malo morbidno
al sanjala sam da smo zečevi bez donje čeljusti
potpuno ljudoliki
ali ipak zečevi
dobio si me na boje
i mirnoću
na trčanje za krugovima po plesnom podiju
na glazbu
na koju mogu
zavijek
plesati
bez ovih sranja koja su preko dana
priljepljena na mene
čudna večer
volim kad me izmakneš
toliko da se ne sjećam
tko sam i odakle dolazim
onda dobijem novi oblik
i nema naprijed il natrag
volim kad
me izmakneš
i propustiš
jer onda
nastanu neki novi
umirući svjetovi
prešućeni među nama

lepe su ti oči
i razmak među zubima*