satima sam hodala nasipom
po pokošenoj travi
nije bilo nigdje nikog
kao da hodam pustinjom
tak sam se osjećala
i gušilo me nešto
pomicala sam ovratnik da si olakšam al nije bilo lakše
i nedostajali ste mi
baš ste mi nedostajali
osjećala sam neku rupu negdje dolje u trbuhu
u ruksaku sam imala jednu bananu
koju sam pojela kada mi se počelo vrtiti od sunca (ja mislim)
il od gladi
il sam samo umislila da mi se vrti
pojela sam tu bananu buljeći u savu
i mislila si :
zašto si nikad ništa ne olakšaš
nego uvijek ideš nekim sjebanim putevima i uvijek
si polusjebana zbog toga
osjećala sam se staro i snažno
ko da su mi leđa ogromna i široka
i nedostajali ste mi
al isto sam znala da mi je nekako lakše bez vas