rekli su procitaj mrtve
joyce je zakon
kupi vijenac u sunacano subotnje jutro
prošetaj svoje jastučiće pod očima
udomi štene mješanca
ne stavi korektor
ne crtaj konstrukciju pokraj desnog oka
ne razmišljaj o budali koja misli da to nije
i zeli mislit da ti mislis da to nije
postavi oblike srece na svoj tost kruh
pa ih pojedi sa svojih 200 (valuta koja nikad nije priznata)
uff volim te volim te volim te
i tako bi rado da si sad to sa mnom dok pricam gluposti
i tjeram se da se bojim utorka
benđamin batn je nekako artificijalan
bas za oskara i 13 njih
i rekla bih ti to
samo da nisi pijan i udaljen kilometrima
i da imam signala i novaca na mobitelu
i da si spreman slušat
da sam spremna rec
rekla bih ti odmah koliko mi nedostajes u
ovo sunčano subotnje jutro
dok se pravim pametna i usamljena
sama sa svojim zagrebackim nacinom zivota
i leptirom na glavi
sa
snom o indijskim školama, usamljenim putovanjima
grahu u konzervama, velikim psima zaštitinicima
snom o snu u ovo usamljeno subotnje jutro
kad si ti jedino što vrijedi
**
edit..°°
Sad sam procitala ono moje AHA koje me podsjetilo na cijelu pricu
I na neumorne ljude koji su toliko uporni u svojim nastojanjima da svijetu pokazu koliko su sretni da nekad jednostavno nema smisla razglabat
Zasto govorit nisam, kad znam da nisam
Zasto govorit nisam kad me nije briga jel oni misle da jesam
Predbacili su mi jer nisam bila zla i nepristojna na sve primjedbe koje sam dobila
Predbacili su mi jer sam jos jednom udahnula i pustila da izade iz mene
I imala sam pravo
Proširio se prostor oko mene zaista dovoljno
Toliko dovoljno da nikad nisam mislila da cu moći ponovno ovoliko duboku udahnuti
I što je najbolje nikog nisam izgurivala
Jednostavno su otišli svi kojima tu nije bilo mjesta
I kojima nije odgovarala klima
Pa ponovno mogu pisati i nista mi ne stoji u grlu kao zaglavljeni čep u boci šampanjca. Ponovno mogu pričati o sebi, o njemu, o strahu
Mogu biti savršeno uklopljena u trenutke sadašnjosti koji su mi toliko dugo letjeli kroz ruke i glavu i tjerali me na spavanje prije vremena
Dugo nisam shvaćala vrijeme niti kišu, dokone tinejđere s bocama, samosvjesne studente anglistike, razbijene profesore, promrzle beskućnike,
Njenu ljubomoru, svoju požudu, misli, snove
Al dišem i nisam platila cjenu, samo sam pustila da vrijeme prokopa rupu iza mene i da odleti tamo gdje mu je mjesto
Sad učim o modelima aktanata, o morfologiji bajke, o Nedodirljivima, sad učim o sebi, o odnosu, o Proppu..
Sad učim o svijetu i sretna sam
Sretna sam jer mogu reći da dišem svaki milimetar ovog sivog zagrebačkog zraka koji u meni nekim čudom oslobađa baš sve katalizatore slobode
Sretna sam jer mogu reći da sam izgubljena u depresivnim promrzlim zagrebačkim jutrima, kad svi mirišu na nervozu i na netom ostavljene krevete, kad moja kava miriše na čuda, i keksi pod jezikom.
Fala na disanju.
Sretno mi
Post je objavljen 14.02.2009. u 12:05 sati.