subota je bila plava
sanjala sam cijelu noć
bio je tužan
nije izgledao al bio je
on
sjedio je u šarenoj majici
kao svi oni dječaci
s podočnjacima
sa sjajem na jezicima
oni koji gutaju sreću
koja im
kasnije uništi
crijeva
izgledao
je bolesno
i kao da me čekao cijeli život
ja sam znala
da će završiti
negdje ubrzo
i opet sam bila nestalna

gađali smo
prozore
teniskim lopticama
meni noći postaju
obojene
kad sam se napokon
oslobodila straha
od grozne smrti