malo drugačiji sportovi

Grossglockner (3798m) najvisi vrh Austrije, lezi u Visokim Turama (Hohe Tauern), na granici Tyrola i Carinthie. Do 1919 najvisi austrijski vrh je bio Ortler (3905m), ali vise nije. Nije se vrh smanjio :) nego je Italija nakon Velikog rata dobila, okupirala, aneksirala Juzni Tirol, gdje se nalazi Ortler.
Za sve koji prilaze sa istoka Grossglockner je prva stvarno visoka planina na koju nailazimo. Meni je zapeo za oko od prvih uspona po Julijskim alpama. Sa Triglava se u daljini na sjeveru vidi kao bijela spicasta piramida. Tako je lijep izdaleka da sam si zadao pod obavezno ga popesti jednog dana.
Taj dan je dosao nekad u proljece 2002., skupila se jaka ekipa od nas 6, dva naveza po trojica, i dovezli smo se preko alpske ceste te navalili. Odabrali smo klasicni pristup, preko ledenjaka Pasterzee, koji se inace ubrzano topi al je sa svojih 9km jos uvijek najveci glecer u istocnim Alpama. Nazalost nisa mzapamtio podatak koliko je taj led debel ali znam da je poprilicno. Preko njega se tu i tamo otvore duboke pukotine u kojima je ne jedan neoprezni planinar zaglavio pa se navezujemo (ili smo samo razgovarali da bi trebali, ne sjecam se tocno ;) ) . Cilj za prvi dan je kuca na Adlersruhe (Orlovo gnijezdo) na 3454m. Nakon spavanca drugo jutro se lagani uspinjemo preko snijegom pokrivenih dosta strmih padina do vrha. Na najtezem, vrsnom, dijelu uspona pozabijane su celicne stange koje vire po metar iznad snijega. SLuze za osiguravanje, ako netko frkne nizbrdo po ledu drugi iz naveza ga lakse zaustave, samo se prebaci konop oko sipke.
Veliki kriz na vrhu bi se za lijepog vremena trebao vidjeti i iz doline, provjerite svoje oci na onoj fotki sa crkvenim tornjem.
Mi smo se fino izgustali na vrhu i polako otisli dolje do kuce i odmah skroz u dolinu. Bilo je prilicno klizavo na donjem dijelu, poceo se hvatai led na mjestima sto je jako opasno buduci su donji dijelovi staze jako izlozeni, pad vodi ravno do dna doline, ekspresnom linijom. I doma u kutiji, s nogama naprijed. Zato je najbolje uopce ne skidati dereze, ako ima i malo leda.
Sve u svemu - jako lijep dvodnevni izlet, imali smo srece s vremenom i vrlo zadovoljni se vratili doma, sa jos jednog dugo zeljenog vrha.
Narocito se Ivici dopao, on se vracao gore jos par puta, isprobavajuci razne varijante. Tu i inace alpinisti dolaze vjezbati penjanje u ledu, ispod sedla izmedju dva najveca vrha strmo se spusta kuloar Pallavicini. Trenutno nije na popisu mojih ambicija, ja zasad trosim samo normalne pristupe ;)