malo drugačiji sportovi

Ipak idem na Učku!
U igri je bio i Ljubljanski maraton,24.10., ali vise volim trcati po terenu nego po cesti, a i ovo je duze, 60km, plus pristojna visina, sa 100m na 1400m i jos par puta gore-dole.

Proslogodisnja utrka je bila prva takva na Uckoj, a donekle je slicna Velebitskom trekingu- planinski teren, nosis sve sa sobom, krece se nocu, orijentacija, izdrzljivost i pokretljivost su kljucne.
Posebnost Ucke je u tome sto su zadane i unaprijed objavljene kontrolne tocke (kao i na V.T.), ali put kojim ce se doci od jedne do druge je potpuno na izbor natjecateljima. Ovo dovodi timove koji poznaju teren u veliku prednost, domaci su u startu favoriti. Iako, svatko moze doci prije trke i proci trasu utrke, naci svoje precice.

Bigfoot, jeti i/ili grizli?
Tako smo se prosle godine nasli jedna djevojka (B.) i ja s idejom da obavimo istrazivanje staze.
Utrka ce krenuti iz Plomina i zavrsiti u mjestu Liganj, iznad Lovrana. Do prijevoja Poklon dosli smo autobusom, zajedno sa planinarima iz mog PDa i odavde krenuli svojim putem. Pridruzili su nam se dvojica domorodaca, nas forumaski pakleni_patuljak iz Opatije i jedan njegov kompa. Dan smo zavrsili iznad Plomina, B. i ja sami, jer su ova dvojica odlucili ranje dovrsiti svoju setnju. Pocetkom noci nas dvoje smo okrenuli prema nazad, s namjerom da prijedjemo cijelu trasu trke. Vrh Sisol 835m, sa lijepim kamenim liticama, je prva kontrola i do tuda je sve islo ok. Dalje se moze (ne bas dobro) obiljezenim planinarskim stazama kroz grmlje i sumu ili makadamima. Mi biramo ovo drugo, racunam da ce se tu moci trcati na trci i da je mozda tako brze, a svakako lakse za orijentaciju, iako i malo dulje. Bila je bas lijepa noc, mirna, veselo smo cavrljali i nista nije slutilo na zlo.

Odjednom su mi se nakostrijesile sve dlake na tijelu - taj intenzivni smrad ... Pogledali smo se velikim ocima i sekundu nakon toga iz obliznjeg gustisa s lijeve strane, vrlo blizu, do nas dopre neko zivotinjsko mumljanje,kao potmulo rezanje. "Mmmmmmmedvjed!?!?!" Odmah smo poceli galamiti, pljeskati rukama, a meni je odnekud na pamet palo i baciti par kamenja u grmlje u smjeru zivine. Pocelo je prilicno glasno krsenje granja, srecom u smjeru dalje od nas, a odmah se isto culo i sa desne strane, niti 10m dalje rekao bih. "Dva!!! Pa jebemti...!" Uskoro su zvuci teskog trcanja otisli od nas, a mi se gledali zgranuto. Jel bio ili nije? Pa kaj ih tu ima? Da nije konj? ILi vepar? Uh, kvragu, kaj sad? Odlucili mso ipak krenuti dalje, ovaj put znatno glasnije. Nije proslo ni 10minuta, taman
smo se malo opustili i komentirali onaj smrad kad "O ne, opet!!!". A ovaj put na galamu i kamenje reagiralo je tak da se okrenulo prema nama!!! MMMMAAAAAMMMMAAAA! Tek prava kanonada kamenja izgleda da je navela cudoviste da se okrene i zbrise dalje. E pa sad je stvarno vec frka, srecom je vrlo blizu, iza ugla, kucica koju smo vidli ranije taj dan, pl. dom pod Brgudom. Tam cemo docekat dan i onda dalje.

