rekli su procitaj mrtve
joyce je zakon
kupi vijenac u sunacano subotnje jutro
prošetaj svoje jastučiće pod očima
udomi štene mješanca
ne stavi korektor
ne crtaj konstrukciju pokraj desnog oka
ne razmišljaj o budali koja misli da to nije
i zeli mislit da ti mislis da to nije

postavi oblike srece na svoj tost kruh
pa ih pojedi sa svojih 200 (valuta koja nikad nije priznata)
uff volim te volim te volim te
i tako bi rado da si sad to sa mnom dok pricam gluposti
i tjeram se da se bojim utorka
benđamin batn je nekako artificijalan
bas za oskara i 13 njih
i rekla bih ti to
samo da nisi pijan i udaljen kilometrima
i da imam signala i novaca na mobitelu
i da si spreman slušat
da sam spremna rec
rekla bih ti odmah koliko mi nedostajes u
ovo sunčano subotnje jutro
dok se pravim pametna i usamljena
sama sa svojim zagrebackim nacinom zivota
i leptirom na glavi
sa
snom o indijskim školama, usamljenim putovanjima
grahu u konzervama, velikim psima zaštitinicima
snom o snu u ovo usamljeno subotnje jutro
kad si ti jedino što vrijedi
**

edit..°°

Sad sam procitala ono moje AHA koje me podsjetilo na cijelu pricu
I na neumorne ljude koji su toliko uporni u svojim nastojanjima da svijetu pokazu koliko su sretni da nekad jednostavno nema smisla razglabat
Zasto govorit nisam, kad znam da nisam
Zasto govorit nisam kad me nije briga jel oni misle da jesam
Predbacili su mi jer nisam bila zla i nepristojna na sve primjedbe koje sam dobila
Predbacili su mi jer sam jos jednom udahnula i pustila da izade iz mene

I imala sam pravo
Proširio se prostor oko mene zaista dovoljno
Toliko dovoljno da nikad nisam mislila da cu moći ponovno ovoliko duboku udahnuti
I što je najbolje nikog nisam izgurivala
Jednostavno su otišli svi kojima tu nije bilo mjesta
I kojima nije odgovarala klima
Pa ponovno mogu pisati i nista mi ne stoji u grlu kao zaglavljeni čep u boci šampanjca. Ponovno mogu pričati o sebi, o njemu, o strahu
Mogu biti savršeno uklopljena u trenutke sadašnjosti koji su mi toliko dugo letjeli kroz ruke i glavu i tjerali me na spavanje prije vremena
Dugo nisam shvaćala vrijeme niti kišu, dokone tinejđere s bocama, samosvjesne studente anglistike, razbijene profesore, promrzle beskućnike,
Njenu ljubomoru, svoju požudu, misli, snove
Al dišem i nisam platila cjenu, samo sam pustila da vrijeme prokopa rupu iza mene i da odleti tamo gdje mu je mjesto

Sad učim o modelima aktanata, o morfologiji bajke, o Nedodirljivima, sad učim o sebi, o odnosu, o Proppu..
Sad učim o svijetu i sretna sam
Sretna sam jer mogu reći da dišem svaki milimetar ovog sivog zagrebačkog zraka koji u meni nekim čudom oslobađa baš sve katalizatore slobode
Sretna sam jer mogu reći da sam izgubljena u depresivnim promrzlim zagrebačkim jutrima, kad svi mirišu na nervozu i na netom ostavljene krevete, kad moja kava miriše na čuda, i keksi pod jezikom.
Fala na disanju.
Sretno mi

Točka zarez ; točka zarez
Ne mogu nastavit niz, kod mene misli normalno ne teku
Točka zarez, korak po korak uskljičnik
Izađoh van u crvenom novom kaputiću
Zelenim tenisicama
S prugastom kapicom i
Opreznošću koju sam zatakla na trepavice (umjesto šarene maskare)
Lokva jedna druga treća
Poprskala moj novi kaputić bijela kola
Lokva jedna druga treća i još par
Pa pješački prijelaz
I netko u plavom kaputiću leži
S biciklom pod jednom nogom
Poprskan isprskan
Crvenom bojom
Na jednoj bijeloj traci pješačkog prijelaza
Netko spava s rasutom kesicom patlidžana
A sneni automobili stoje
I čekaju da se Netko u plavom kaputiću probudi
Podigne svoj bikcikl i pokupi svoje patlidžane
I oslobodi jednu bijelu traku pješačkog prijelaza
I ja u crvenom novom kaputiću
Zelenim tenisicama
S prugastom kapicom i
opreznošću koju sam zatakla za trepavice (umjesto modre maskare)
čekam


