U Kranjčevićevoj se igra sjajan, organiziran, efektan, efikasan nogomet.

Potvrdila je to i Zagrebova pobjeda 4-0 protiv nimalo podcjenjujućeg Međimurja, nažalost pred jedva više od tisuću gledatelja. Lovrek, Mandžukić, Brkljača, Mujdža, Vrdoljak i društvo opet su bili u velikoj formi...

No, očigledno da igra kao pozivnica sama po sebi danas ne znači previše ako iza toga ne stoji moćan propagandni aparat za žestoku kupoprodaju iluzija i nada. Posjeduješ li to, uz određenu dozu tradicije, moći i izdašnog zaleđa, tada neće biti čudno ako triput ponovljena laž postane istina.

Tako je u Zagrebovoj povijesti bezbroj puta ponovljena misao da Kranjčevićeva nikad neće, a ni ne smije postati konkurentna Maksimirskoj. Kao što je u gradskoj sportskoj politici još davno utvrđeno da nitko u Zagrebu ne smije biti ozbiljniji konkurent vaterpolistima i odbojkašima Mladosti, rukometašima Zagreba...

Stoga je sasvim logično da se u percepciji ljubitelja nogometa, košarke, vaterpola, odbojke...udomila misao da sve što se radi negdje drugdje, a da nije riječ o odabranima i zaštićenima, nema dovoljnu dimenziju uvjerljivosti. Dapače, čak i pored zdravih očiju radije valja povjerovati u razvikanu, dobro upakiranu "toplu ljudsku priču" i saživjeti se s time nego, primjerice, otići u Ćirino dvorište u Kranjčevićevoj i uvjeriti se da postoji još nešto što zaslužuje pozornost.

Ponajprije zbog preskromnog dekora za ono što zaslužuju, registrirali smo nakon subotnje Zagrebove simfonije u Kranjčevićevoj riječi zabrinutog Otta Barića, bivšeg izbornika, koji je, doduše, zapljeskao briljantnoj izvedbi zagrebaša. Usput je pohvalio Blaževića kao nikad toliko nogometno zrelog i radinog kao danas.

No, rastužilo ga je, jer je umjesto 5000 gledatelja, koliko je po njegovu mišljenju trebalo pratiti taj dvoboj, odaziv bio preskroman. Stoga njihovu apstinenciju i ovdje i na ostalim nogometnim travnjacima diljem Hrvatske, osim na "derbiju svih derbija", vidi opasnim znakom protiv nogometa u nas. A opasnost sluti u pretjerivanju sa svime vezanim uz Dinamo i Hajduk, kojima Prva liga služi tek kao dekor da bi dogurali do predvorja Europe. Svima ostalima preostaje da se povremeno dive sami sebi i snivaju dan istih prav(il)a za sve. Dan kad će se cijeniti viđeno i urađeno, uzimajući u obzir i okolnosti u kojima je to učinjeno, a ne ono što će nam netko narediti da shvatimo...


Prenosi Vjesnik.hr