SVE? ZAUVIJEK? LJUBAV? DO SMRTI?

Uh, kakve teške riječi !

Volim ja te vaše komentare.
Daju mi poticaj za pisanje, a moram priznati i veselim se drugačijim mišljenjima, pa čak i onima koje ne razumijem.
Što znači: ne pristajem u ljubavi na manje od SVE ?
Što je točno to SVE ?

U ovih mojih pedeset godina, sto puta sam bila u zabludi, prošla ono što sam mislila da je prava ljubav, a pokazalo se da nije to bila, i ono što drugima nije bilo ni približno idealu prave ljubavi, a itekako je tome najbliža. U mojim očima.
Nije li bitno što je to SVE, u mojim očima ? Ako se o meni radi ? A radi se.
Kad čitav život mislite da dobivate SVE, a tek u pedesetoj shvatite da nije bilo ni približno tome.
Sad će netko reći kako, zbog loših iskustava, nisam u stanju dobro vidjeti, kako nemam širu sliku o tome kako ljubav treba izgledati, kako se ne volim dovoljno ...
Ooooooo, kako li se samo volim. Više nego ikad !
Nisam od onih žena koje ne mogu bez muškarca. Ne trpim ničije gluposti samo zato da ga ne bih izgubila. Dapače, nemam problem raskinuti vezu u trenutku kad mi je najviše stalo do njega.
Muškarac, samo zato da ga imam ? Jer se bojim ostati sama ? Dajte, molim vas, dovoljno sam samostalna i mogu se brinuti sama o sebi. Ali, ruku na srce, neke stvari ipak ne mogu sama.
Na koncu, što je to LJUBAV? Što je to SVE?

Znam samo, dok tražim SVE, pored mene prolaze trenuci koji itekako griju dušu, uzburkaju maštu i mame osmijeh.
Nije važno koliko će trajati. Ja ni ne tražim SVE za ZAUVIJEK. Ne tražim VJEČNU LJUBAV. Ni jedna od tih riječi nije mi posebno draga.
Ne drže mi vodu.
Ali, vodu drže nečiji postupci i odnos prema meni u naša četiri zida.
I dok to mene zadovoljava, imam SVE.

Želim živjeti. Istraživati. Veseliti se. Smijati. Voljeti i davati. Milovati i ljubiti. Grliti i zaspati u čvrstom zagrljaju. Šetati s rukom u ruci ...
Sve to.
I trenutno SVE to imam. U ogromnim količinama.
Ako to znači da se ne volim dovoljno, a Bože moj ... nek tako bude !