|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovaj je blog posvećen svim ženama
i onima koji o njima žele nešto više znati.
Ovaj je blog posvećen ženama u čast.
JA SAM ŽENA
Ne ljuti se zbog riječi
Što ih nekad kažem
Nakon teške noći
Umorna i snena
Ne čudi se zbog suza
Kad u tami plačem
Ili kad te ljubim
Ja sam žena.
Ne budi me zbog jutra
Draže su mi noći
Šapat ili dodir
Luda igra sjena
Ne trudi se da shvatiš
Nikad nećeš moći
Čudna je to igra
Ja sam žena.
Ja sam žena
Žena što voli
Žena od suza
Strasti i boli.
Ja sam žena
Žena od tuge
Žena što ljubi
Žena ko druge.
Ne traži da ti pričam
Baš sve moje snove
Možda čuješ laži
Kad izlaza nema
Ne trudi se da saznaš
Što je bilo jučer
Ne pitaj me ništa
Ja sam žena.
Meri Cetinić
MA KOLIKO BILA ŽENA
UVIJEK VIŠE TAJNA BUDI
BUDI ŠUTNJA, AL' ISKRENA
NEK' TE VJEČNO SLUTE LJUDI
ŽENA JE STRAST
ŽENA JE MILOST
ŽENA JE NJEŽNA
ŽENA JE SNAŽNA
ŽENA JE MOĆNA
ŽENA JE RANJIVA
ŽENA JE MISLENA
ŽENA JE OSJEĆAJNA
U tami, u strahu one su čekale
i plakale stisnutih zubiju
duboke su tajne u noćima skrivale,
da ih špijuni ne ubiju.
I mračno su tako šutjele, mislile:
gdje su nam sinovi, muževi braća?
Već davno su krenuli skrivenim putima,
ali se nitko ne vraća.
Da, katkad stiže zgužvano pismo
iz krvavih strana, poslano krišom.
A tko ga donije? Neznani kurir
zaklonjen vjetrom, maglom i kišom.
A majke, žene i sestre tad sjele
i vunene čarape pletu.
I povoje slažu i crni kruh mijese
za najdraža bića na svijetu.
To sve nije dosta. Jer jedne će noći
ostaviti radost kućnoga praga.
Sa posljednjim rubljem i rupcem na glavi
nestat će, crne, bez traga.
Ostat' će kolijevka, krov, prazna štala
i zgažena pusta polja.
U utrobi glad je. I grč je u srcu,
a vučja je hrana bolja.
Te ruke, što nekad su skidati znale
sve brige sa domaćih lica,
sad ruše zapreke tvrde sramote
od željeza, betona i žica....
Lik što je dosad ko ikona gledao
na radosti vrta i kuće,
s okivra je sišao i nijemo pošao
da utješi umiruće.
Mnogu je grud pogodilo zrno,
i mnoge su klonule nice.
Mnogu je prekrila šutnja ko krila
avetne, crne ptice.
A što ih to goni naprijed, sve naprijed,
ni bunker ih golem ne plaši?
Veliki val se javlja, pozdravlja:
Tamo su, tamo, naši!
O vama će pjevati narodna pjesma
- čudesa su vaša ko bajke -
Sva stradanja planut će jednom ko baklje
O, sestre!
O žene!
O majke!
Nikola Polić
U tami, u strahu one su čekale
i plakale stisnutih zubiju
duboke su tajne u noćima skrivale,
da ih špijuni ne ubiju.
I mračno su tako šutjele, mislile:
gdje su nam sinovi, muževi braća?
Već davno su krenuli skrivenim putima,
ali se nitko ne vraća.
Da, katkad stiže zgužvano pismo
iz krvavih strana, poslano krišom.
A tko ga donije? Neznani kurir
zaklonjen vjetrom, maglom i kišom.
A majke, žene i sestre tad sjele
i vunene čarape pletu.
I povoje slažu i crni kruh mijese
za najdraža bića na svijetu.
To sve nije dosta. Jer jedne će noći
ostaviti radost kućnoga praga.
Sa posljednjim rubljem i rupcem na glavi
nestat će, crne, bez traga.
Ostat' će kolijevka, krov, prazna štala
i zgažena pusta polja.
U utrobi glad je. I grč je u srcu,
a vučja je hrana bolja.
Te ruke, što nekad su skidati znale
sve brige sa domaćih lica,
sad ruše zapreke tvrde sramote
od željeza, betona i žica....
Lik što je dosad ko ikona gledao
na radosti vrta i kuće,
s okivra je sišao i nijemo pošao
da utješi umiruće.
Mnogu je grud pogodilo zrno,
i mnoge su klonule nice.
Mnogu je prekrila šutnja ko krila
avetne, crne ptice.
A što ih to goni naprijed, sve naprijed,
ni bunker ih golem ne plaši?
Veliki val se javlja, pozdravlja:
Tamo su, tamo, naši!
O vama će pjevati narodna pjesma
- čudesa su vaša ko bajke -
Sva stradanja planut će jednom ko baklje
O, sestre!
O žene!
O majke!
Nikola Polić
Dijete od četiri godine: "Moja mama može sve."
Osmogodišnjak: "Moja mama zna jako puno!"
Dvanaestogodišnjak : "Moja mama možda ipak nešto ne zna!"
Četrnaestogodišnjak: " Naravno, moja mama ne zna niti ovo."
Šesnaest godina: " Mama? Ona nema pojma ni o čemu!"
Osamnaest godina : " Stara je bezveze!"
Dvadeset i pet godina . "Mama bi možda nešto mogla znati o tome."
Trideset i pet : "Prije nego odlučim pitati ću mamu za mišljenje."
Sa 45 godina većina misli : "Voljela bih znati što bi mama o tome rekla ."
A sa 65 sve bi dali samo kada bi još jednom s mamom mogli razgovarati.
Muškarac je glava, a žena vrat, koji tu glavu pokreće.
Iza svakog uspješnog muškarca, stoji mudra žena. (zlobnici su nadodali „i iznenađena punica“)
Muškarci vladaju svijetom, a žene muškarcima.
To su tri izreke koje se mogu čuti često u narodu. Baš mi je slatko kad se kaže Narodna izreka. Mada, moram priznati, narodne su izreke, počesto, najmudrije.
Žene su se kroz stoljeća mijenjale. Evoluirale su. Jer su to htjele, jer su imale snage, jer je bilo potrebno. Da li je to bilo dobro za njih? Što je Žena time dobila? Puno više obaveza. Poštovanje? Možda. Ponekad. Mišljenja sam, da su Žene, i danas, u većini slučajeva degradirane. Jedan me bloger pitao komentarom, „Zašto oda Ženama?“. Pa zato što se zaboravlja sva vrijednost Žena. Nisu one viša bića od drugih. Ipak, imaju rijedak i neprocjenjiv dar: Majčinstvo. To je ipak nešto što ne možete samo tako odbaciti. Osim toga, Ženska je empatija čudesna. I zato su one neshvatljive muškarcima.( Žena je jedino stvorenje koje može plakati ili se smijati zbog istog razloga, a često i u isto vrijeme - Moliere )
