Stigli smo u neki drugi svijet samo par sati udaljen ali smiješno miran i leteć
Da vjerujem u ista mislila bih da obitava ovdje

nekad se neke stvari
poremete u sekundi
i sve krene nizbrdo
toliko loše postane da nisi siguran je li uopće ikad bilo dobro
jesi ti kriv za taj rasap
ili je bio neizbježan
poput crne rupe na kojoj leži cijeli svijet
i onda ti bude žao što nisi samo
malo
bolji čovjek
što svi nismo samo
malkice bolji
i snažniji
ljudi

jucer sam sjedila u europi na kavi s m. smijale smo se i malo brinule.
pogotovo ja.
iza nas je sjedio stranac koji je čitao malog princa na hrvatskom jeziku.
pitao nas je da mu objasnimo sljedeće riječi: pravo pravcato, šmugnuti, jedan jedini i dokon.

plesala sam bajkom po gradu.
osjeća se proljeće negdje visoko gore.
još uvijek se plašim svakog kašnjenja. svake opuštenosti.
srce se popne u grlo ili pobjegne među stopala. uglavnom sve tumačim krivo. ali objašnjavala sam mu po stoti put - to je za mene pravo. jedino kako znam.
pa onda neka je i sto put krivo za sve okolo.
nisam sigurna kako pripremiti blitvu.
nadam se da su pluća u redu. ne bi bilo dobro sad se razboljeti.

neki dan sam hodala gundulićevom. bilo je previše hladno. onako kako nisam dugo osjetila. ulazilo je pod kožu, pod kapke, pod vlasi. netko je prošao pored mene i ostavio miris kreme za sunčanje.
nisam mogla vjerovati koliko su se vremena preklopila. odjednom navala vrućine i osjećaj sunca na koži.
samo sat vremena ranije mislila sam da nam nema pomoći.
isprovocirala sam pakiranje i suze.
ne želi tako nešto (čitaj crnu rupu) u bliskom ljubavnom odnosu. to je sve što je rekao.
strasti su se smirile.
još uvijek je nekako prehladno.