I krenemo mi tamo, a ono i opet smrad oko nas i vrlo neugodan osjecaj da je to nesto jako blizu.
TRK, KIDAJMO!!! Preskocili smo ogradu kucice (koja stvarno ko da smo je narucili da bude tu) i ni pet ni sest nego se popeli po lojtri na krov! I scucurili se uz dimnjak! Uopce nam nije ponos radio probleme, popeli bi se i na dimnjak da je trebalo! JEBOTE PA TU IMA MEDVEDA!!! I GLADNI SU!!! AAAAA! Ubrzo nam je ipak pocelo bit malo smijesno kaj cucimo na krovu ko dve kokosi i kako nije nastupila invazija grizlija na nase utociste, a i gadno je zahladnilo, odlucili smo se spustiti u ogradjeno dvoriste i zapaliti vatru u vanjskom kaminu. Drugi dan smo isli hrabro obici mjesto susreta trece vrste u potrazi za tragovima i dokazima, ali ono sto smo vidjeli bilo je prilicno nejasno. Meni se cinilo da je to mozda ipak trag kopita konja, ali B. je inzistirala da se na nekim otiscima vide i pandze. I bome ne bih se kladio da nisu bile!! Ostatak izleta smo morali znatno skratiti, nismo stigli obici sve kaj smo htjeli (sto me je na trci jako kostalo) i naravno da su nas svi zezali. "Ma nema vam tu medvjeda! To su bili konji, veprovi u najgorem slucaju". E sad i veprove ne bi bilo zgodno naljutiti,
(a ja sam prilikom drugog susreta pogodio kamenom to nesto u mraku barem jednom!). A i ono mumljanje i rezanje... nekak sam zamisljao konje da njiste. Srce mi je u svakom slucaju bilo u petama i sjetio sam se jedne davne serije o susretima lovaca sa Bigfootovima po kanadskim prasumama. Baaaaa!

Trka je bila lijepa. Sastanak svih natjecatelja je poceo kolektivnim izrugivanjem na racun "medvjeda", ali su se osmjesi malo smrznuli kad je frajer iz uprave Parka prirode Ucka spomenuo da su lovci stvarno vidjeli medvjede u okolici. Hehehe . Kompa mi se nazalost udesio na pocetku trke, istegao misic pa je morao odustati, njega sam pratio do prvog doma i onda nastavio sam.
Sad ce trka biti jos brza mozda, tu su opet branitelji rekorda Eris i Florijan iz Rijeke, a jako brzi ce biti i Rajko (SLO) i Goran (Pula), sve poznata lica. Ja sam ostao bez stalnog partnera, ne zeli se mucit na terenu koji daje silnu prednost domacim igracima (mi nismo tam uopce bili nakon trke, ne poznamo kratice), ali imam zato jednog jakog novog igraca ;) tako da cemo mi vrebati favorite onako iz sjene.
Zajedno sa poznavaocima terena, poput onog bracnog para koji je lani sve iznenadio dosavsi na diobi drugog mjesta skupa sa triatloncima iz Pule (s kojima sam bio i ja, ali izvan konkurencije zbog gubitka drugog clana), ili bracom Kalcic. Ah, sto volim utrke! A ova je bas zanimljiva, hoda se nocu, po kraju gdje ima i dosta zvjeradi razne. Lani je bilo vrlo hladno, a zrak vrlo cist pa su pogledi sa grebena Ucke bili famozni - svjetla Istre lijevo i Rijeka i okolica dolje desno, predivno nesto. Jedva cekam, to je prava smotra pustolova, uz mnogo novih koji se tek iskusavaju. Jedan moj frend je lani isto probao, pa mozete procitati i njegove dojmove.

B. na kraju nije isla na trku. Ona je inace vrlo hrabra cura, lani je zavrsila Velebit Ultru u paru, a ove godine je isla ultra solo. Da bi se na pol juznog Velebita izgubila i susrela mamu medvjedicu i dva medeka u sumi!!! Kaze da je ovaj put nije bila frka, ipak je bio dan. Cijeli GSS se digao i trazio je par sati. Mnogi drugi bi nakon njenih iskustava cvrsto odlucili izbjegavati sumu i brda, ali ne i ona. Eno je sad na terenu i istrazuje. Sama! ALi ovaj put samo po danu.
S obzirom da se nadam i sam otici dolje dan prije istraziti neke detalje staze ne budem li se vise javljao znate kaj je. Ekipu cemo vjerovatno nazvati "Hrana za medvjede"