valovi su nestajali
zemlja je obojila beton u crveno
ja sam bježala
u pravilnim intervalima
sam skakala
kao onda kad si me zatekao kako preskačem
konop
kao dječak
crvenih koljena i slanih trepavica
i zaljubio se u nešto što
sam ukrala
svijetu
sam okretala leđa
tako vješto
nacrtanih obraza
preplašila sam te
treptao si brzo
glas ti se udaljio
poskočio tamo negdje uz more
možda
sam odabrala krivi trenutak
da ti priznam
da ipak znam
kako ne postoji
baš ništa oko nas
pa ni ovo što mislim da osjećam