole u stopala nego sam ih nekoliko potrgao sa ovim debelim đonovima.