malo drugačiji sportovi

srijeda, 02.02.2005.

treking - nabrijavanje

start 1. Velebit ultre, 2003g. Bob i ja u prvom redu sa brojevima 12, lijevo na fotki u prvom redu su i Strsljenovi, maratonci za koje sam ja vjerovao da su nam glavni konkurenti. I bili su, dok se nisu zgubili. Jednom, pa drugi put, treci, cetvrti... :) Decki su rekorderi po duzini staze, presli mozda 150km na stazi od 130 i sitno km :)) Velebit je ljeti sav rascvjetan i bujan, divno za vidjeti i mirisati.Zalazak nas lovi nakon odlaska sa Stapa2003g. Bob i ja izlazimo na KT Panos kao trenutno 4., sa malim zaostatkom za Strsljenovima, Litvancima i Psihom. Tu se dobro vidi kak izgledaju trkaci, znojni i mokri, zmazani, zgrebani (krvi isto ima, ali ispod robe, moje jadno koljeno). Veci ruksak od ovog mog crvenog (sa privezanom vrecom az spavanje gore) stvarno nije potreban, sve kaj moramo nosit imamo. Neki su vukli duplo vece ruksake, uzasprvi i treci su Strsljenovi, 4. i 5. Psiho, a 2. i 6. Recite Da Nepusenju, jedna od ekipa sa one nesto krace varijante od Ultre, krenuli sa Paklenice kad i mi pa presjekli ravno na Rujno. Ova tri tima su se zgubila u Raminom koritu i nakon ocajnickog spavanja pod drvetom tek u zoru krenuli van. Litvanci i mi smo na Ostarijama bili oko 3 u noci, a ovi timovi 5-6 sati kasnije
konacno su stigle friske informacije za treking ligu! pa sam odmah iskoristio priliku za prvu ovogodisnju setnju po sljemenu i pretvorio je u malo izvidjanje. na prvi pogled na danu kartu na webu pomislio sam "koji vrag, kakva je ovo djetelina od staze??!!" jer staza mi stvarno lici na to, frka se 4 puta oko vrha. al kad bolje razmislim to bi mogla biti bas teska utrka, dosta visinske razlike, strmi usponi, a ni orijentacija tu nece biti nebitna. narocito ako nas puste na "slobodno" tj ako ne budu zadane obavezne staze na nekim dijelovima, ko sto se iz najave i cini da bi tak moglo biti. onda ce poznavanje terena prilicno odlucivati. vecina staza je inace ok za trcanje, mogla bi biti i jako brza utrka, nesto kao pojacani Sljemenski maraton. dosta pojacani ;) ali svejedno, tu bi maratonci sa "Kuda idu divlje svinje" mogli biti dobri. valjda ima i Sime pravo kad veli da bi maratoncima bilo i prelako da je dana uzduzna staza Kameni Svati - Lipa ili takvo nesto. ovak ce biti zanimljivije, razbijeno sa puno strmina i precenja po sumi i teskom terenu.
a sto se tice prve, svima preporucam da idu na Mosor, jer to je najtezi teren i najzabavnija trka! ako vam je preskakanje rupa od par metara dubine interesantno, ili skakutanje po ostrim stijenama, od kojih se neke znaju i zaljuljat pod nogama. tu cak ni ne morate nositi stapove - jer vise ce vam trebati ruke, posto se na dosta mjesta bas zgodno spustiti na sve cetiri. narocito ako su stijene mokre od kise, e onda tek treba paziti. onak, malo je i opasnije od ostalih trek-staza (cak i od Vihoraskog) ali je meni definitivno najzabavniji teren, a i s najboljim pogledima
risnjak mi je jako zanimljiv, jer sam vec dugo ciljao Obruc i taj dio. lijepi krug, sa krasnim Risnjakom i Snjeznikom, sa nekoliko dobrih gore-dole. al kak taj dio slabije poznam morati cu to prouciti po karti za bolji komentar
duzina novih staza mi je inace malo razocarenje, nadao sam se jednoj duzoj, cca 80km. ovak ostaje kraljevski Velebit, 130km. Bjelolasica je isto ok, krasan krug opisuje. a Vihoraski je pun pogodak! i onda Ucka. dan? molim?? a kak cemo sad naganjat rekord? to vise nije to :( makar razumijem razloge, ova magla na proslom treku nije bila bezazlena gore na grebenu Sisola. mozda i bolje da je po danu.

na kraju cestitke organizatorima da su to sve poslozili. jos cu malo pronjuskat jedino termine pojedinihutrka, nadam se da se ne preklapaju sa kojom socnom pustolovnom ili brdskom. posebno palac gore za solo ultra verzije na svim trkama ;)
tolko, ajde sad, trenirajte!
stavio sam i neke fotke sa prosle dvije Velebit ultre kao motivaciju ;)

start planinarske kategorije sa Ostarija, 2003g. Puno skvadre, lijepo za vidit. 2004-te ih je bilo i vise vidici sa pocetka Premuziceve staze, malo nakon Dabarske kose. nas je tu negdje cekala zora. 2004-te sam uspio 'pomaknuti' zoru do Skorpovca, a ove godine se nadam jos malo daljeFrancuzi lijece zuljeve nakon trke, 2003g. ovak smo svi izgledali na cilju, ko hrpa ranjenika s Neretve. Hodajuci poslije po Senju Bob i ja smo po tezini sepanja pojedinaca mogli odrediti na kojoj su stazi bili. Ultra 1km na sat, Challenge 2km na sat, planinari 4km/hStart Ultre 2004. U sredini sam ja, lijevo i desno nabrijani Dinamitni (iste dresove imaju), desno stoje Velebitske Sotone, isto jako nabrijani. Dok su kamikaze iz Psiha krenuli trceci i pukli do Ivinih Vodica, ove dve ekipe su me pratile do istog mjesta. Losa taktika po njih, jer svakoj ekipi je pukao po jedan clan, isto kao i trecima, Sljemenasima. Morati ce slagati ujednacejine ekipe. Kasniji pobjednici ekipne ultre,Alfe, su cak i zakasnili na start koju minutu, svejedno su ih sve presli. OK, skoro sve ;)
- 18:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>