ovdje cu biti iskrena
jer ocito samo tako znam reci
ne znam izgovoriti
moja šutnja sve nekako jebeno proguta
sva ova čekanja
nečeg što će, što bi trebalo
doći
iako negdje oduvijek znam da neće
i neće
dala sam ti sve
iako nisam imala mnogo
nikad nisam imala brbljanja
i vruće osmijehe
poželjnost
i brigu
nekako me zaobišla radost
i vedrina
slučajno sam ostavila želje i livade
šafrane žutu boju pse
bacila sam pank i guranja
mamurna jutra
zamijenila sam sintetikom
ogromnom očima suludim smijanjima
ispijenošću
kostima koje se osjećaju i
trpe
poništila sam
boga
i zajebala sve živo i mrtvo
eto to sam bila ja
jesam li bila ja tko je ja uopće
dala sam ti čarape
samostojeće
kapute
vezivanja
bolove i izbezumljene noći
ostavila sam san i gubila se
negdje u tebi kroz tebe kroz
buhe crne mačke izgubljene razgovore
i nije nam išlo
teško smo se gurali kroz maglena jutra
kroz strahove i
bijeda lica
teško smo se pronalazili
nakon kratkih snova
umorilo me
potpuno sam pala
na dno i grebala koljena
nije bilo važno
samo sam htjela opet doći do toga nečega
držala sam ustima sve tvoje
slabosti
i grijehe
samo ponekad imaš srce
a ja uvijek
to je jedino što smo uspijeli reći
jedno drugom
dok smo hvatali zrak, tako teško
stalno su ga izbijali iz pluća, iz trbuha
bilo je jadno al uz mene je uvijek jadno
možda i uz tebe
nisam znala, nisam shvaćala
što smo točno propustili
gdje smo se dodirnuli
i jesmo li previše zagrebali mrak
ili smo samo predugo gledali u svijetlo
nemam pojma
al sve jebeno previše smrdi
na prazninu
i bol
20:58 -
Komentiraj { 0 }
-
# -
On/Off