neartikulirani pokreti
i rečenice koje ama baš niš ne znače

tko se ne bi drogirao?

ima pravo.
previše ne spavam
i previše mislim
a ne govorim jer
mi se ne da
bit čudna.
nikad nisam htjela biti prva
zašto je ukurcu ne natjecat se?

ok je biti statičan
shvatite!
il me samo pustite na miru.

subota je bila plava
sanjala sam cijelu noć
bio je tužan
nije izgledao al bio je
on
sjedio je u šarenoj majici
kao svi oni dječaci
s podočnjacima
sa sjajem na jezicima
oni koji gutaju sreću
koja im
kasnije uništi
crijeva
izgledao
je bolesno
i kao da me čekao cijeli život
ja sam znala
da će završiti
negdje ubrzo
i opet sam bila nestalna

gađali smo
prozore
teniskim lopticama
meni noći postaju
obojene
kad sam se napokon
oslobodila straha
od grozne smrti

mene uvijek vole
pomalo krivi ljudi
i ja sam nekom
kriva
na taj način

kako se to dogodi?

malo morbidno
al sanjala sam da smo zečevi bez donje čeljusti
potpuno ljudoliki
ali ipak zečevi
dobio si me na boje
i mirnoću
na trčanje za krugovima po plesnom podiju
na glazbu
na koju mogu
zavijek
plesati
bez ovih sranja koja su preko dana
priljepljena na mene
čudna večer
volim kad me izmakneš
toliko da se ne sjećam
tko sam i odakle dolazim
onda dobijem novi oblik
i nema naprijed il natrag
volim kad
me izmakneš
i propustiš
jer onda
nastanu neki novi
umirući svjetovi
prešućeni među nama

lepe su ti oči
i razmak među zubima*