| < | listopad, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Mačka i dalje nema. Znam da se više nebu vratil. PIIIIP jedan kaj je otišel. Jer nadam se da nije gecrk. A, valjda bu mu tam di je upol dobro ko kod nas jer zbilja je živil dobro. Pas mater i vezanju za živine. I pes, i mačak i ribice koje su prije rikavale dost često a sad skoro opće ne. Eh, pa već par tjedana imamo opet potomke ribica, brijem da bu jedna crna a druga narančasta. Kaj ja znam koja vrsta, gupi nije, mislim da su plati. Ne kužim ja te ribe, kupujemo ih ovak:' Dajte mi ove, ove i ove. Se pašu sa gupijima (kojih više nema)?' Išel sam neki dan kroz Ulicu matice hrvatske. Friškoasfaltiranu. Sa preko nekoliko lokvi vode. Neš ti naše ceste, nema ni jedne koja ima dobar pad vode, dobru vrstu završnog sloja, šahtove u ravnini sa asfaltom i šahtove koji ne propadaju. A tek ovi novi 'betonski' rinzoli.. Dve mame s kolicima il biciklist (auto da ne govorim) pređu na nogostup i pucaju. Di su oni stari kvalitetni. Granitni il neki drugi tvrdi kamen i traje olmost vječno. Dosta o ZG cestama, vrijeme je za zabavu: Znanstvenik postavio teoriju da (zahvaljujuci svojim dugogodišnjim promatranjima) iz osmijeha muškarca može pogoditi koliko taj muškarac često vodi ljubav. I sad, za dokazivanje teorije postroje mu nekoliko slučajno odabranih muškaraca. Auditorij se naćulio , svima stao dah... Profesor ide redom. Gleda prvog muškarca, ovaj stisnuo usnice, faca kisela, kaze prof. - Svakih 6 mjeseci! Svi sada usmjere pažnju na muškarca, on se neugodno premjesti s noge na nogu i konačno prizna: - Točno tako! - Razlegne se aplauz, bravo bravo... Dolazi do drugog, gleda, ovome titra lagano rub usana...Kaže prof. - Jednom mjesečno! I fakat, i ovaj izbeči očima i prizna - Točno! - Opet aplauz. Dođe do trećeg, ovaj ima smiješak, proviruju mu zubi...veli prof. - Oh gospon, vi svaka dva tjedna! Tipu se na faci vidi da je pogodio i cijeli auditorij zaplješće, čuje se tu i tamo "Bravo!". Sljedeći ima osmijeh da mu se svi zubi vide i prof. odmah: - Oh, pa vi svaki drugi dan... - i naravno pogodi! Sljedeći ima tolki osmijeh da veći ni ne može imati - i veli prof.. - Pa, vi mladiću svaki dan, jel' da? - Točno! I konačno dođe on do zadnjeg, a frajer ne da se smije nego da nema uši smijao bi se oko glave... I veli profesor - "Auu, pa vi dva do tri put dnevno" Auditorij više ni ne čeka, svi na noge, "Bravo, bravo!" kad čujes frajera - "NE!" Odjednom muk... Profesor popravi naočale, zagleda se malo bolje, veli ... - "No, svakako barem jednom dnevno?!" - Ne! - Jednom tjedno?! - Ne! - Jednom u dva tjedna? - Ne. - Jednom mjesečno? - Ne. - Jednom u šest mjeseci? - Ne - Pa nije valjda ...jednom godišnje? - DA! Sad profu ništa jasno...ode cijela teorija k vragu... - Pa čovječe, samo jednom godišnje ... ZAŠTO SE ONDA TOLIKO SMIJEŠ ?!!! A frajer veli: - Danas je taj dan!!! Djelatnici na salteru domaćih letova Zagrebačkog Aerodroma bi trebalo odati prizanje na duhovitom i inteligentnom odgovoru putniku koji je avionom trebao letjeti u najboljem slučaju u prostoru za prtljagu. A evo sto se je dogodilo: Zbog bure, let na relaciji Zagreb-Dubrovnik je otkazan. Vodič jedne turističke agencije je na salteru radio re-booking za svoju poveću grupu nestrpljivih putnika, kada se jedan ljutiti gospodin progurao do saltera. Bacio je svoju kartu na pult i uzviknuo: "Ja MORAM biti na ovom letu i to u PRVOJ KLASI". Djelatnica na salteru je odgovorila "Gospodine, zao mi je, prvo moram napraviti rezervacije za grupu ljudi koja čeka, ako budete strpljivi sigurna sam da ćemo vam na neki način moći izaći u susret". Ljutiti gospodin nije bio nimalo impresioniran i upitao je "ZNATE LI VI UOPĆE TKO SAM JA?". Bez okljevanja, djelatnica na salteru je uzela mikrofon i rekla "Molim cjenjene posjetitelje Zagrebačkog Aerodroma za trenutak pažnje. Na terminalu za domaće letove imamo putnika koji ne zna tko je. Ukoliko bilo tko moze pomoći u otkrivanju njegovog identiteta, molimo hitno da se javi na salter broj 2". Usred histeričnog smjeha putnika koji su čekali u redu, nestrpljivi gospodin je bjesnim glasom dobacio djelatnici terminala "Jebo te ja", na sto je ona ljubazno odgovorila. "Žao mi je gospodine, ali i za to ćete trebati pričekati u redu" P.S. Vicevi su naravno kopirani (ko zna odakle...) |
