trnci počnu u stopalima dlanovi postanu vlažni a onaj bubanj s lijeve strane uznemiri cijelo tijelo
pa koža postane sjajnija oči brže usne iskrivljene
sve je lijepo čini se kao da možeš ispričati najljepše priče na svijetu kao da znaš pročitati svaki pokret tuđeg lica
onda se čini da te uhvatio za ruku iako te samo slučajno okrznuo u prolazu
onda se čini da je svaka pjesma napisana baš za tebe
i nije te briga što i sutra postoji
jer oni ne znaju da možda ne postoji
pa se želiš istrošiti cijeli, ostaviti svaki korak i svaki dah u toj noći
svaki treptaj
i onda kada počne svitati i kad ti kažu
jutro je
fajrunt je
vrijeme je
sve ti se sruši na glavu i čarolija ostaje
u onoj posljednjoj progutanoj čaši i krhotinama u stopalu

htjela sam sve ono što sam mogla imati s mnogima
sačuvati za nekog drugog
i svaki put kad sam umirala pod nepoznatim rukama
mislila sam samo još ovaj put
kiselkasti zadah automobila zaleđeni jarun vrele noći pored trga u vrijeme revolucija okretanje pedala
i cigarete
špageti i mučnina
spore spore kornjače
i zečevi koje mi je htio pokloniti

što je to u usporedbi
s tvojim mrtvim ribama
na prokletom otoku

bila sam sretna, priznajem, kada sam čula ono što je tebe zabrinulo, jer si toliko puta otišao a niti jedan odlazak nikad se nije ticao mene
uvijek sam priželjkivala baš ovo,
i pustila sam kosu potpuno
sada izgledam ozbiljnije
i smijem se tiše
nisi to znao?
i kupila sam haljine
ali moje noge i dalje su, kao kod nekog dječaka, prepune ožiljaka
ojačala sam ruke
i vježbala s kuglicama.
jedno vrijeme pila sam samo skupa vina i naučila nešto o kontroli
kako bih bila spremna
i dovoljno sama
kako bih se potpuno uklopila i preparirala

mir.
jebote mir.

p.s.
jesam li spomenula koliko obožavam kada zubi utrnu i jezik se petlja
klimave noge
i san koji brzo dolazi na oči?

oblaci su
se činili
poput natopljenog raspadnutog pamuka
moja rijeka je tekla sporo sporo
stajala je svugdje
previše
grijala je leđa
onako kako svaka rijeka zna
voda od žada i carica
majčina kosa
sestrini obrazi
očeve ruke
spetljali su iluziju u šparoge i
vino
starica s uskrslim prstom i ponovno spojenim tetivama
u kući-muzeju
poklonila mi je lijek

nikad nisam naučila živjeti
sve kreće ispočetka

(tek sam shvatila da ne treb sve izreći)
(najvažnije stvari treba sačuvati)