Čitanje misli ili ... ?

Sjedimo na terasi. Pijemo kavu iz iste šalice, svatko surfa po svom mobitelu i svako malo podijelimo kakvu zgodnu sličicu ili šalu. Proleti mi misao o sladoledu. Skrenem pogled s mobitela na njega, on me pogleda i kaže: Idem ti kupiti sladoled.

Vozimo se. Neka me sitnica podsjeti na meni dragu osobu koje više nema i nekako potonem. Pogleda me i kaže: Što se desilo? Nekako mi nisko vibriraš. Jesi dobro?

Legnem pored njega na kauč. Ušuškam se i onda pomislim da sam trebala skinuti čarapice jer mi je pretoplo. Kako mi misao završi, on ustane, skine mi čarapice sa stopala i kaže: Tako će ti biti udobnije.

Dobijem želju da pojedem pizzu. On uzima mobitel i naruči je.

Ovo su svakodnevne situacije. Često se događaju i zbunjuju me.
Prije nego uopće progovorim što želim, on to učini.
Je li moguće da me tako dobro poznaje ili mi zaista čita misli?