| < | studeni, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Kajzerica je novozagrebačko naselje koje se proteže južnom obalom Save. Iz tog razloga jedan dio ulica ima naziv 'Južna obala'. Vjerovatno zbog drveća drugi dio ulica ima naziv 'Podbrežje'. I. i II. Podbrežje ne postoji već se glavna ulica kroz naselje zove Bencekovićeva, a broj 2 je imena Rogićeva. Ima još jedna važna ulica, uz nasip, zove se Cimermanova. A ulica koja je nekad bila dolazna cesta gradu Zagrebu, i djelom prolazi Kajzericom, zove se Remetinečka. Sada je ta ulica presječena Avenijom Dubrovnik odnosno rotorom na ulazu u grad. Stari, plavi Savski most je onaj most u Zagrebu ispod kojeg protiče rijeka Sava. Nažalost je uništen, ne uređuju ga i propada tako da će uskoro bit opasan i za pješake. Jadranski most ispod kojeg nije rijeka Jadran (trebal se zvat Titov jer je dovršen '81 al se Krčki most...) je isto u dosta lošem stanju ali je važna gradska spona. Treći važni most na Kajzerici je 'zeleni' odnosno željeznički most. I na kraju, Most slobode. Da se uredi stari Savski most i bez njega se nebi moglo. Ovak – ostala tri mosta su izuzetno važna za promet grada a i šire. Nasip uz savske livade zimi služi ko sanjkalište. Malo je čudno u pol 7 u zimsko jutro vidjet džogere, al ko voli nek izvoli. Nije da ih je puno al.. Čak sam par puta i Galbraighta videl još dok je bil veleposlanik. 1994. godine Kajzerica je dobila kanalizaciju i izgubila asfalt. Nakon nekog vremena prošla je i voda i telefon u zemlji a onda i plin. Može bit da je plin prije telefona u zemlji al to je nebitno. Važno je da asfalta nije bilo do... Hm, zaboravil sam kad je ponovo prošel asfalt. Negdi 2003. mislim. Uglavnom sad nema više prašine i blata ali rupe su ostale. Negdje uvađanjem kanalizacije Kajzerica je postala zanimljiva ko kvart za stanovanje. U bivšoj državi nije se smjelo graditi pa su kuće bile relativno male i sa veeeeelikim vrtovima. Ulice nisu bile zakrčene autima (no dobro, broj vozila se povečal u cijeloj zemlji). Onda su ulagači počeli kupovat neizgrađene parcele za sitnu lovu. Kruži priča da je jedna od prvih parcela na kojoj su tri zgrade u nizu (s oskudnim parkiralištem – nije da ga nema al ima mjesta za dve obitelji) kupljena za 5000 orlića. Od tada se broj zgrada povečava a broj vrtova smanjuje. Malo koja zgrada ima lokacijsku ili građevinsku dozvolu a skoro ni jedna parkiralište, pogotovo one građene u početku. Zgrada od kraja do kraja parcele bez vrta i garaža i parkirališta bilo je moto graditelja. Problem tih sada već starih zgrada je i to kaj nisu izolirane kak spada. Naime Kajzerica je uz Savu i ima puno podzemnih voda – pogotovo kad poraste vodostaj. Čak su neke i bile dobro izolirane al nisu imale izolirane kolne ulaze u podrumske garaže ili podrume. Starosjedioci su to znali ali brzopotezne graditelje to nije zanimalo.. Kao naselje bez dozvole gradnje i planom koji ju je trebao izmjeniti u naselja sa zgradama Kajzerica nikad nije imala vrtić ni školu. Kad je plan ukinut, došle su zgrade ali popratni sadržaji nisu došli. Odnosno, kafića i birtija ima i više nego prije, čak ima i dućana. Prostor gdje bi mogle doći škola i vrtić je smanjen na livadu između Cimermanove i Bencekovićeve kod XI. Podbrežja i livadu prema Trnskom. Na žalost, mada gradonačelnik tvrdi na svojoj stranici da će Kajzerica dobit školu i vrtić do 2008.godine, ja smatram da to nije istina. Još malo o stanovnicima. Novopridošlih stanovnika vjerojatno ima više nego starosjedioca. Kad bi oni voljeli Zagreb bar upola ko dotepenci iz prošlih stoljeća ja bi šutil. Ali današnji došljaci ne vole i ne cijene Zagreb (čast iznimkama) pa ni ja ne volim njih. Sve je to uopčeno, ima jako puno došljaka koji su super i koji su mi frendovi. Ali ima još više onih o kojima sam malo prije pisal. Naime i moja mama je sa 16 godina došla u Zagreb i tu je ostala. Voli svoju rodnu grudu ali sad živi tu i voli Zagreb ko da je tu rođena. I nije ga htjela pretvorit u 'selo svoje malo'. Tolko o Kajzerici, jedan put bum malo pisal o jednom doktoru koji je bil tolko omiljen da smo mu napravili spomenik. Nema vica, tolko sam se raspisal da nemam volje otvarat file 'vicevi'. Samo za kraj: aj srce zagreb & aj srce kroejša |
