Miroslav Blažević neće nikada napustiti konferenciju za novinare, naljutiti se poput Stanka Mršića u Kranjčevićevoj. Zajedljiva novinarska pitanja vješto će pretvoriti u mlaku vodu, ili izazvati - oluju. Nahraniti gladna usta dinamitom. Sada se pomirio i sa sucem Šuprahom... Dugo je drugi krojitelj pravde, Novak, bio njegova noćna mora. Sada se uglavnom zabavlja Grgićem, Ježićem, Mamićem, ljudima koji vedre i oblače u njegovim bivšim klubovima, Hajduku, Rijeci i Dinamu, ondje gdje su mu vrata zatvorena do - daljnjega. Sve je natjerao da mu se još jednom dive. Pjesnici iz Kranjčevićeve su, naime, otkriće prvenstva. Poput Isusa vodu je u vino pretvorio, Zagreb je u tri proljetna kola ostvario devet bodova uz gol-razliku 9-0. Još da mu je Dinamo pobijediti... Kao što je jesenas ponizio Hajduk.

Sedamdeset mu je godina, ali u njemu plamti vatra entuzijazma. Ne napušta ga stvaralački duh, a našao je inspiraciju i plodnu zemlju u sjeni Maksimira, da bi dokazao ono što uporno tvrdi: - Nikada nisam bio bolji trener!

Za inat svim kritičarima koji ga još uvijek doživljavaju kao - prodavača magle. Bez obzira na to što je spomenik zaslužio za treće mjesto osvojeno na francuskom Mundijalu prije devet godina.

- Da mi je pola budžeta Dinama ili Hajduka, Europa bi mi bila pretijesna... - rekao je Ćiro. A da novac određuje ambicije jasno je i treneru Puljana, Nenadu Gračanu, poslije trećeg uzastopnog poraza (nula golova...). Bez obzira na to što se situacija u Puli promijenila iz temelja, igrači su dobili sva dugovanja, ali... - Rijeka je zimus uložila 500.000 eura, mi 50.000, ali kuna... - reći će Gračan poslije poraza na Kantridi gdje je stekao trenersku slavu.

Blažević i Gračan imaju dodirnih točaka, obojica su počeli na Kantridi, trenirali su Dinamo i Hajduk, bili su u Osijeku... A sada su u - čekaonici trenerske sudbine. Blaževiću cvjetaju ruže, a njegov bivši igrač hoda po trnju. U subotu dočekuje momčad Hajduka - misli da bez obzira na sve probleme - neće izgubiti.

Prvoligaši su odradili tri proljetna kola, a još nijedan trener nije - smijenjen. Visio je Milivoj Bračun na Kantridi, za onu stijenu za koju se trebao (obećao) objesiti Ćiro prije 10 godina da nije spasio Rijeku. Koju je vodio i mobitelom (s Gračanom na klupi), jer je bio izbornik reprezentacije. Bračun se na Kantridi osjeća poput progonjene zvijeri. Vatra je na sve strane. Jedan je bod osvojio mirni Mile Petković s Cibalijom. Vratio se kući, treći put, ali nema čarobni štap... Vinkovčane su prije njega vodili Jalić, Pernar, Matković, Buhač... Treneri su moreplovci u potrazi za lukom svoje slave. Poslodavci gladni i nerealni u postavljanju ciljeva. Blažević se utopio u Splitu, uskrsnuo u Kranjčevićevoj. Od izbornika postao je - trener. Uzeo granitni kameni blok i čekić i počeo stvarati svoje najbolje umjetničko djelo - Zagreb.


Izvor: Jutarnji list; Orlando Rivetti