Jocker u gaćama

Sjedimo u vip sjedalima, više nego polupraznog kina. Film koji želimo pogledati prikazuje se već neko vrijeme, pa tko ga je želio pogledati, već je to učinio.
Ni sa lijeve, ni sa naše desne strane, ne sjedi nitko. Cijeli red je prazan.
Dok čekam da se reklame i najave novih filmova izvrte na velikom platnu, shvatim da je ovo prvi put, nakon više od trideset godina, da sam s muškarcem u kinu.
Podijelim s njim ovu svoju spoznaju.
- Strašno, promrmlja i primi me za ruku.
Drži je u svom krilu i ja, onako kako inače to činim doma, kao da je to sasvim normalno činiti i u javnosti, polako, pronađem put do njegovog ... no, njegovog ... uzmem ga u ruku, nježno, gotovo nevidljivim pokretima, mazim palcem i osjećam kako se ukrućuje.
U kritičnim trenucima, napinju mu se trbušni mišići i njegova ruka spušta se na moju kako bi me zaustavio.
Igrala sam se tako puna dva sata i bila skoncentrirana na film.
Koliko je on uspio biti koncentriran, ne znam, a gotovo da me nije ni briga.

Kojom brzinom smo stigli kući i poskidali odjeću sa sebe, ne sjećam se. Znam samo da su mi se u jutro, po bedrima, plavičasto ocrtavali otisci njegovih prstiju.

Inače, preporuka za "Jokera".