"


***
U lokvu pored moje desne zelene tenisice (sad vec mokre)
dokoturao se jedan patlidžan
S opreznošću na trepavicama (umjesto ljubičaste maskare)
pružam nogu skupa sa zelenom tenisicom
i dotičem nepravilni ljubičasti patliđan (sad već mekan)
a
Nekoga u plavom kaputiću poprskanom isprskanom crvenom bojom
grubo stavljaju na nosila
izbljedjele narančaste boje
ljigave narančaste boje (to se ne može nazvati bojom)
nosila grubo guraju u bijela kola (ona koja su maločas poprskala moj novi crveni kaputić)
Bijela kola(ona koja su maločas poprskala moj novi crveni kaputić)
odvoze Nekoga u plavom kaputiću poprskanom isprskanom crvenom bojom
brzo brzo
Natmureni čovjek u modroj uniformi
podiže šareni šareni bicikl
i ljubičaste patlidžane nogama naguriva po ulici
A ja u crvenom novom kaputiću
s opreznošću koju sam zataknula za trepavice (umjesto šarene šarene maskare)
saginjem se
i brzo brzo neprimjetno podižem nepravilni ljubičasti patlidžan iz lokve
pa ga
brzo brzo neprimjetno napola ugurivam u maleni džep
mojeg novog crvenog kaputića
Sneni automobili već su krenuli
i gniječe modro-ljubičaste patlidžane
bez obaziranja
Ja u crvenom novom kaputiću
zelenim tenisicama
S prugastom kapicom i opreznošću koju sam zataknula za trepavice
(umjesto modro-ljubičaste maskare)
Okrećem se i bježim bježim
Lokva jedna druga treća
Pljas pljas pljas
S nepravilnim, jedinim nezgnječenim patlidžanom u rukama
Patlidžanom Nekoga u plavom kaputiću poprskanom crvenom bojom
Bez boje u obrazima
Sa šarenom šarenom maskarom na trepavicama (umjesto opreznosti)



"


°°pa onda daleko daleko poletimo°°

.meni se dušo od tebe ne rastaje.

edit:mhm edit:


Šaptao si mi i pljuvao u uho cijelu noć
Ujutro sam se probudila mokra i gladna tvog odlaska
I tako je baš svaki put kad me prejako voliš
Pa sam se zamišljala u svačijem naručju
I predvidjela kako će me proždirat svi kiklopi tvojeg susjedstva
Kad me pokažeš onako gorku i nagu
Okićenu indijskom bojom i rumenilom na jagodicama
S ubojstvom tvojim oko vrata

Bacila sam stolicu na tebe
A ti nogom šutnuo moju šminku telefon i prostituiranje njegovih misli
Izlika
Ispričavam se; smrtni slučaj voljenja
Bilo je lijepo podijeliti pogled
Rezanjem očiju na dva dijela
Jebanjem sunca
Željom za svakim čije oči sjaje više od tvojih
Svakim tko nosi ubojstvo tvoje oko vrata

...

trebam priznat da sam ljubomorna
jer zelim biti prva u tvojoj glavi
i tvojoj i tvojoj
i bolesno vas zelim zatvarat u malene kaveze
pa otvarat samo ponekad
.smijali su mi se kad sam rekla da voda zna slušat
ako si rekao da ces nazvat nazovi
nemoj pustit da cekam i sam znas kako to jebeno grize samocu.
smijem li ja misliti na ono sto se dogodilo
dok nisi bio tu
smijem li?
cudno je kako ljudi brzo postanu lijepi.
cudno je kako ljudi brzo postanu mrtvi.
.oh jest cudno

tu je bas onako jako okej¤